Značajni autori današnje selefijske škole ne priznaju ispravnom metodu eš‘arijâ i maturidijâ, iako su ove dvije akaidske ehlus-sunnetske škole štitile i branile učenje ehlus-sunneta vel-džemaata. Ima ih koji idu tako daleko da dovode u pitanje ispravnost vjerovanja pripadnicima ovih pravaca.34 Navest ćemo nekoliko pogleda na ovaj problem.
1. Savremeni autor dr. Ahmed el-Harbi u svojoj velikoj studiji o maturidijama pod naslovom El-Māturidijje – dirāseten ve takvīmen u poglavlju “Mevkifu ehlis-sunneti minelmāturīdijje” kaže: “Maturidije su frakcija. U njihovom naučavanju ima i istine i neistine te različitosti od sunneta. Činjenica je da se ova frakcija kreće u rasponu između približavanja i udaljavanja od istine, a svako onaj ko je blizak sunnetu blizak je istini i Ispravnome putu...”35 Na drugome mjestu El-Harbi konstatira: “Ehlus-sunnet vel-džemaat maturidije mogu smjestiti među ostale (muslimanske) frakcije...”36 Potom: “Učenje o Allahovom tevhidu kod maturidija nije izvorno učenju o tevhidu kakvo je Allah objavio u Svojoj knjizi i kakvog ga je objavio Svome Poslaniku...”37
2. Naš bosanski priznati alim Mehmed ef. Handžić kaže za pripadnike eš‘arija i maturidija da se, s obzirom na njihov doprinos razvoju akaidske nauke i islamske misli uopće, ova “oba pravca smatraju ispravnim i ehlus-sunnetskim pravcima.”38
3. “Obje ove škole ubrajaju se u frkai-nadžiju i spadaju u ehlus-sunnet vel-džemaat...”39
4. Prof. dr. Ahmed Smajlović je od Hasana el-Eš‘ārija preveo na bosanski jezik iz njegovog poznatog djela Mekālātul-islāmijjīn poglavlje: “Hazihī hikājetu džumletu kavli ashābil-hadīsi ve ehlis-sunneti” a potom i osvrt na ovog autora i njegovo učenje. Kazao je da El-Eš‘arijev stav u ovome poglavlju “predstavlja poimanje izvornog islamskog vjerovanja zasnovanog (...) na kur’ansko-sunnetskim izvorima”. Dr. Smajlović dodaje: “...El-Eš‘ārī i nije ništa drugo do rezultat svoga doba i glas imanske savjesti u njegovom vremenu. Ovo potvrđuju i druga dvojica njegovih velikih savremenika, zajedno s njim, glavnih utemeljivača akaida kao nauke ehlus-sunnetskog, ehlul-hadiskog i ehlus-selefskog pravca, imam Ebu Dža-fera et-Tahavi (u. 321. god. po H.) i imam Ebu Mensur el-Maturidi (u. 333. god. po H. / 944. po Miladu), koji su (...) zastupali ista akaidska ubjeđenja, radili na prezentiranju približno istog akaidskog vjerovanja i širili ista kur’ansko-sunnestska akaidska opredjeljenja. Uostalom, sva trojica i pripadaju istoj akaidskoj imanskoj orijentaciji.”40
(Zbornik radova Naučnog skupa “ Islamska tradicija Bošnjaka : izvori, razvoj i institucije, perspektive”, 14. 15. i 16. novembar 2007. amfiteatar Gazi Husrev-begove medrese. - Sarajevo : Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 2008.)
34 Vidi: Ahmed el-Harbī, El-Māturīdijje – dirāseten ve takvīmen, Dārul-āsime, Rijad, 1413. god. po H., 189-194.
35 A. el-Harbī, El-Māturīdijje..., ibid., 510.
36 Ibid., 511.
37 Ibid., 514.
38 Mehmed Handžić, Ilmul kelam, Priručnik za drugi razred medrese, El-Kalem, Sarajevo, 2000., 10.
39 Salih Safvet Bašić, Nešto iz povijesti razvoja ilmi-kelama, Sarajevo, 1943., 40. Separat, Glasnik IVZ-e, X/1943., 11-12, 118-123; XI/1944., 1-7, 153-161.
40 Dr. Ahmed Smajlović, “Imam Ebu el-Hasan b. Ismail el-Eš‘ari”, Islamska misao, Starješinstvo IZ BiH, Sarajevo, IX, 1987., 100, 13-14. Dr Smajlović napisao je poseban rad o imamu El-Maturidiju: “Maturidi – povjesnost i aktuelnost njegove misli”, Islamska misao, Sarajevo, VII, 1985., 76, 13-18.