Ashabi r.a., su se podsjećali svojstava i života prethodnih Allahovih Poslanika, a.s., pa ih je Muhammed, a.s., uputio na prisjećanje i spominjanje njega (a.s) u kome je Allah, dž.š., spojio sve pohvaljene osobine. Pravljenje mevluda, skupova na kojima se u stihu proučava njegov, a.s., život, donose salavati na njega i uči Kur'an.je rad upravo po ovoj Poslanikovoj, a.s., uputi.
Od Ibn Abbasa se prenosi: “Skupina ashaba Allahovog Poslanika, a.s., je sjedela pa im se približio Božiji Poslanik, a.s., i čuo ih kako se podsjećaju pa neki od njih govore: “Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja.” Drugi govore: “A sa Musaom je Allah, dž.š., direktno razgovarao.” A treći rekoše: A Isa je Allahova riječ i duh od Njega. A četvrti rekoše: Adema je Allah, dž.š., odabrao.” Poslanik, a.s., im tada izađe i reče: “Čuo sam vaš govor i vaše čuđenje: Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja. i on je zaista to. I Musa je sa Allahom direktno razgovarao i on je zaista to. A Isa je Allahova riječ i duh od Njega i zaista je tako. A Adema je Allah, dž.š., odabrao i zaista je tako. A ja sam, doista, Allahov miljenik, i ne hvalim se, i ja sam nosilac bajraka zahvale na Sudnjem Danu, ispod njega su Adem i ostali, i ne hvalim se, i ja sam prvi zagovarač i prvi kome će zagovaranje biti primljeno na Sudnjem Danu, i ne hvalim se. I ja sam prvi koji će pomjeriti halku na vratima Dženneta pa će mi ih Allah otvoriti i uvesti me u njega, a sa mnom siromašne vjernike, i ne hvalim se, i ja sam najplemenitiji od prvih i posljednjih i ne hvalim se.” (Bejheki, Delailun nubuvveh, 5/270, Kadi Ijad, Eš Šifa, 1/408, Darimi, 1/420)
