Uzvišeni Allah je Jedan (ehad). Jedini dostojan da Mu se ibadet čini, posjednik svih savršenih osobina. Njemu niko ravan nije, ni u čemu. On je Jedan Svojim Zatom, sifatima i djelovanjima. Njegov Zat nije moguće obuhvatiti, niti je Njegovu veličanstvenost moguće opisati. On je evvel (oduvijek); bez početka. On je ahir; bez kraja.
Riječi: „Allah je Jedan“ imaju tri osnovna značenja:
Allah, dž.š., je jedini Bog. Drugi bog ne postoji.
On Uzvišeni je jedinstven po Svome Zatu i sifatima. Nema druga, sudruga i niko Mu ravan nije.
On je Svojim Zatom jedinstven, nedjeljiv.
Riječ „ehad“ u arapskom jeziku znači jedan. Njena istoznačnica je riječ „vahid“, ali sa jednom bitnom razlikom. Naime, dok termin „vahid“ ima konotaciju broja i brojanja, termin „ehad“ označava apsolutnu jednoću. Dakle, „ehad“ znači jedan i jedini u apsolutnom smislu. A to je osobina svojstvena samo Uzvišenom Allahu. Opisuje Njegovu jednoću i jedinstvenost. Ne može se koristiti ni za jedno stvorenje. Riječ „vahid“ izvedena je iz istog korijena. Ona također nosi značenja jedan, jedini, i predstavlja jedno Allahovo svojstvo, ali se koristi i za stvorenja, kao broj – jedan od mnoštva.
Prema riječima Fahruddina Razija, rah., koje prenosi Elmalılı Hamdi Yazır, rah., „ehadijjet“ je svojstvo samo Uzvišenog Allaha, nikome i ničemu drugom se ne može pripisati.
U bosanskom jeziku također postoji razlika između termina „jedan“ i „jedini“. Jedan predstavlja broj, jedan od mnoštva nečega. A kada kažemo jedini, mislimo na onoga koji nema para niti ortaka.