Knjiga „Minhadžu 'l-'abidin“ je posljednje djelo imama Gazalija, k.sa. Imam Gazali je poznat ovdašnjim muslimanima, već odavno, kroz brojne njegove knjige koje su prevedene na naš jezik. Ali, ovo djelo koje je pred nama je posebno po tome, što je to posljednje djelo koje je Imam izdiktirao, prije svoje smrti. Ova nam činjenica daje do znanja da je to djelo, djelo u kojem se otkriva punina njegove misli i djelo kojeg možemo posmatrati kao njegov svojevrsni „duhovni“, ili „akademski“ testament u kojem ostavlja svoje duhovno iskustvo potonjim muslimanima, koji će doći poslije njega.
Djelo, ustvari, govori o tome kako je Imam prelazio sejri suluk, ili duhovni put kojeg derviši posebno, i drugi općenito prelaze. Taj put, bio derviš – sufija, ili ne, svaki mu'min, praktičar prelazi, bio toga svjestan, ili ne. Derviši – sufije su svjesni tog puta i za njega se posebno pripremaju!
Imam Gazali je, u sedam poglavlja, opisao kako se ta put prelazi i naveo rješenja za sve tegobe sa kojima se može susresti osoba koja putuje Gospodaru.
Kupovina i narudžbe na viber: +387 61 830 153. Elvedin Đulović
Odlomak iz djela:
Sabur
Sabur je jako gorak lijek i neprijatno piće, ali je zato plemenito i berićetno. Sabur pribavlja svako dobro i odstranjuje svaku štetu. Ako je sabur djelotvoran lijek, uprkos tim svojim neugodnim svojstvima, onda će svaki pametan i razuman čovjek sebe prisliti da ga konzumira. Progutat će ga, uprkos njegovoj gorčini, govoreći da je gorčina jedan tren, a rahatluk godinu.
Imaju četiri vrste sabura:
1.sabur u pokornosti Allahu 2.sabur prilikom čuvanja od grijeha 3.sabur prilikom izbjegavanja onoga što nije neophodno na dunjaluku 4.sabur u iskušenjima i teškoćama
Ko se bude strpio na gorčini sabura i u pomenute četiri situacije, taj će moći obavljati ibadete na propisan način i postići će visoke položaje na tom putu. Zadobiće istikamet – istrajnost i postojanost, te obilnu nagradu na ahiretu. Bit će sačuvan padanja u grijehe i dunjalučka iskušenja i nedaće. Potom, biće sačuvan trčkaranja za dunjalukom i njegova traženja. Neće se time duševno opterećivati, niti će osjećati tjelesni umor. Posebno će biti sačuvan toga da bude nečim iskušan, te da to ne prihvati i tako ostane lišen nagrade za dobro koje je činio. Sabur, tako, omogućava da se osoba prepusti ibadetu, te putem ibadeta postigne njegove časne položaje i nagrade. Također će omogućiti postizanje takvaluka, zuhda, obilate nagrade koju će udijeliti Uzvišeni Allah. Detalje i pojedinosti oko toga niko ne zna, doli Uzvišeni Allah.
Kada je riječ o saburu na teškoćama i iskušenjima, znaj da je prvo što ćeš njime ostvariti, rahatluk i rasterećenje od panike na dunjaluku, a potom od kazne i patnje na ahiretu.
Ako bi osoba pokazala slabost naspram sabura i počela kukati i paničiti, onda bi ga zaobišlo svako dobro, a snašla bi ga svaka teškoća i nevolja, jer nestrpljiva osoba ne može podnijeti teškoće pokornosti. Ne može obavljati ibadete, niti se može strpjeti da ih sačuva, ili se neće moći strpjeti da ustraje u njima. Na taj način neće uspjeti da dostigne sve te časne položaje i stepene do kojih se dolazi putem obavljanja ibadeta. Također se neće moći suzdržati od grijeha, te će u njega zapasti, ili će se početi baviti nebitnim i suvišnim stvarima. Može mu su desiti i takvo iskušenje da ostane lišen nagrade za sabur. Štaviše, možeš se toliko uspaničiti, da ti zbog toga izmakne nagrada,te tako zadesi dupla nevolja: gubitak nečega što želiš i gubitak nagrade i nadoknade. Znači, upustit će se u nešto jako pokuđeno, a i ostati lišen sabura. Rečeno je da je gubitak sabura u nekoj nevolji, gore iskušenje od samo nevolje. Kakva korist se sekirati za nečim što je otišlo u nepovrat? Ako si već izgubio jedno, nemoj i drugo da izgubiš!
Alija, r.a., je tješio jednog čovjeka, kazavši mu:
„Ako osaburiš, postići ćeš nagradu, a ionako će se dogoditi ono što je već predodređeno. Ako budeš histerisao i paničio, opet će se dogoditi ono što je već preodređeno, a ti ćeš zaraditi grijeh.“ Ja ti kažem da treba raskinuti one veze koje su okupirale srce, te odvratiti nefs od onoga na što se navikao i navukao, te se samo na Allaha osloniti, okaniti se planiranja i prepustiti se Njemu sa svim onim neizvjesnim o čemu se nemaju pouzdana znanja. Potrebno je odvratiti nefs od panike i nezadovoljstva, iako nefs hita tome i mrzi da bude zauzdan uzdama zadovoljstva i da popije gorki gutljaj sabura. Prisiliti nefs na sabur je zaista težak posao i gorak lijek. Ali, u suštini je to najispravnija odluka i ispravan put čiji su konac i cilj kojem vodi trajna i neprolazna sreća.
Šta misliš o roditelju koji je saosjećajan i darežljiv, a koji spriječi svoje dijete da pojede datulu ili jabuku koje su joj u ruci, zato što su truhle; ili svoje dijete preda grubom, ali znanom učitelju, premda ono osjeća dosadu i nervozu, jer je zatočeno kod učitelja? Ili, odvede ga osobi koja radi hidžamu, kako bi mu pustio nečistu krv, a pri čemu mu nanese bol. De razmisli malo, da li to roditelj čini iz svoje škrtosti i tvrdičluka, to što ga onemogućava da pojede natruhlu hurmu, ili jabuku? Kako, a dijeli i troši na neke strane osobe koje mu nisu u srodstvu?! Ili to radi, zato što mu je dijete mrsko? Kako, a sve to što ima i čime raspolaže, za njega prikuplja! Ili mu time želi napakostiti, jer ga prezire? Kako je to moguće, kad mu je ono vrhunac radosti i plod njegove duše! Kad bi vjetar puhnuo na dijete, roditelju bi teško palo. Roditelj poduzima takve postupke, jer zna da je to u korist djeteta, i zato što je uvjeren da će dijete uz malo napora postići veliko dobro i ogromnu dobit.
Šta kažeš o iskusnome ljekaru koji je dobrohotan prema pacijentima i koji ih simpatiše, a koji teško oboljelome pacijentu zabrani konzumiranje vode, a pacijent bude jako ožednio, tako da mu džigerica od žeđi izgara, a umjesto vode mu dadne da pije neugodni čaj od haritakija? Bolesnik se zbog toga uznemiri i uspaniči. Misliš li da je to možda neprijateljstvo ljekara, ili želja da maltretira pacijenta? Nipošto! To je, naprotiv, dobročinstvo prema pacijentu, jer pouzdano zna da će za njega biti pogubno, ako bi mu dao ono što priželjkuje, dok je u uskraćivanju lijek i opstanak na životu. Ako bi ti Allah uskratio hljeb ili novac, trebaš znati da je ono što ti želiš, u Njegovome posjedu, te da je On u mogućnosti da ti dosudi da i dođeš do toga. On je plemenit i darežljiv! Zna tvoje stvarno stanje i ništa Mu od toga nije skriveno. Za Njega ne postoji ništa skriveno i nemoguće. Uzvišeni je Allah čist od pomenutoga! On je jedini bogat i neovisan, jedini moćan i snažan, sveznajući, plemeniti... Trebaš, stoga, znati da ti on ne uskraćuje, osim toga što ti to ide u prilog i korist. Kako da ti uskraćuje, osim zbog tvoje dobrobiti, kad On kaže:
„On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio.“
Kako, kada te je počastio mogućnošću da Ga spoznaš? Spoznaja Allaha je tolika blagodat, da se sa njom ne može porediti čitav dunjaluk sa svim svojim tajnama! Sve je to ništavno, u usporedbi sa spoznajom Njega.
U jednom kudsi hadisu koji je raširen, stoji: „Ja zaista odvraćam Svoje evlije od dunjalučkih blagodati, baš kao što brižljiv čoban odgoni svoje kamile od nečistih i opasnih mjesta.“
Ako te je pogodila neka nedaća, trebaš znati da Njemu nije potrebno to što te stavlja na iskušenje, te da je upoznat sa tvojim stanjem i da vidi tvoju slabost. On je prema tebi milostiv i blag! Zar nisi čuo hadis Njegovog Poslanika, s.a.v.s.:
„Allah je milostiviji prema Svome robu, od brižne majke prema svome čedu.“
Kada si spoznao da ti On daje neke nepoželjnosti, samo zato da bi ti postigao dobro i ostvario korist, a o čemu ti nisi imao nikakvo znanje, a On jeste. Zapažaš i to da on učestalo iskušava Svoje vjerovjesnike i odabrane robove, a koji su najčasnija stvorenja. Štaviše, Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli:
„Kada Allah zavoli neki narod, stavi ih na iskušenja.“
Također je rekao i:
„Najteža iskušenja od svih ljudi su imali vjerovjesnici, potom šehidi, a zatim njima najsličniji, pa njima najsličniji.“
Kada primijetiš da Allah od tebe odagnava dunjaluk, te da učestava sa iskušenjima i problemima, znaj da si ti kod njega ugledan i da zauzimaš visoko mjesto. Znaj da te tako vodi putem Svojih evlija. Ne zaboravi da te On uvijek vidi i da Njemu nije potrebno to kroz što prolaziš. Zar nisi čuo riječi Njegove: „A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i štitimo.“
Trebaš znati da je to, štaviše, Njegova blagodat prema tebi, kojom ti štiti i čuva ono što je korisno i dobro za tebe. Time ti povećava nagradu i sevape, te postavlja te na pijadestal Svojih čednih, dobrih i čestitih robova. Plemenitog li konca i cijenjenih darova!
Uzvišeni Allah dariva podršku i uspjeh je od Njega!