Iskrenost Božijih vjerovjesnika, alejhimusselam

Život Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, ispunjen je besprijekornim primjerima iskrenosti. Sljedeći događaj, koji se dogodio na samom početku islama, na lijep način izražava spomenutu činjenicu: Mušrici su poslali vijest plemenitom Pejgamberu, sallallahu alejhi ve sellem, preko njegovog amidže Ebu Taliba, zahtijevajući od njega da prestane pozivati ljude u novu vjeru. Odgovarajući na njihov zahtjev, Pejgamber, alejhis-salatu ves-selam, rekao je amidži: „Amidža! Tako mi Allaha, kada bi stavili Sunce u moju desnu, a Mjesec u moju lijevu ruku, ja opet ne bih napustio ovaj poziv! Ili će Uzvišeni Allah ovu vjeru proširiti po cijelom Svijetu i omogućiti mi da ispunim svoju zadaću, ili ću umrijeti na ovom putu i nestati!“ [1] Mušrici, koji su bili uznemireni zbog rađanja svjetla islama, nakon neuspjelog pokušaja da posredstvom Ebu Taliba zaustave pozivanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ovog puta su došli kod njega i ponudili mu sljedeće: „Ako želiš biti bogat,“ – rekli su – „dat ćemo ti imetka koliko želiš, tako da neće niko biti bogatiji od tebe ni u jednom plemenu! Ako želiš da budeš vođa, učinit ćemo te svojim vođom i proglasiti vladarem Mekke! Ako želiš da se oženiš uglednom ženom, izaberi najljepšu ženu iz plemena Kurejš i oženi se njome! Mi ćemo ispuniti sve što želiš, ali odustani od pozivanja ljudi u tu vjeru!“ Na njihove ponude ovozemaljskih ukrasa i prolaznih uživanja, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je jedinstven odgovor: „Ja od vas ne tražim ni imetak, ni vlast, ni vođstvo, niti žene! Jedino što od vas tražim jeste da napustite obožavanje jadnih idola i da robujete samo Allahu Uzvišenom!“[2] Naš plemeniti Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, živio je ovosvjetski život s ciljem da ljudima dostavi Allahovu vjeru, neovisan o stvorenjima i ne očekujući nikakvu nagradu od njih. On je, kao i vjerovjesnici prije njega, ponavljao sljedeće: „Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi!“[3] ٭ Sljedeći primjer Musa’a, alejhis-selam, predstavlja veličanstvenu manifestaciju iskrenosti. Uzvišeni Allah o njegovom slučaju kazuje: „A kad (Musa) stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. Šta vi radite? – upita on. Mi ne napajamo dok čobani ne odu – odgovoriše one – a otac nam je veoma star.“ (El-Kasas, 23) Ove dvije žene su zapravo dvije kćeri Šuajba, alejhis-selam: Safūra i Sufejrā. Iako je Musa, alejhis-selam, bio jako gladan, budući da ništa nije jeo osam dana, sa velikim naporom je izvlačio vodu iz bunara i napojio njihovu stoku. Šuajbove, alejhis-selam, kćeri su mu zahvalile i otišle kući. Poslije toga Šuajb, alejhis-selam, pozvao je Musa’a, alejhis-selam, svojoj kući i pripremio hranu za njega. Iako je Musa, alejhis-selam, bio gladan, odbio je jesti njegovu hranu. Kada ga je Šuajb upitao šta je razlog tome, on je odgovorio: „Mi smo porodica koja nikada ne bi jedno dobro djelo – učinjeno radi Allaha – zamijenila za Ovaj svijet (tj. njegove vrijednosti, o.prev.)! Ja vam nisam pomogao radi vaše hrane, nego radi Allahovog zadovoljstva!“ Šuajb, alejhis-selam, zadovoljan njegovim odgovorom, rekao je: „Ovo je naše gošćenje, jer ti si naš gost, a ne naknada za tvoju pomoć!“ Nakon toga, gladni i umorni Musa, alejhis-selam, prihvatio je da jede. I ovaj primjer ukazuje na činjenicu da dobro djelo koje je učinjeno radi Allaha ne smije biti umanjeno ili narušeno iščekivanjem ovosvjetske koristi. Izvor: Osman Nuri Topbaš, Faziletler Medeniyeti I Preveo i prilagodio: Abdulaziz Rizvić [1] Vidi: Ibn Esir, El-Kamil, II, 64. [2] Vidi: Ibn Hišam, I, 236. [3] Vidi: Eš-Šu’ara, 109, 127, 145, 164, 180; Junus, 72; Hud, 29.

#IskrenostBožojihvjerovjesnikaalejhimusselam