Ibadeti u islamu - Međusobna povezanost u izgradnji ličnosti

Čovjek je razumsko biće, biće koje propituje svarnost koja ga okružuje, razmišlja o njoj, postavlja pitanja i traži odgovore s ciljem otkrivanja značenja i smisla pojava i okolnosti čiji je čovjek aktivni sudionik.

Tako je i sa onim što je čovjeku došlo od Njegovog Gospodara. Čovjek je istraživao značenja i smislove Njegove riječi – Kur'ana, Njegovih naredbi i zabrana kako bi ih bolje shvatio i izvršavao sa čvrstim jekinom.

Nesumnjivo je da svaka stvar koju je Allah dž.š. propisao i učinio je dozvoljenom ili zabranjenom, ima svoju razložnost, svrhu i intenciju. Obavezni ibadeti namaz, post, zekat, hadždž, kao i drugi ibadeti poput abdesta, dove, sadekatul – fitra, učenja Kur'ana i dr., imaju svoj višestruki značaj.

Kur'an na mnogim mjestima i u mnogim kontekstima jasno govori o razlogu, cilju i koristi nekih propisa koje sadrži. Takav slučaj je sa abdestom. Naime, kada Kur'an propisuje abdest, on objašnjava i njegovu svrhu: „Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već hoće da vas učini čistim i da vam blagodat svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.“

Cilj abdesta jeste priprema za namaz i postizanje vanjske čistoće, ali uzimanjem abdesta jeste čišćenje čovjeka od gijeha i upotpunjavanje Allahove blagodati čovjeku koji treba da je zahvalan svome Gospodaru na svim blagodatima.

Ibadet za koji će čovjek prvo biti pitan na Sudnjem danu je namaz. To je čovjekov najvažniji posao, posao koji čini razliku između vjerovanja i nevjerovanja. Kur'an ističe šta je intencija ovog ibadeta. U suri Ankebut nailazimo na ajet u kome stoji: "Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz, jer namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje namaza je najveća poslušnost! A Allah zna šta radite."

Govoreći o posebnosti namaza, Muhammed a.s. je rekao: „Klanjač u namazu blisko razgovara sa Svojim Gospodarem.“

Namaz je opisan kao intiman, prisan i pobožan razgovor roba sa Njegovim Gospodarom, a rezultat te pobožnosti i predanosti jeste da namaz odvrati čovjeka od ružnog postupanja, bilo da se nalazi u džamiji ili izvan nje, na radnom mjestu, ulici ili negdje drugo.

Promatrano sa ovog aspekta možemo zaključiti da namaz nije svrha sam sebi, da suština nije u stajanju na kijamu, ritualnom padanju na sedždu ili izgovaranju naučenog teksta, nego da je cilj ovog propisanog ibadeta duhovno i pobožno odgajanje čovjeka.

Slično je i sa ostalim ibadetima. Pored religioznog sadržaja, svi ibadeti imaju svoje različite odgojne, socijalne, etičke i dr. aspekte. Razumijevajući ih u njihovom najširem značenju spoznajemo da post, zekat, hadž, dova, kao i namaz, imaju svoje dublje smislove. Tako post, na primjer, nije samo ostavljanje jela, pića i ostalih tjelesnih potreba, nije samo puko gladovanje. Njegova svrha je ostavljanje i odbacivanje ružnog, besmislenog i bespotrebnog govora. Post je istovremeno prekid sa svim onim što bi nas okrenulo isključivo prema zemaljskim uživanjima, a to je ujedno i podsjećanje na Onoga koji raspolaže svim bogatstvima, koji nam daje neizbrojive blagodati i kome se zahvaljujemo.

Slično abdestu, (koji čisti sve vrste nečistoće), namaza (koji razbija samoću i osvjetljava tmine), posta (koji pomaže da se uđe u džennet), i zekat ima svoju posebnu vrijednost i značaj. U njemu je podsjećanje da sva dobra pripadaju Bogu i da, pošto su ljudi braća i obavezni su da se ispomažu, niko ne može živjeti eksplatirajući druge.

Hadždž ima naglašenu društvenu dimenziju, spada u kategoriju tjelesno – imovinskih ibadeta, a predstavlja povezivanje dijelova muslimanskog ummeta u jednu cjelinu koja, okupljena na jednom mjestu ispovijeda vjeru u Jednog Boga, vođena jednom Knjigom i poučena od strane jednog Poslanika.

Švicarski mislilac Marcel Boisard na sljedeći način je opisao svrhu islamskih obreda: „U islamu sve je cjelina. Vjerski obredi, po svojoj vanjskoj, materijalnoj formi, izražavaju koheziju. Pet puta dnevno, muslimani se u molitvi, u približno isto vrijeme, klanjaju u istom smjeru, prema Mekki. Vjerska namjera, spojena sa fizičkim ritualom, izražava duhovno i materijalno jedinstvo čovjeka. Između ostalog, vjerovanje se u Kur'anu često spominje skupa sa propisanom milostinjom, koja je vjerska obaveza i uzajamno pravo koje ujedinjuje narod vjernika. Isto tako, ramazanski post simbolično povezuje sve vjernike koji se odriču jela i pića, prema identičnom vremenskom rasporedu. Post je jedan od principa muslimanske jednakosti, jer zahtijeva odricanje kako od bogatih tako i od siromašnih. Milostinja se uklapa u koncepciju jedinstva i harmonije zajednice. Sudjelovanje u obaveznom dobročinstvu podstiče saradnju. Hodočašće je, najzad, najvidljivija manifestacija jedinstva jedne zajednice koja dijeli istu vjeru. Kako vjera, tako i vjerski obredi, koji povezuju čovjeka direktno s Bogom, učestvuju u solidarnosti i homogenosti muslimanske zajednice i pararelno teže ka njenom univerzalizmu.“

Uloga različitih ibadeta u islamu je mnogostruka. Ibadeti približavaju čovjeka Allahu dž.š., donose unutrašnji mir, čuvaju čovjeka od zla, doprinose jedinstvu, jačaju sabur, podučavaju brizi o drugome, izgrađuju svijest o odgovornosti. Jedan od najvažnijih ciljeva ibadeta jeste odgajanje pojedinca i usavršavanje njegovog morala. Sve postupke vjernika trebala bi obilježavati velikodušnost i svakodnevna ljubaznost. Poslanik a.s. je rekao: “Milosrdan je svaki dobar postupak. Vaš osmijeh bratu je milosrđe; savjet bližnjem da učini dobro djelo, jednak je davanju milostinje. Uputiti prolaznika na pravi put je dobročinstvo, pomoći slijepcu je dobročinstvo; skloniti kamenje, trnje ili druge prepreke s puta je dobročinstvo...“

Poslanik a.s. nas uči da svaka životna radnja i postupak, makar se oni ticali detalja iz uobičajenih životnih, aktivnosti imaju svoju vjersku dimenziju te se kvalifikuju kao ibadet, zbog čega vjernik ima nagradu. Prema tome, u djela pobožnosti spada pridržavanje date riječi, susretljivost, odgovorno ponašanje, poštivanje prava drugih, i sl.. Sve su to vjerske dužnosti za koje vjernik može imati nagradu.

U vrijeme kada su muslimani doživljavali ibadete u njihovom punom i najširem smislu, kada su u namazu, hadžu i postu crpili snagu oni su za samo nekoliko decenija pridobili milione ljudi i žena za islam, ujedinili su nauku i tehniku ranijih razvijenih civilizacija (Grčke, Egipta, Bizanta, Indije), i bili graditelji jedne nove kulture, bili su na vrhuncu naučnog i tehničkog istraživanja, arhitekture i poezije.

Međutim, kad su počeli vjerovati da dobar musliman znači samo pridržavati se obreda, a ne stvarati na Božijem putu, to zadivljujuće cvjetanje je usahlo, a islam je prestao biti aktivni subjekat historije, pokretačka snaga koja je davala energiju i dinamizam kakav su imali nekadašnji muslimani.

Ramazan je mjesec u kome intenziviramo svoja nastojanja da oživimo dane i noći raznovrsnim ibadetima, a ta ustrajnost u ibadetu nam donosi lijepo raspoloženje, energiju i radost, usprkos poteškoćama zbog dugog posta u toplim ljetnim danima. Istu energiju, požrvovanost i odlučnost u vršenju ibadeta i svakodnevnih poslova moramo imati i izvan mjeseca Ramazana. To će nam donijeti radost i uspjeh na svim poljima, kao što je to bio slučaj s našim dobrim prethodnicima.

Gospodaru naš, daj nam od Sebe milost, omogući nam da ispravno postupamo. Neka je uvijek salavat na našeg Prvaka Muhammeda, na njegovu porodicu i njegove ashabe.

Dženan Sinanović

mudrost.ba

#DženanSinanović #mudrostba #Ibadetiuislamu