Žene su imale važnu ulogu u muslimanskom svijetu kao naučnice, pjesnikinje, mistici, vladari i ratnice. Ovo je vrlo kratak popis nekih od njih koje su imale itekako značajnu ulogu.
Hatidza bint Huvejlid (620)
Čak i prije nego što je stupila u brak s Poslanikom Muhamedom s.a.w.s. imala je značajnu ulogu kao uspješan trgovac i jedna od elitnih figura u Meki. Ona je odigrala ključnu ulogu u podržavanju i propagiranju nove vjere i bila je među prvima koji su primili islam. Prenosi se da je Poslanik Muhamed s.a.w.s za nju rekao: “Svemogući Allah mi nije podario nikog boljeg u ovom životu od nje. Ona me je prihvatila kada su me ljudi odbacili; ona je vjerovala u mene kada su ljudi sumnjali; ona je podijelila svoje bogatstvo sa mnom kada su me ljudi bogatstva lišili; i Allah dž.š. mi je podario djecu s njom.” Zapravo, još jedna od najznačajnijih žena ranog islama, Fatima el-Zahra, bila je kćerka Poslanika s.a.w.s i Hatidže, i Poslanikova s.a.w.s loza je sačuvana preko Fatime (njena dva sina, Hasana i Huseina). Zahvaljujući između ostaloga i ovoj činjenici, Fatima i njena majka Hatidža su ostale zapamćene kao najcjenjenije žene u historiji islama.
Nusejba b. Ka‘b el Ensari (634)
Ona je također poznata u historiji kao Ummu Ammara, a bila je član plemena Benu Nedžar i jedna od prvih obraćenika u Medini. Kao vjerni pratilac Poslanika Muhameda, pripisuju joj se mnoge vrline. Međutim, ona je prije svega zapamćena po sudjelovanju u bitci na Uhudu (625), u kojem je nosila mač i štit i borila se protiv stanovnika Meke. Ona je štitila Poslanika Muhameda s.a.w.s. od neprijatelja tokom bitke, i čak je zadobila nekoliko teških rana i uboda strijela nakon što se i sama bacila pred njega da ga zaštiti. Nakon što je pretrpjela dvanaestu ranu na svom tijelu, pala je u nesvijest, a prvo pitanje kad se probudila (dan kasnije u Medini) bilo je: “Da li je on (Poslanik) preživio?
Havla b. el Ezver (639)
Još jedna savremenica Poslanika Muhameda s.a.w.s. Ona je najpoznatija po sudjelovanju u bitci kod Jermuka (636) protiv Bizantinaca. Prema kasnijim pričama o islamskim osvajanjima, autori su opisivali da je posjedovala vještinu u borbi i sposobnost čuvenog muslimanskog vojskovođe Halida ibn Velida. Postoji mnogo nejasnih detalja koji se pojavljuju iz kasnijih izvora o njoj, što je dovelo neke historičare da posumnjaju u njeno postojanje! Uprkos tome, naučnici kao što su el-Waqidi i el-Azdi koji su pisali u osmom i devetom stoljeću, smatrali su da je potrebno odati priznanje tako važnoj ženi ratnici. Doista, ako ona nikad nije ni postojala, to čini legendu o njoj još više zanimljivom.
Aiša b. Ebu Bekr (678)
Žena kojoj ne treba gotovo nikakav uvod, Aiša je žena Poslanika Muhameda s.a.w.s. koja je imala možda i najveći uticaj na muslimansku zajednicu nakon njegovog preseljenja. Ona je odigrala ključnu ulogu u političkoj opoziciji između trećeg i četvrtog halife Osmana Ibn Affana i Alije ibn Ebu Taliba, te je čak i povela vojsku na ovog posljednjeg u Basri (656). Iako se povukla iz političkog života nakon pretrpljenog poraza, nastavila je igrati važnu ulogu kao prenositelj islamskih nauka. Ona je jedna od glavnih prenosilaca hadisa kod sunnija. Na mnogo različitih načina, ona spada među najkontroverznije ličnosti u ranom islamskom dobu, pogotovo jer je imala veliki uticaj na sudjelovanje žena u nauci, političkom životu i javnoj sferi, što se kosilo s kasnijim konzervativnim shvatanjima uloge žene. Denise Spellberg je napisala odlična knjigu o njoj, pod naslovom Politika, spol i islamska prošlost: Ostavština Aiše b. Ebu Bekr (1996).
Zejneb b. Ali (681)
Ona je bila unuka Poslanika Muhameda s.a.w.s. preko njegove kćerke Fatime (633) i njenog muža Ali ibn Ebu Taliba (661). Ona je bila jedna od značajnih i istaknutih ličnosti Ehlul-Bejta (porodica Poslanika s.a.w.s.) i odigrala je ključnu ulogu za vrijeme i poslije masakra na Kerbeli (680), gdje su njenog brata Husein ibn Ali i 72 bratića ubili Umejjevići. Neko vrijeme je bila vođa Ehlul-Bejta. Ona je spasila svog bratića Ali ibn Huseina od sigurne smrti od strane guvernera grada Kufe, a kada se pojavila pred Jezidom ibn Muavijom u Damasku, održala je takav strastven i neustrašiv govor na kraljevskom sudu da je prislilila halifu da oslobodi nju i druge zarobljenike Kerbele. Njezina snaga, strpljenje i mudrost učinile su je jednom od najznačajnijih žena u ranom islamu. Njena džamija u Damasku i dalje je glavno mjesto susreta sunijja i šija, što naglašava univerzalnost njezine zaostavštine među muslimanima.
Rabija el-Adevija (801)
Jedan od najvažnijih mistika (ili sufija) u islamskoj tradiciji, Rabija el-Adevija je provela veći dio svog života kao robinja u južnom Iraku prije nego što je bila oslobodjena. Ona se smatra jednom od osnivača sufijske školi “božanske ljubavi”, koja naglašava ljubav prema Bogu zbog Njega samog, a ne iz straha od kazne ili želje za nagradom.
Kad su ga pitali zašto je uključio tako veliki dio o Rabiji u svojoj biografiji mistika (Tadkirat el-Evlija), naučnik iz 13. stoljeća Faridudin Attar (1220) je objasnio: “Poslanik (s.a.w.s.) i sam je rekao: “Bog ne gleda vanjsku formu. Korijen materije nije forma, nego unutarnja namjera. Čovječanstvo će biti uzdignuto prema njihovim namjerama.”
Lubna od Kordobe (984).
Robinja španjolskog porijekla Lubna je izrasla u jednu od najznačajnijih ličnosti u Emevijskoj palači u Kordobi. Ona je bila tajnica u palači halife Abdurahmana III (961) i njegovog sina Hakama b. Abdurahmana (976). Bila je i vješt matematičar i predsjedala je kraljevskom bibliotekom, koja je sadržavala preko 500.000 knjiga. Prema poznatom učenjaku Ibn Baskuvalu: “Ona je blistala u pisanju, gramatici i poeziji. Njeno poznavanje matematike je također ogromno, a bila je vješta i u drugim naukama. Niko u Emevijskoj palači nije bio plemenit kao ona. “(Ibn Bashkuwal, Kitab al-Silla, Kairo, 2008).
Malika al-Ḥurra Arva el-Sulejhi (1138)
Njeno puno ime je Arva b. Ahmed b. Muhamed el-Sulejhi. Od 1067. do 1138. vladala je kao kraljica Jemena. Bila je dobro upućena u razne religijske nauke, Kur’an, hadis, kao i poeziju i povijest. Hroničari je opisuju kao izuzetno inteligentnu osobu. Činjenica da je bila kraljica je naglašeno činjenicom da se njezino ime spominjalo na hutbama neposredno nakon imena fatimidskog halife al-Mustansir-billaha. Arva je imala najviši rang u jemenskoj fatimidskoj religijskoj hijerarhiji. Bila je prva žena u povijesti islama koja je imala takvu titulu i takvu vlast u religijskoj hijerarhiji. Njena vladavina je bila obilježena raznim građevinskim projektima i poboljšanju infrastrukture Jemena, kao i njegove integracije s ostatkom muslimanskog svijeta. Ona je možda jedini i najvažniji primjer neovisne kraljica u historiji islama.
Faṭima b. Ebu Kasim Abdurahman b. Muhamed b. Galib el Ensari (1216)
Fatima je bila jedna od najobrazovanijih žena u Endelusu krajem dvanaestog i početkom trinaestog stoljeća. Njezin angažman u pravnoj teoriji, sudskoj praksi, kao i misticizmi dovoljno govori o njenom poznavanju raznih islamskih znanosti. Ona je bila majka eminentnog profesora Ebu Kasima b. El Tajlasana. Prema učenjaku Ebu žzaferu el Garnatiju (1309.): “Ona je zapamtila nebrojene knjige pod vodstvom svog oca, uključujući al-Makkijev Tanbih, el-Hudaijev el-Sihab i Ibn Ubejdov Mukhtasar, od kojih je sva tri znala napamet. Ona je također napamet znala Kur’an. Sa svojim ocem je naučila Sahih Muslim, Ibn Hisamovu Siru [Poslanika a.s.], el-Mubaradov el-Kamil, el-Bagdadijev Nawadir i druga djela. “[Ebu Džafer Ahmed b. Ibrahim el-Garnati, Kitab Silla el-Silla (Bejrut, 2008.), str. 460].
Šajar El-Durr (1257)
Ona je bila udovica Ejubijskog sultana Saliha Ejuba (1240-1249) i odigrala važnu ulogu u egipatskoj politici nakon smrti njenog muža. Bila je najvjerovatnije turskog porijekla, a svoj život je započela kao robinja u Ejubijskom sudu. Postala je vladar (ili Sultana) Egipta do 1250, a njena vladavina se općenito smatra početkom Sultanata Memluka u Egiptu. Bila je duboko upletena u pripreme odbrane sjevernog Egiptu protiv Sedmog križarskog rata, porazivši krstaše (iako ona sama nije bila prisutan) u bici kod Fariskura (1250) i zarobivši francuskog kralja Luja IX. Ona je bila vrlo efikasan vođa države i njeno ime se spominjalo na hutbama i na kovanicama pod naslovom “Malikat al-Muslimin” (Kraljica muslimana). Međutim, bilo je teško za ljude da prihvate da njima vlada isključivo žena i u augustu 1250, kao rezultat raznih pritisaka, udala se za svog glavnog zapovjednika ‘Izz el-Dina Ajbeka, koji je postao prvi sultan Memluk. Uprkos brak, Šajar el-Durr je održala svoju moć i bila je čak u stanju da osigura da državnih dokumenti nose imena oba suverena, a ne samo Ajbek.
Međutim, ona se odlučuje da eliminiše svog muža 1257 godine (iz političkih razloga, osim što je otkrila da je bio uključen u aferu s drugom ženom ili tražio drugu ženu [izvori su nejasne o ovom pitanju]) i ubija ga u kadi. Kada je ovo otkriveno, ona je svrgnuta i brutalno ubijena, čime se njena vladavina tragično završila.
Zejneb b. Ahmed (1339)
Ona je možda jednn od najeminentnijih islamskih učenjakinja iz XIV stoljeća. Zejneb je pripadala Hanbelijama i boravila u Damasku. Stekla je veliki broj diploma ili certifikata u raznim oblastima, posebno hadisu. U ranom XIV stoljeću, naučila je napamet knjige kao što su Sahih Buhari, Sahih Muslim, Muwatta “Malik b. Anas itd. Među njenim učenicima je sjevernoafrički putnik Ibn Battuta (1369), Taj el-Din el-Subki (1355), el-Zehebi (1348), a njeno ime se pojavljuje u nekoliko desetina isnada Ibn Hajar al-Asqalanija (1448). Važno je istaći da je Zejneb bila samo jedna od stotina žena učenjaka hadisa u srednjem vijeku u muslimanskom svijetu.
Sadžida el-Hurra (1542)
Sadžida el-Hurra potiče iz kraljevine u Granadi, ali je bila prisiljena da je napusti nakon što je bila okupirana od strane kršćanske Španije u 1492. Kao i mnogi muslimani Endelusa, i ona se naselila u Maroku i, zajedno sa suprugom, vladala gradom Tetouan na sjevernoj obali. Nakon smrti njenog muža u 1515, ona je postala jedini vladar grada, čiji su snaga i stanovništvo porasli, nakon što je još muslimana iz Endeluzije prešlo u Iberiju u ranom XVI stoljeću.
Iz nekoliko razloga, uključujući i želju da se osveti za uništenje Endalusa i prisilno pokrštavanje muslimana tamo, okrenula se piratima i pretvorila Tetouan u veliku bazu pomorskih operacija protiv Španije i Portugala. Ona je dogovorila saveza sa poznatim Otomanskim pomorcem, admiralom Hajrudinom Barbarossom, u Alžiru, i zajedno su zadali ozbiljan udarac Španskom imperijalnom moći u Sjevernoj Africi i na zapadnom Mediteranu.
Važno je napomenuti i to da muslimanski izvori ne govore mnogo o Sadžidi el-Hurra, i većina informacija o njoj potiče iz španskih i portugalskih dokumenata, koji naglašavaju njene sposobnosti kao gusara i kraljice, kao i destruktivnosti u racijama protiv južne obale Iberijskog poluotoka.
Sultanija Kösem (1651)
Mnogi od nas su poprilično upoznati sa Rokselanom ili sultanijom Hurem, sultanijom-suprugom sultana Sulejmana I (1520-1566). Međutim, sultanija Kosem je mnogo manje poznata javnosti. Kao naložnica (tada supruga) turskog sultana Ahmeta I (1603-1617), majka sultana Murata IV (1623-1640) i Ibrahima (1640-1648), a nana sultana Mehmeda IV (1648-1687), ona je imala ogroman utjecaj i smatra se možda najmoćnijom ženom u historiji Osmanlija. Prvobitno Grkinja sa imenom Anastasia, ona je zarobljena u mladim godinama i dovedena u Osmansku Palaču, gdje je postala naložnica sultana Ahmeta I. Prema savremenom izvoru, Cristoforo Valier, u 1616, Kosem je bila najmoćniji saradnik sultana: “ona može učiniti ono što ona želi sa sultanom i posjeduje njegovo srce apsolutno, nikada joj nije rekao ne.” Između 1623 i 1632, ona je služila kao regent za svog sina Murad IV, koji je preuzeo prijestolje kao maloljetnik. Sve do atentata 1651 godine, koji je bio rezultat dvorskih intriga, ona je imala veliki uticaj na politiku Osmanlija.
Izvor: Divithana.com