TESAVUF U ISKRIVLJENOM OGLEDALU SELEFIZMA U BOSNI I HERCEGOVINI
Dr. Elvir Duranović
Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka Sarajevo Uvod Jedan od prepoznatljivih elemenata islamske tradicije Bošnjaka jeste njihova bliskost sa sufizmom i pripadnost derviškim redovima koji su odigrali značajnu ulogu u širenju islama u Bosni i Hercegovini i razvoju gradova. Važnost sufizma za njegovanje duhovnosti kod Bošnjaka prepoznali su i odgovorni u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini tako da je prema važećem Ustavu Islamske zajednice ostavljena mogućnost da se: „U okviru Islamske zajednice organizuju tarikatski redovi u skladu sa Šerijatom i pravilima tarikata.“ Specifični sufijski utjecaji na islamsku tradiciju Bošnjaka vidljivi su u čestoj upotrebi ilahija i kasida na gotovo svim vjerskim manifestacijama, učenju kelimei-tevhida uoči petka i uoči ponedjeljka, učenju kelimei-tevhida povodom prisjećanja na umrle, tradicionalnim mevludima itd. Poput gotovo svih aspekata islamske tradicije Bošnjaka, od kojih su pripadnost hanefijskom mezhebu i maturidijskom akaidu najznačajniji, bliskost sa sufizmom i pripadnost derviškim redovima našla se na udaru sljedbenika selefizma čije učenje se u Bosni i Hercegovini proširilo tokom i nakon agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. do današnjih dana. Na primjeru nekoliko objavljenih knjiga i brošura prevedenih ili napisanih na bosanskom jeziku u ovom radu ćemo predstaviti sliku sufizma i sufija u očima sljedbenika selefizma. Nakon toga ukazat ćemo na izvore stavova i mišljenja savremenih sljedbenika selefizma o tesavufu. Ovaj dio rada samatramo iznimno važnim jer on, ustvari otkriva generatore izuzetno negativnog mišljenja savremenih selefija naspram sufizma. U zaključku doosimo nekoliko prijedloga za otklanjanje predrasuda o tesavufu među selefijama u Bosni i Hercegovini. Tesavuf u iskrivljenom ogledalu sljedbenika selefizma u Bosni i Hercegovini Za potrebe ovog rada koristili smo stavove o tesavufu i sufijama iz sljedećih selefističkih knjižica i brošura:
1) Zalutale sekte: Sufije i Šije, priredili Beharević Hamid i Asim Ebu Merjem Luković, drugo dopunejno izdanje, Kelimetul-haqq, Plav, Sandžak, juli 2017.
2) Dr. Seid El-Kahtani, Svjetlost sunneta i tama bid'ata, prevod Emir Demir, šerijatska recenzija hfz. mr. Muhammed Fadil Porča, Mektebetu El-Guraba, Sarajevo, juni 2005.
3) Islamski učenjaci o sufizmu i sufijama, prevod Ebu Abdus-Selam, Mektebetu El Guraba, Sarajevo, 2006.
Ove tri obimom male knjige sadrže stavove na koje se uglavnom pozivaju vođe i pristalice selefizma u Bosni i Hercegovini. Već na osnovu naslova knjiga može se primjetiti da cilj autorā nije objektivno sagledavanje različitih aspekata sufizma. Autori su u startu sufizam i sufije okarekterisali atributima: zalutali, sekta i sljedbenici bid'ata. Sadržaj treće knjige ne odgovara naslovu jer, iako je knjiga nazvana Islamski učenjaci o sufizmu i sufijama, ustvari se radi o izdvojenim negativnim stavovima pojedinih islamskih učenjaka o pojedinim sljedbenicima sufizma ili nekim sufijskim redovima.
Temeljni metodološki pristup koji koriste autori ovih djela jeste selektivno uzimanje loših primjera iz knjiga o sufijama sumnjivog porijekla, a zatim navođenje tih primjera kao osnovnih odrednica tesavufa i sufija uopće. Autori pri tome prelaze svaku mjeru ukusa ne prežajući ni od navođenja gnusnih laži, a sve kako bi omrznuli sufizam u očima svojih sljedbenika. Naredne konstatacije o tesavufu i sufijama dovoljno svjedoče o tome. Sufije dozvoljavaju alkohol
To su ljudi koji sebi dozvoljavaju ono što je Allāh s.w.t. zabranio, i lako prelaze Allāhove granice. Tako su neki sebi dozvolili - pijenje alkohola. Svaki musliman zna da je Allāh s.w.t. zabranio alkohol, i u Qur'anu ga je nazvao “odvratnom stvari, šejtanovim djelom.” A kaže Allāhov Poslanik, sallAllāhu alejhi we sellem: „Svako piće koje opija je haram!” (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Imami Malik, svi od Aiše r.a.) Sufije grade turbeta, tamo pale svijeće i mole se mrtvima
Slijedeća stvar koju praktikuju oni koji slijede zablude je to što grade hramove i turbeta na mezarju, koje zatim masovno posjećuju, tamo pale svijeće kao kršćani i mole se mrtvim ljudima. To je širk, najveći grijeh, koji Allāh s.w.t. ne prašta. Sufije traže pomoć od mrtvih a ne od Allaha Čovjek može da klanja i posti, ali ako traži pomoć od mrtvih ili od meleka, taj je mušrik. Ako bude posavjetovan, pa ustraje u svome širku, umro je kao mušrik, te se ne gasuli, ne klanja mu se dženaza, niko od muslimana ga ne nasljeđuje, ne kopa se u muslimansko groblje, ne smije se za njega moliti oprost grijeha, jer je počinio veliki širk koji izvodi iz islama. Sufije nosaju zapise, talismane i oni su sihirbazi
Od njihovih karakteristika je i upotrebljavanje raznih talismana, znakova i brojeva kojima navodno liječe, a ustvari donose nesreću i zlo ljudima. Kako se nazivaju ovi ljudi u islamu? - Sihirbazi! A kaže Allāhov Poslanik, sallallāhu alejhi we sellem: „Ko ode sihirbazu (vračaru) i povjeruje mu ono što on kaže, on je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu.“ (Buharija i Muslim) Jasan je dakle metodološki pristup autora. Prvo se u tesavufu ili među sufijama pronađe nešto što nije utemeljeno u islamom, niti to, u najčešćem slučaju ima ikakve veze sa sufizmom, a zatim se ajetima iz Kur'ana ili hadisima Allahovog Poslanika, a.s., kroz kritiku takve prakse osudi sufizam u cjelini i sve sufije bez izuzetka. Sufije njeguju kult šejhova
Njihova ljubav prema šejhu prerasta u obožavanje, pa tako šejhu padaju na sedždu, u namazu stavljaju šejhovu sliku ispred sebe, pripisuju mu Allāhova svojstva (Sveznajući, Onaj koji oprašta, Onaj koji zna skriveno), a neki čak govore da šejh ima pravo da izađe iz okvira šerijata. Iako su i ove konstatacije zlonamjerne i lažne, bi bilo interesantno istražiti kakav je donos sljedbenika selefizma prema njihovim šejhovima. Za potrebe ovog rada pregledao sam nekoliko internet adresa na kojima se tematizira poštivanje daija. Abdurahman Kuduzović, prof., o tome kaže: „Kad je riječ o odnosu prema daijama, poražavajuće je to da se neki ljudi prema njima odnose ležerno i prosto kao da su se zajedno “klikerali”... Žalosno je da se neki ljudi odnose beduinski grubo, nadasve surovo i ponižavajuće upravo prema daijama... Mnogo je pravila lijepog ponašanja prema daijama, a ovdje ću izdvojiti pet. Prvo, persirati daiju, iz poštovanja prema znanju kojim ga je Allah odlikovao nad drugim ljudima. Drugo, birati riječi kad obraćamo daiji, a ne razgovarati s njime onako kako razgovaramo s običnim ljudima. Lijepa, ugodna, umilna, prijazna riječ upućena daiji, može biti razlog da nam Allah ukaže Svoju milost i blagoslovi nas. Treće, ne raspravljati s daijom i ne pitati ga je li preferirajuće mišljenje ono što nam je iznio kao pravno rješenje. Četvrto, biti daiji zahvalan na ponuđenom odgovoru jer: “Nije zahvalan Allahu onaj čovjek koji nije zahvalan ljudima”, stoji u pouzdanom hadisu (koji su zabilježili Ahmed i Ebu Davud). Peto, ne podizati glas u prisustvu daije, ne izvoditi lakrdije i ne pričati koješta (neki ljudi u društvu daija pričaju viceve lascivnog sadržaja), jer se zbog toga može nastradati na ahiretu.
Sestra A.B. o odnosu daijama piše: „Ovom prilikom pozivam svu braću muslimane i sve sestre muslimanke da poštuju i cijene naše daije i da im daju pravo koje zaslužuju... Nezamislivo je da među nama postoje muslimani čobani, uz dužno poštovanje prema ovoj profesiji, koji sebi daju za pravo da kažu da učenjaci griješe i da nisu dobro shvatili neke propise…! Subhanallahil-azim! (Dakle, daije su nepogrješivi) Branimo svoje učenjake svoji životima ako treba i jasno to stavimo na znanje onima koji misle da se s njima mogu poigravati.“
Vjerovatno bi svaki sufijski šejh bio zadovoljna da ga njegovi derviši poštuju kao što sljedbenici selefizma poštuju svoje daije. Sufije praktikuju novotarske zikrove
Govoreći o novotarijama u vjeri dr. Seid El-Kahtan oprezno navodi da su bidat i: „Sufijski raznoliki zikrovi koji su suprotni Muhammedovoj, sallallahu alejhi ve sellem, Uputi, svjedeno bili suprotni u izrazu, obliku, vremenu, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa onim na čemu smo mi, ono mu se odbacuje.“ (Muslim) Priređivači djela Zalutale sekte mnogo su detaljniji u osudi pojedinih vrsta zikra: „Ali nije zikr Allāhu da se skupi gomila ljudi, pa da mašu glavama izgovarajući nerazumljive riječi, kao što to čine novotarske skupine. Praktikuju ples, upotrebu muzičkih instrumenata, skakanje, plač i smijeh u isto vrijeme, nakon čega slijedi kolektivno padanje u trans.“ Sljedbenici tarikata uče zikrove koje su izmislili njihovi šejhovi, i s kojima islam nema ništa zajedničko. Prizivaju Allāha imenima koja On sebi nije dao niti Ga je njima prizivao Njegov Poslanik. Sufizam potječe od grčkih filozofa Ova riječ (sufizam) je ubačena u jezik ummeta i njenu akidu. Uvukla se u ummet u doba prijevoda djela filozofa sa grčkog jezika. Riječ “sofia” na grčkom znači „mudrost“. Postala je poznata i proširila se tek u drugom stoljeću po hidžri u doba velikog pokreta prevođenja filozofskih djela. Riječ “sofia” znači mudrost, i njome je filozof nazvan filozofom tj. ljubiteljem mudrosti. Kad su ljudi u Islamu prihvatili njihova mišljenja, dobili su i njihova imena. Sufije vjerske propise dobijaju putem otkrovljenja
Sufije govore: „Prenosi mi srce od mog Gospodara.“ Mnogi od sufija tvrde da izravno od Allāhovog Poslanika, sallAllāhu alejhi we sellem, dobijaju virdove, pravila i dr. To podrazumjeva da vjera nije upotpunjena i da se šerijat stalno dopunjava. Sufijski šejhovi upravljaju kosmosom Mnoge sufije vjeruju da njihovi šejhovi posjeduju moć upravljanja i da oni vladaju kosmosom kao Allāhovi zamjenici. Kaže Nasiruddin El-Jesreti: „Sufija dođe do tog stepena da kaže nečemu “budi” – i ono biva!!! A nekima je dovoljno da to pomisle“ (Zalutale 55) Priređivači djela Zalutale sekte potom se pitaju: „Ovdje se nameće pitanje: gdje su bili ovi „upravljači kosmosom” u doba napada mongola, kršćana i nestanka Islamske Španije?“ Sufije zagovaraju pasivan odnos prema dunjaluku i apsolutno oslanjanje na Allaha i prepuštanje Allahu svog stanja, a ustvari se oslanjaju na ljude
Citat iz Gazalijevog djela Ihjau 'ulumu-d-din: „Zaokupljen Allāhom i stalno boravi u mesdžidu ili u kući, on je ustrajan u ibadetu i ljudi ga ne smiju koriti što ostavlja zaradu. Njegova zaokupljenost Allāhom budi ljubav u srcima ljudi sve dok mu ne donesu i više nego što mu je potrebno. Njegova zaokupljenost tarikatom, uz uzimanje nafake od onoga koji želi Allāhovu blizinu, je preča iz razloga što se prepustio samo Allāhu i to je pomoć onoga koji daje da bi postigao sevape.”, priređivači knjige Zalutale sekte popratili su sljedećim komentarom: „Kao što vidimo ovo nije oslanjanje na Allāha s.w.t. već na ljude, i čekanje njihove milosti i dareživosti. Njima je mrsko zarađivati, pa su se odali rahatluku i lijenosti, i umrtvili su se od prevelikog spavanja po tekijama postavši teškim teretom ostalim ljudima.“ Sufije imaju šejtanski džihad odnosno oni se ne bore protiv neprijatelja islama Bolno je što je Gazali pisao svoju knjigu El-ihja u doba kršćanskih osvajanja po bliskom istoku tj. Jerusalimu, dok su nevjernici prolivali muslimansku krv i rušili muslimanske svetinje. Muslimani pozivaše u džihad sa svih strana, a Gazali ne spominje džihad ni jednom jedinom riječju, jer ga se to nije ticalo. On je bio u samoći, duboko u transu, ponavljajući: Allāh, Allāh… čekajući da se digne koprena i da vidi Božju prisutnost. A sve ovo u doba kad je sveti Petar (?) kružio Evropom i javno na magarcu pozivao u odbranu Mesijinog groba i ubijanje muslimana. Tekije su novotarske građevina
Sufije su umjesto džamija sebi napravili novotarske građevine tekijje, te se odvojili od muslimana. Džamije su kuće vjernika i meleka, a tekijje su kuće bid'ata. U njima se novotari okupljaju, pa tamo izvode svoje šejtanske ceremonije i obrede – zikre, pjevaju i muziciraju, probadaju se, plešu bez odjeće na sebi. Izvori stavova i mišljenja Autori pomenutih publikacija u svom djelu najčešće referiraju na knjigu Hazi hije es-sufije – Eto to su sufije, savremenog selefijskog učenjaka Abdurahmana El-Vekila (1913-1971) jednog od predsjednika „Pokreta pomagača Muhammedovog sunneta“. To je selefistički pokret nastao u Egiptu a kasnije se raširio i ukorijenio u Saudijskoj Arabiji. Njegova knjiga Hazi hije es-sufije je tendenciozna, a napisana s ciljem diskreditacije i omalovažavanja sufizma. Druga knjiga na koju se savremene selefije često pozivaju je djelo Telbisu Iblis – Šejtanske varke kroz koju je autor imam Hafiz Džemaluddin Ebu el-Feredž Abdurahman ibn Dževzi el-Bagdadi (umro 595) godine ukazao na opasnosti s kojima se susreću ljudi različitih kategorija: muhadisi, fakihi, vaizi, retoričari. pjesnici, vladari i sufije. Iako je Ibn Dževzi ovo djelo napisao s namjernom da ukaže na poteškoće koje se javljaju kod različitih skupina ljudi i pomogne u njihovom prevazilaženju, autori i priređivači selefijstičkih knjiga o sufizmu na bosanskom jeziku zlonamjerno su zahvaćali u Ibn Dževzijevog djelo uzimajući samo ono što im odgovara u svrhu diskreditacije sufizama i sufija i cjelini.
Da stavovi i mišljenja sljedbenika selefizma u današnje vrijeme proistječu iz istih izvora uvjerili smo se poređenjem opisa sufizma i sufija iz knjige Zalutale sekte Šije i Sufije i fetve br. 4983 objavljene online na stranici islamqa (islam pitanje i odgovor) koju je vodio i uređivao savremeni selefijski učenjak Muhammed Salih el-Munedždžid (rođen 1960). Na pitanje: Hel mešajih es-sufijje muttesilun billah (Da li sufijski šejhovi imaju posebnu vezu s Bogom) El-Munedždžd između ostalog piše da:
- Sufije pozivaju odricanju od ovoga svijeta, zanemarivanju uzročno-posljedičnih faktora i napuštanju džihada.
- Sufije upotrebljavaju talismane, zapise, razne znakove, slova i brojeve kako bi pomoću njih pravili hamajlije, zaštite i donosili odluke.
- Sufije se fanatično drže stavova svojih šejhova, makar to bilo suprotno onome što kaže Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s.
- Sufije tvrde da na javi uzimaju direktno znanje od Uzvišenog Gospodara, bez posredništva Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa kažu: ”Moje srce mi prenosi od mog Gospodara.”
- Sufije se posebno pripremaju za putovanje i posjetu turbetima i mezarima, kako bi postigli blagoslov njihovih stanovnika, te kako bi tavafili (kružili) oko njih, ili klali žrtve u njihovoj neposrednoj blizini.
- Sufije pozivaju odricanju od ovoga svijeta, zanemarivanju uzročno-posljedičnih faktora i napuštanju džihada.
- Sufije smatraju da postoje kutbovi, bedeli i evlije kojima je Allah, dž.š., predao vođenje, upravljanje i uređenje stvari na ovom svijetu.
Dakle, gotovo identični sadržaji u oba selefijska rada o sufijama koji se prelijevaju iz istih izvora.
Na ovom mjestu interesantno je primjetiti da se sljedbenici selefizma u svojim djelima protiv sufizma ne pozivaju na svoje najvažnije učenjake čija djela preporučuju i distribuiraju poput: Muhammeda ibn Abdulvehhaba, Ibn Tejmije, Ibn Kajjima el-Dževzije, Hafiza Ez-Zehebija, hafiza Ibn Kesira, Hafiza Ibn Redžeba el-Hanbelija, i imama ehli-sunneta Ahmeda ibn Hanbela. Razlog je vrlo jednostavan, otvoreno neprijateljstvo, omalovažavanje i apsolutna diskreditacija sufizma djelo je savremenih selefijskih učenjaka koji su se postepeno udaljili od umjernih stavova o sufizmu svojih klasičnih prethodnika. Iako je to tema za poseban rad naveset ćemo neka mišljenja pomenutih učenja o sufizmu.
U djelu Fetve Tevhid Uluhijje koje je prevedeno na bosanski jezik Ibn Tejmija tumačeći ajet: „Uistinu, oni će toga dana od milosti Gospodara svoga zaklonjeni biti, zatim će sigurno u oganj ući.“ (El-Mutaffifin 15-16), kaže: „Oganj je najveći oblik patnje, dok je pogled u lice Gospodara najveći oblik uživanja. Radost ljudi u nečemu drugome, mimo Uzvišenoga Stvoritelja ne može se nikako porediti sa radošću i uživanjem koje vjernici imaju kod svog Gospodara. Ove dvije postavke imaju jasno utemeljenje u Kur'anu i Sunnetu, i na ovom stanovištu je najveći broj znalaca, vjernika, a što potvrđuju i veliki ašici, sufijski šejhovi i ulema ehli sunnetske tradicije.“ Dakle, ašike i sufijske šejhove Ibn Tejmije spominje zajedno sa vjerskim znalcima i ulemom ehli-sunnetske tradicije. Ovakvu konstataciju gotovo je nezamislivo pročitati iz pera savremenih sljedbenika selefizma. Muhammed Abdulvehhab u djelu Muellefat el-imam eš-Šejh Muhammed ibn Abdulvehhab (Članci imama šejha Muhammeda ibn Abdulvehhaba, dio 2, str. 4), kaže: „Znaj, smilovao ti se Allah, vjera se kreće oko ovo četiri rečenice iako su kratke. Bez obzira da li govornik govorio o nauci tefsiru, o usulu (usuli fikh) o srčanim djelima – što je poznato kao znanost o suluku (očigledno je da se misli na sufizam) hadisu...“ Prema tome, nauku o srčanim djelima suluku (sufizam) Muhammed ibn Abdulvehhab svrstava među ostale vjerske discipline: fikh, ahlak, hadis, usul itd., što ona u stvari jest. Zaključak Među sljedbenicima selefizma u Bosni i Hercegovini raširene su predrasude o sufizmu i sufijama koje smjeraju ka tome da diskreditiraju i omrznu sufizam među bosansko-hercegovačkim muslimanima. Selefijski stavovi o sufizmu i sufijama prezentirani u publikacijama objavljenim na bosanskom jeziku predstavljaju nekritičko, selektivno, pristrasno i zlonamjerno štivo napisano s ciljem omalovažavanja sufizma. U svojim predavanjima o sufizmu sljedbenici selefizma pozivaju se na jedna te ista djela savremenih selefija među kojima su najpoznatije djelo Hazi hije es-sufije – Eto to su sufije, savremenog selefijskog učenjaka Abdurahmana El-Vekila. Selefijski stavovi o sufizmu i sufijama ne odražavaju mišljenje klasičnih islamskih učenjaka Muhammeda ibn Abdulvehhaba, Ibn Tejmije, Ibn Kajjima el-Dževzije, Hafiza Ez-Zehebije, hafiza Ibn Kesire, Hafiza Ibn Redžeba el-Hanbelija, i Ahmeda ibn Hanbela koji su se pohvalno izražavali o sufizmu i sufijama.
U tom smislu, a radi otklanjanja predrasuda i zabluda o sufizmu među sljedbenicima selefizma u Bosni i Hercegovini potrebno je učiniti dvije ključne stvari: Insistirati na utemeljenosti sufizma na osnovnim izvorima islama Kur'anu i Sunnetu i osuđivati svaku praksu koja je u suprotnosti s tim. Te, započeti sa prevođenjem i prezentiranjem stavova o sufizmu klasičnih islamskih učenjaka koje poštuju i cijene sljedbenici selefizma u Bosni i Hercegovini kako bi se stekao potpuniji uvid u mišljenje islamskih učenjaka o tesavufu i njegovom značaju među ostalim islamskim disciplinama. Osude sufija na osnovu izreka pojedinaca i sekti koje su se pojavile u prvom i drugom stoljeću islama
Druga knjiga uz Zalutale sekte je Islamski učenjai o sufizmu i sufijama u kojima su navedena mišljenja o pojedinim sufijama na način da se stekne utisak da su svi takvi. Trpanje svih sufija u isti koš
Sufizam je nauka kao i hadis, fikh, kelam i sl. Ima i dobrih i loših. Istinitih lažnih. U 7 temeljnih učenjaka selefija: nema kritike sufizma navesti ovaj dio iz knjige na engleskom Knjigu Eto to su sufije napisao je savremeni saudisjki učenjak