U ajetu 257 iz sure Sura El Bekare, Uzvišeni Allah kaže:
„Allah je zaštitnik onih koji vjeruju, izvodi ih iz tmina na svjetlo...!”
Većina klasičnih tefsira pod tminom pomenutom u ovom ajetu podrazumjeva mnogoboštvo i nevjerstvo, a svjetlo, smatraju, da je svjetlo, islama i imana/vjere. Ovaj ajet počinje tako da Allah navodi "vjernike" kao one koje izvodi iz tame u svjetlo, i pominje da je On njihov Velija/prijatelj. Dakle opisao je Uzvišeni na početku ajeta te robove kao one koji već imaju iman/vjeru, čak i neki vid prijateljstva ili bliskosti sa Njim Uzvišenim. Kako onda oni kao vjernici mogu biti u nevjerstvu u isto vrijeme!
Mi tumačimo da je "tmina" ovdje spomenuta, tmina viđenja svojih dobrih djela i divljenja njima, a svjetlost je svjetlost poništenja sebe, odnosno poništenja viđenja sebe kao činioca dobrih djela.
Svjetlo je da vidimo, sve dobro, pa i ono koje pređe preko nas, da je to djelo Svemogućeg Boga. Sva dobra djela su pod hukumom ajeta:
"Nisi BACIO kad si BACIO, nego je Allah BACIO"
Ovaj ajet je formula za sva dobra djela pri nama. Na primjer:
- Nisi DAO SADAKU, kad si DAO SADAKU, nego je Allah DAO SADAKU.
- Nisi POMOGAO nekoga, kad si POMOGAO, nego ga je Allah POMOGAO.
- Nisi UKLONIO neku smetnju nekome kada si UKLONIO, nego mu je Allah UKLONIO.
- Nisi ZIKR činio kad si ZIKR činio nego je Allah ZIKR činio
Dakle formula za sva dobra djela je:
- Nisi_____, kad si_____, nego je Allah_____!
U protivnom, ako si uvjerenja da si ti nekoga pomogao, onda ga nije pomogao Bog, a to bi već bio neki oblik skrivenog širka pri nama. Napominjem da je ovo formula isključivo za dobra djela. Sva loša djela pripadaju isključivo nama.
Ovo je jako bitna nastavna jedinica u odgoju i obrazovanju vjernika, a sufija pogotovo. Ona je sastavni dio nastave u poglavlju O TEVHIDU - ALLAHOVOJ JEDNOTI, i to u djelu lekcija o tevhidu gdje se govori o prvom stepenu TEVHIDA - TEVHIDI EF'AL ili NEMA U POKRETANJU NIKO OSIM ALLAH ili NEMA SNAGE NITI MOĆI OSIM SA ALLAHOM!
Prvi korak u napuštanju "tmine" odnosno djelovanja iz tih tamnih pozicija pri nama i izlaska na "svjetlo" je susresti kakvog šejha od učenih sufija, liječnika duše, koji imaju sposobnost i znanje da te suoče sa samim sobom, pa da u tom suočavanju uvidiš sebe kao onoga ko je samoljubiv, zaveden čašću, ugledom, poznatošću, imatkom, položajem i drugim opsjenama ovoga prolaznog svijeta. Nažalost vidimo i da vjerski kvalificirane osobe prožive, čak i dovrše svoj radni vijek, a nikada nisu kod sebe primjetili tu tamnu stranu. Najveća sreća je uspjeti osvijetliti unutarnje nepoznate predjele nutrine u kojima stanuju egoizam i navedene njegove manifestacije. Allahov Poslanik salallahu alejhi ve alihi ve sellem je došao da izliječi srca. Čovječanstvu nije bio dostatan samo kur'an. Bio je naporedo potreban i čovjek, vodič, iscjelitelj, upučivač, tumač, odgajatelj. Nije bilo bolesti, fizičke ili duhovne, koju Allahov Poslanik salallahu alejhi ve alihi ve sellem, nije mogao izliječiti. Izliječio je, odgojio, podučio svoje ashabe i podigao ih na visoke stepene, tako da su "postali poput zvijezda vodilja" a potom su ashabi bili duhovni iscjelitelji, odgajatelji, učitelji narednoj generaciji, i tako redom sve do danas. I u našem vremenu imaju oni koji slijede tu tradiciju duhovnog odgoja, podučavanja, izvodeći vjernike iz tmina na svjetlo, iz samoobmane u ispravnost, samoljublja u ašk, iz neznanja u znanje. Put do zvijezda je utrt. Nije dovoljno biti formalno alim/učen, imati diplomu one ili ove vrste. Naša stvarna duhovna pozicija se valja ustanoviti, razotkriti, uspostaviti stvarna dijagnoza pa tek onda vidjeti šta nam je činiti dalje. U tom smislu konsultiranje učenog šejha je prijeko potrebno. I kako se nije dozvoljeno u fizičkom smislu sam liječiti, u duhovnom smislu je to podjednako opasno ili više od toga. Zbog toga su veliki alimi i šejhovi govorili: " Na sudnjem danu će nastati velika razočarenja i bolna razuvjeravanja kod mnogih vjernika!"
Molimo Boga da ne budemo od muraija i zavedenih.
Od Ebu Seida r.a. se prenosi da je rekao: “Došao je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem jedne prilike među nama kada smo se razgovarali o Dedžalu, pa je rekao: “Hoćete li da vas obavijestim u čemu me je više strah za vas od Dedžala?” Rekli smo: “Da!” Pa je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Skrivenog širka. Upitali smo: ‘Koji je to skriveni širk?’, a Posalnik sallallahu alejhi ve sellem odgovori: Skriveni širk je da čovjek klanja, pa onda uljepša svoj namaz zato što ga gleda neko.” (Hadis bilježe Imam Ahmed u Musnedu)
A u drugom hadisu koji prenosi imam Bejheki r.a. od Šeddad b. Evsa r.a. stoji da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Ko bude postio iz rijaluka – počinio je širk. Ko bude klanjao iz rijaluka – počinio je širk. Ko bude dijelio sadaku iz rijaluka – počinio je širk.” (Hadis billježe Imami Ahmed i Teberani)
Potvrdu za mogučnost postojanja skrivenog širka pri nama prenosi nam Ebu Musa r.a.od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: “Ljudi čuvajte se skrivenog širka, on je skriveniji od mravljeg hoda…” (Hadis billježe Imami Ahmed i Taberani)
Šejh Salih Ibrišević Faruki Nakšibendi r.a.
Comments