Šejh dr. Muhammed Se'id Mulla Ramadan el-Buti, rahimehullahu te'ala Prijevod s arapskog: Dženan ef. Hasić
PRVIH DESET DANA ZU'L-HIDŽDŽETA
Allahovi robovi! Vi zasigurno znate ono što Jasni Kur'an govori, i što nam Allahov Poslanik, s.a.v.s., poručuje o vrijenosti prvih deset dana mjeseca zu'l-hidždžeta. Vjerovatno je do vas doprio i hadis o odlikama i vrijednostima ovih dana, ali biste trebali znati i to da se njima Uzvišeni Allah zaklinje u Kur'anu Časnome: „Tako mi zore, i deset noći, i parnih i neparnih, i noći kada nestaje - zar to pametnom zakletva nije?“ (El-Fedžr, 1-5)
U jednom vjerodostojnom (sahih) predanju se navodi da se pod tim noćima podrazumijevaju prvih deset noći ovoga mjeseca. Buharija bilježi hadis kojeg Ibn Abbas, r.a., prenosi direktno od Poslanika, s.a.v.s.: „Nema Allahu dražih dobrih djela od onih koja se učine u prvih deset dana zu 'l-hidždžeta.“ Ashabi, r.anhum, su upitali: „Čak ni džihad na Allahovome putu, Allahov Poslaniče?“ „Čak ni džihad, osim da čovjek krene u njega živ sa svojim imetkom, a zatim to žrtvuje.“
Pored toga, ovi se dani, kojima se Uzvišeni Allah zaklinje, okončavaju danom Arefata, zbog koga su oni i zadobili toliku vrijednost. Upitan je bio Mustafa, s.a.v.s., kako nam to prenosi Ebu Katade, r.a., o postu tog dana, pa je odgovorio: „Potire grijehe godine koja je prošla, ali i nadolazeće.“ Dakle, potire grijehe i prijestupe godine koja je prošla, ali i one koje će postač počiniti u narednoj. Ovo ne spominjem zato što to ne znamo, već da se prisjetimo vrijednosti i odlika ovih dana u kojima se nalazimo, ali i dana Arefata koji nam predstoji.
Draga braćo, želim dodati i to da čovjek koji se pokorava Allahu Svevišnjem, koji nije zaboravio svoj robovski status naspram Uzvišenoga, da Njemu, Stvoritelju i Gospodaru, pripada, zna da ima iskušenja i teškoća u svome životu kojeg mu je dosudio Uzvišeni Allah, a svima nam je poznato da je dunjaluk kuća ispita i iskušenja, mora znati da je dunjaluk mjesto na kojem čovjek ispunjava Bogom dane obaveze, a koje su samo po sebi iskušenje. Nije moguće da čovjek kojeg Uzvišeni Allah ne stavlja na iskušenja i neprilike bude onaj koji je obavezan Bogom danim obavezama, a kako pojedinac, tako i čitava islamska zajednica.
Gdje je utočište u kome se čovjek može zaštiti i sačuvati iskušenja kojima biva izložen? Utočište je Uzvišeni Allah! Iskušenje su štap kojeg čovjek dobije preko leđa, jer se odmetnuo od Allahova puta, ili je, pak, zaboravio nešto od svojih dužnosti i obaveza. Zbog toga mu se to nešto dešava kako bi ga vratilo Allahu, dž.š., i pokrenulo ga da pribjegne Njemu Uzvišenome. Istinu je rekqo Uzvišeni Allah kada veli: „Zato požurite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim.“ (Ez-Zarijat, 50) Da pribjegnemo Allahu? Od čega? Pa od nedaća koje nas snalaze! Od grijeha koje činimo! Od prijestupa i posrtaja koji nam se događaju! Ovo su iskušenja i put preko kojeg čovjek treba da traži utočište kod Svevišnjeg Allaha!
Ovi dani, čiji vrhunac je dan Arefata, povoljna su prilika za sve nas čija su iskušenja u ovozemnome životu poput neprekinutog lanca; pa zar se nećemo okrenuti od njih Allahu? Zar nećemo ove dane kojima se Uzvišeni Allah zaklinje, iskoristiti kao priliku da se povratimo Alahu, dž.š., i tako nadjačamo svoja iskušenja i nadvladamo svoje nedaće!? Da tako postupimo, zasigurno bi nas popustila iskušenja i nestale nedaće, a nevolje nam se ne bi događale. Ne kažem da bi nas nevolje popustile, već kažem da se ne bi događale, jer bi Uzvišeni Allah pomogao svoga roba kada od Njega pomoć traži, odaziva mu se na dovu, kada Ga moli iskreno i pokajnički, te kada od Njega oprosta traži.
Draga braćo, potrebno je da sebe, a i ostalu braću, bez obzira na kojim funkcijama se nalazili, podsjećamo na priliku koja je pred nama, a koja traje samo određen broj sati, na neophodnost pokajanja i povratka Uzvišenome Stvoritelju, kako bi On – Uzvišeni uklonio od nas tminu. Ta tmina ima svoje materijalne uzroke koji su vidljivi, ali osoba kojoj je Uzvišeni Allah podario sposobnost srčanoga vida, uočava da je, u pozadini tih materijalnih – okom opažljivih uzroka, skriven Prauzročnik – Uzvišeni Allah. Potrebno je da, kako bi to narod kazao, da pomirišemo svoje dlanove – da vidimo šta smo uradili, da li smo gdje pogriješili. Jesmo li počinili kakve grijehe prema Allahu, dž.š. Da, postoji imamo mnogo grijeha i posrtaja. Kakav je naš stav prema njima? Mi smo Allahovi robovi s kojima On može postupati kako želi. Mi smo u Njegovom vlasništvu. Stoga, potrebno je da mu budemo zahvalni, da Mu se iskreno kajemo.
Potrebno je da iznesem i sljedeće: muslimani bi trebali znati da su ova iskušenja i teškoće koje doživljavamo danas iskušenja i teškoće, a već sutra su oružje za uništenje ovog ummeta. Ako tvrdimo da smo iskreni prema Allahu te da jednino pred Njim poginjemo svoje glave, da smo uvjereni kako pripadamo Njemu, pa zašto Mu onda ne hrlimo kada nas On poziva da Njemu hrlimo? Zašto se ne okrenemo Allahu, dž.š., da otkloni od nas iskušenja i brige, a posebno u ovim odabranim danima? Imamo li mi to nekog drugog zaštitika pored Allaha? Mi tvrdimo kako smo Mu pokorni. Dobro; a zašto onda griješimo prema Njemu? Zašto onda robujemo dunjaluku, pored Uzvišenog Allaha? Zašto se ne zadovoljimo s imetkom kojim imamo? Uzvišeni Allah traži od rovova Svojih da mu nikoga ravnim ne pripisuju: „Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!"“ (El-Kehf, 110)
Draga braćo! Imetak je iskušenje kojim Allah iskušava Svoje robove želeći da vidi hoće li ih udaljiti i zavest od Onoga Koji ga je darovao – Uzvišenog Allaha – Koji je Opskrbitelj. Dakle, ili će biti lažljivci oni koji kažu da neće biti pokorni nikome osim Allahu, dž.š., ili će prestati voljeti dunjaluk i imetak, te stati pred vrata Uzvišenog Allaha obznanjivajući svoj robovski status prema Njemu, tražeći opskrbu i imetak od Njega, očekivajući pomoć od Njega. Tada će im se Uzvišeni Allah, zasigurno, odazvati. Navedeno je činjenica koju moramo znati. No, mi, draga braćo, patimo od teških boleština.
Najveća bolest koja nas je spopala jeste što ej nama zagospodario nefs koji je zlu sklon (en-nefs emmara bi 's-su'i). Čemu nas taj nefs poziva? Poziva nas da trčimo za prohtjevima, nedaćama, pozicijama i imetkom. Taj nefs čovjeka ne može podučiti šta znači biti zadovoljan i sit, bez obzira koliko posjedovao imetka. Istinu je kazao Poslanik, s.a.v.s.: "Kada bi sin Ademov imao punu dolinu zlata, zaželio bi da ima dvije, a njegovu utrobu neće ništa napuniti doli prašina, a Allah prima pokanje od onoga ko se pokaje" (Buhari i Muslim) Pod „sinom Ademovim“ se ovdje podrazumijeva čovjek koji je odlutao od svog osnovnog identiteta, da je Allahov rob kojeg On posjeduje, čovjek koji je odbjegao od obaveza kojima ga je zadužio Uzvišeni Allah. No, na kraju je rečeno da će Allah primiti pokajanje onoga koji se pokaje, pa zar da čekamo da našu utrobu ispuni zemlja? Šta nam je, pa skupljamo imetak sa svih strana, ne gledajući, niti se obazirući na to što se on samo gomila? Šta nam je, pa se ne možemo zasititi? Zar to čekamo meleka smrti da pokuca na naša vrata, pa da vidimo kako nam duša, malo po malo, napušta tijelo ostavljajući nagomilani imetak za sobom? Zar da čekamo da nas spopane smrtna agonija? Zbog čega se onda ne predamo islamu, kad nas je već upozorio Poslanik, s.a.v.s., da čovjekovu utrobu ne može napuniti ništa osim prašine?
Draga braćo! Hvala Allahu, pa vjerujemo u Njega. Vjerujem da smo vi iskreni kada kada tvrdimo da vjerujemo u Njega. Ako je to tako, onda su ovi dani izvrsna prilika da se približimo Uzvišenom Allahu, da popravimo svoj odnos prema Njemu. Tome nas pozivaju ovi dani i skušenja koja nas vrebaju. Mi vjerujemo u riječi Uzvišenog Allaha: „Ko je taj koji će biti vojska vaša i vama pomoći, osim Milostivog? - Nevjernici su samo obmanuti. Ili, ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati? - Ali, oni su uporni u bahatosti i u bježanju od istine.“ (El-Mulk, 20-21)
Preostalo je još nešto da poručim. Naime, još uvijek se po glavama nekih motraju određene stvari o iskušenjima kojima Allah, dž.š., izlaže Svoje vjernike, pa se ti pojedini pitaju zašto Uzvišeni ne izlaže nedaćama i iskušenjima one koji su se udaljili od Njega, koji su okrenuli leđa Njegovim naredbama i uzoholili se naspram Njega? Zašto oni uživaju u obilju, raskoši i zabavi? Zar ne učite Kur'an? Zar to ne razmišljate o njemu? Šta kaže Uzvišeni Allah o Nuhu, a.s.: „“O Nuhu," - bi rečeno - "iskrcaj se, s pozdravom Našim i blagoslovima tebi i narodima koji će se izroditi od ovih koji su s tobom! Biće naroda kojima ćemo davati da uživaju, a koje će poslije snaći Naša kazna nesnosna!”“ (Hud, 49) Razmislite o dijelu ajeta: „Biće naroda kojima ćemo davati da uživaju, a koje će poslije snaći Naša kazna nesnosna!”
Uzvišeni poručuje i: „Onome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći.“ (El-Isra', 18) „Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriču, Mi ćemo ih postepeno odakle se i ne nadaju patnji približavati i vremena im davati, jer je obmana Moja, zaista, jaka!“ (El-Kalem, 44-45)
Da vam navedem još ajeta u kojima se navode Allahovi zakoni o Njegovim robovima? Uzvišeni Allah, Koji je najuzvišeniji primjer, prema nama se ophodi onako kako se ophodi otac prema neposlušnome djetetu. On ga odgaja, biva prema njemu samilostan dok ga usmjerava. Mi nismo prekinuli svoju vezu s Allahom. Nismo još uvijek proglasili u ovom ummetu sekularizam, pored toga što o tome snuju mnogi. Još uvijek znamo da smo robovi Uzvišenog Allaha, te, kako to tvrdimo na pojedinim sveečanostima, ne poginjemo glavu ni pred kim, osim pred Uzvišenim Allahom. Stoga, nema sumnja, da će nam se On smilovati. U manifestacije Njegove milosti spada i buđenje, upozorenja, usmjeravanja na pokornost Njemu. To je mudrost i razlika između vjernika i onih koji se ohole i uznose naspram Allaha, kojima je On omogućio da uživaju, do određenoga roka. „A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali ne bi li poslušni postali. Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a kad im je lijepim prikazivao ono što su radili. I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.“ (El-En'am, 42-44)
Molim Uzvišenog Allaha da nam oprosti!