Ebu Bekr efendi, poznati osmanski učenjak koji je 1862. godine, poslan na Rt Dobre Nade, Južna Afrika, da podučava islam i rješava vjerske i društvene sporove muslimana za vrijeme vladavine sultana Abdulaziza, još se pamti i poštuje u toj zemlji.
Znanstveno nasljeđe koje je ostavio Ebu Bekr, još uvijek je snažno i aktuelno.
Otvorio je prvu islamsku žensku školu u Južnoj Africi, islamsku teološku školu i sagradio džamije u Kejptaunu, Kimberliju, Durbanu i Port Elizabetu.
Autor je mnogih djela iz gotovo svih islamskih nauka a interesantno je da je djelo "Bejanud-din" napisao na lokalnom afričkom dijalektu, i smatra se jednim od najranijih tekstova napisanih na nekom afričkom jeziku. Djelo je ujedno i prvi vjerski tekst ikad napisan na tom jeziku.
Njegovi potomci su igrali značajnu ulogu u vjerskim službama Osmanskog hilafeta u podsaharskoj Africi, i već pet generacija žive u Južnoj Africi
(Ertan Č., dip. isl. nauka)