Ne samo da su haridžije, Muhammed bin Abdulvehhab i njegovi sljedbenici, masovno tekfirili (proglašavali muslimane, sem njih, nevjernicima) i masovno klali vjernike, oni su slali i pisma muslimanskim narodima pozivajući ih u islam i obnavljanje tevhida (monoteizma), slično kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao pisma kafirskim kraljevima u blizini Arabije, poput Husreva, Heraklija, el-Mukavkisa i drugih.
Neka od tih pisama su stigla do Magriba, uključujući Tunis na koja su tuniski učenjaci odgovorili i opširno ih opovrgnuli, uključujući Kadi Isma'il el-Tamimija (um. 1832 . n.e. ) i šejha 'Omera bin Kasima el-Mahdzuba (um. 1807. n.e.). Neka su stigla i u Maroko, a marokanski učenjaci su također odgovorili na njih i opovrgli vehabijsku metodologiju uključujući šejha el-Džema'a et-Tajjiba bin Kirana el-Fesija (umro 1812. n.e.) (pogledaj izvor ispod) i šejh Ebu el-Fajd Hamdun el-Sulamija el-Fesija (um. 1817. n.e.)