Država Bosna i Hercegovina, kao i svaka druga država, posjeduje niz značajnih dokumenata koji potvrđuju njenu milenijsku državotvornost, njen historijski kontinuitet i način njena uređivanja. Fojnička ahdnama jedan je od tih značajnih dokumenata koji svjedoče odnos vladara prema svojim podanicima. Sultan Mehmed Fatih pri osvajanju zemlje Bosne i bosanskog kraljevstva, uručuje ahdnamu fra Anđelu Zvizdoviću na Milodražu kod Kiseljaka, 28. maja 1463. godine. Danas na tom lokalitetu stoji džamija koja nosi ime sultana Mehmeda Fatiha. Ahdnama u prijevodu s arapskog i perzijskog jezika znači dokument o zaštiti, odnosno svečano obećanje zaštite i sigurnosti. U arapskom ‘ahd znači ugovor, obećanje, a name u perzijskom znači knjiga, pismo, dokument. U islamskim izvorima, Kur’anu i Hadisu, te u povijesti islama, riječ ‘ahd koristila se kao izraz za sigurnost i zaštitu prvenstveno nemuslimana, odnosno naroda Knjige. Tako su i Turci Osmanlije prihvatile taj izraz.
Dana 28 maja 1463., godine u Milodražu:
On (tj. Bog) je jedini pomoćnik. (Tugra) Mehmed, sin Murad-hanov, vazda pobjedonosan! Zapovijed časnog, uzvišenog sultanskog nišana (znak) i svijetle carske tugre, osvajača svijeta je slijedeće:
„Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu (svom puku i odličnicima) da se prema posjednicima ovog carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika milost, pa zapovijedam slijedeće: Neka niko spomenutim (kaluđerima) i njihovim crkvama ne pravi smetlje i neka ih niko ne uznemiruje. Neka oni bezbrižno stanuju u mome carstvu. A oni koji su izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha stanuju u zemljama moga carstva. Neka se nastane u svojim manastirima i neka niko, ni moje visoko veličanstvo, ni iko od mojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mojih podanika, niti iko od stanovnika moga carstva, – ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute. Neka im ne upada i neka ih ne ugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihove duše (živote), ni njihov imetak, niti njihove crkve. Isto tako neka im je dopušteno da dovedu čovjeka sa strane (iz tuđine) u zemlje moga carstva. Zbog toga spomenutim veledušno podarujem carsku zapovijed i zaklinjem se slijedećim teškim zakletvama: Tako mi Stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog vjerovjesnika (Muhameda), i tako mi sablje koju pašem, – niko se neće protiviti onome što je napisano sve dokle god mi oni budu služili, dok se budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovijedi."
Napisano 28. maja u stanu Milodraž