Uvrede, optužbe i napadi samoukog Albanija na račun alima ummeta

Muslimani su brinuli za islamsko obrazovanje još od vremena selefa - prvih muslimanskih generacija. Prvobitno, svršenik islamskih nauka u obrazovnim institucijama je dobivao idžazu, usmenu dozvolu za bavljenje islamskim naukama. Kasnije su svršenici dobivali pismene dozvole, tj. idžazetname. Kad je izvršena modernizacija obrazovanja u muslimanskom svijetu i ustrojavanje po zapadnjačkim uzusima, halke su na islamskim univerzitetima i fakultetima zamijenjene sa katedrama, a umjesto idžazetnama je uvedena diploma. Ipak, idžazetname i halke su ostale kao dio neformalnog islamskog obrazovanja.

Selefistički samouki šejh Albani (1914-1999) je možda jedna od najkontroverznijih muslimanskih ličnosti koja je živjela i djelovala u XX stoljeću. Iako nije završio nijedan razred osnovne škole, niti je imao formalno islamsko obrazovanje (tj. nije imao diplomu ni visoke, ni srednje, ni osnovne islamske škole), niti ono tradicionalno (tj. niti je imao šejhove - nije učio u halkama pred šejhovima, niti je posjedovao ijednu idžazetnamu), nametnuo se kao šejh - vjerski autoritet u selefističkim krugovima. Štaviše, Albani je kroz svoja djela izvrijeđao, napao i lažno optužio veliki broj alima, kako klasika, tako i svojih savremenika. Također, po mnogim pitanjima je zauzeo stavove koji odudaraju od stavova učenjaka četiri mezheba. U ovome tekstu ćemo se ukratko osvrnuti na njegove uvrede, napade, optužbe i kontroverzne stavove.

Albani je napao, između ostalih, sljedećih 12 klasičnih učenjaka:

imam Ebu Hanife (699-767),

imam Ibn Hibban (884-965),

imam El-Hakim (933-1014),

imam Ebu-l-Feredž Ibn el-Dževzi (1126-1200),

ibn el-Kattan el-Fasi (1167-1230),

imam El-Munziri (1185-1258),

imam Ibn Tejmijje (1263-1328),

imam Ez-Zehebi (1274-1348),

imam Ibn Hadžer (1371-1449),

imam Es-Sujuti (1445-1505),

imam Muhammed Abdurreuf el-Munavi (1545-1621) itd.

Albani je napao, između ostalih, sljedećih 16 savremenih učenjaka:

šejhu-l-islam Muhammed Zahid el-Kevseri (1879-1952),

šejh Ahmed Šakir (1892-1958),

šejh Ahmed ibn es-Siddik el-Gumari (1901-1960),

šejh Muhammed ez-Zemzemi ibn es-Siddik el-Gumari (1912-1988),

šejh Habiburrahman el-'Azmi (1901-1992),

šejh Muhammed Nesib er-Rifai (1912-1992),

šejh Abdullah ibn es-Siddik el-Gumari (1910-1993),

šejh Abdulhajj ibn es-Siddik el-Gumari (1919-1995),

šejh Ismail ibn Muhammed el-Ensari (1922-1996),

šejh Abdulfettah Ebu Gudde (1917-1997),

šejh Abdulaziz ibn es-Siddik el-Gumari (1918-1998),

šejh Ibrahim ibn es-Siddik el-Gumari (1935-2003),

šejh Hasan ibn es-Siddik el-Gumari (1926-2010),

šejh doktor Seid Ramadan el-Buti (1929-2013),

šejh Šuajb Arnaut (1928-2016),

šejh doktor Mahmud Seid Memduh (1952- ) itd.

Uvrede, optužbe i napadi Albanija na račun klasičnih učenjaka

- Kazao je za velikog imama Ebu Hanifu, tabiina, osnivača hanefijskog mezheba, pisca najstarijih knjiga u islamu i autora najstarije sveobuhvatne hadiske zbirke, da je slab prenosilac, jer je imao hrđavo pamćenje: Imami su ga proglasili slabim, jer je imao hrđavo pamćenje (hifz). (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 20)

- Uporedio je hanefijski fikh sa Evanđeljem i napravio razliku između hanefijskog fikha i Kur'ana i Sunneta: Ovo jasno dokazuje da će Isa, a.s., postupati po našem Šerijatu i suditi po Knjizi i Sunnetu, a ne po nečemu drugom: Evanđelju, hanefijskom fikhu i sl. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 30)

- Kazao je da maturidije i eš'arije imaju otpadničke stavove: Mi smatramo da veliki broj onih koji čine te'vil (tumačenje, tj. ešarije i maturidije) nisu otpadnici (zindici), ali oni u stvarnosti zauzimaju stavove otpadnika. (Vidi: Durus li eš-šej Muhammed Nasir el-Elbani, www. islamweb.net, sv. 43, str. 5

- Albani se nije ustručavao ni da napada poznatog hanbelijskog učenjaka Ibn Tejmijju. Tako je napisao Sahih El-Kelim et-tajjib (Vjerodostojni dio Lijepe riječi), jer je smatrao da je Ibn Tejmijje u svom djelu navodio slabe predaje. Tako je ostavio 193 predaje, a izbacio 61 (24% predaja) za koju je smatrao da nije vjerodostojna. (Vidi: El-Albani, Sahih El-Kelim et-tajjib, Mektebe El-Mearif, Rijad, 1987)

- Kazao je za hafiza hadisa Sujutija, autora oko 1000 djela iz raznih nauka, da bespotrebno urla: Oko ovog hadisa je Sujuti bespotrebno urlao u El-Leali. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 7)

- Kazao je za hafiza hadisa Sujutija da nema srama: Gle, čuda, kako se Sujuti ne srami da ocrni svoj El-Džami es-sagir sa ovim hadisom... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 7)

- Kazao je za hafiza hadisa Zehebija, učenika Ibn Tejmijje i pisca preko 200 djela, da ne gleda i ne provjerava dobro: Ja kažem: Stoga, zašto se onda složio sa Hakimom oko vjerodostojnosti isnada ovog hadisa? Koliko on ima ovakvih sličnih slaganja iznesenih zbog manjka opservacije i provjere. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 9)

- Kazao je za hafiza Zehebija da je veoma kontradiktoran: Ta, pogledaj stepen kontradiktornosti Zehebija! (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 9)

- Kazao je za muhaddise Hakima, Munzirija i Zehebija da su zapostavili valorizaciju i da slijepo slijede: Hakim veli: Vjerodostojnog (sahih) isnada (lanca)! S njim se složio Zehebi! Hadis je potvrdio Munziri u Tergibu! Sve je to zapostavljanje valorizacije (tahkika) i pokoravanje taklidu (slijepom slijeđenju). U suprotnom, kako je moguće da valorizator (muhakkik) ocijeni vjerodostojnim isnad poput ovoga! (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 10)

- Kazao je za muhaddisa Hakima, autora hadiske zbirke El-Mustedrek i drugih djela, da je načinio nečuvenu grešku: Upravo zbog toga je Hakim načinio zaista nečuvenu grešku! (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 11)

- Optužio je hafiza hadisa Ibnu-l-Dževzija, koji je napisao oko 300 djela, da hrđavo postupa i da je kontradiktoran: Upravo zbog toga je Ibnu-l-Dževzi hrđavo postupio, kada je naveo hadis u El-Mevduat. Naime, on je kontradiktoran, pošto ga je naveo, također, u El-Vahijat, tj. u hadisima koji su slabi, ali nisu izmišljeni (mevdu'). (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 11)

- Optužio je i muhaddisa Ibn Hibbana, koji je napisao 100-injak djela, među kojima je i hadiska zbirka Es-Sahih, da je kontradiktoran: Ja kažem: Ovo je očigledna Ibn Hibbanova kontradiktornost, koja sliči prethodnoj Hafizovoj (tj. Ibn Hadžerevoj) kontradiktornosti. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 114)

- Na drugom mjestu je kazao da Ibn Hibbanove ocjene vjerodostojnosti prenosilaca nisu pouzdane, optuživši ga da je ocjenjivao vjerodostojnim nepoznate prenosioce: Doista se ne treba pouzdati u Ibn Hibbanovo ocjenjivanje vjerodostojnosti, jer je on imao pravilo da ocjenjuje vjerodostojnim nepoznate prenosioce. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 118)

- Optužio je i hafiza Ibn Hadžera, koji je napisao preko 200 djela iz raznih naučnih oblasti, da je kontradiktoran: Ibn Hadžerovo mišljenje o njemu je kontradiktorno. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 114)

- Kazao je za hafiza Ibn Hadžera da zanemaruje činjenice: Naime, on ga doista nije sreo, kako je utvrdio Hafiz u Et-Tehzibu. Međutim, kao da je on zanemario ovu činjenicu, kada je kazao u Bezl el-maun: Njegov sened je hasen - dobar. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 119)

- Optužio je imama Muhammeda Abdurreufa el-Munavija da je besprimjerno kontradiktoran: Doista Munavi ima čuda za koje ne znam sličnih primjera. Naime, on zaista u mnogo slučajeva sam sebi kontradiktira. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 115)

- Optužio je značajnog marokanskog imama i muhaddisa Ibn el-Kattana el-Fasija da je kontradiktoran: Ja kažem: Ta, ti vidiš kako je Ibn el-Kattan kontradiktoran glede dotičnog Ibn Omera. Tako jedanput njegov hadis proglašava hasenom - dobrim, a drugi put daifom - slabim. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 115)

Uvrede, optužbe i napadi Albanija na račun savremenih učenjaka

- Nazvao je čuvenog azharskog sirijskog doktora Seida Ramadana el-Butija, koji je napisao preko 60 djela, zabludjelim glupanom: Moje mišljenje da je ovaj mukallid (misleći na Butija)... Šta da radimo sa ljudima koje pozivamo da slijede Knjigu i Sunnet, kako bi se time spasili od mezhebske pristrasnosti i životinjske gluposti, pa oni odbiju naš poziv, samo kako bi nastavili sa svojom pristrasnošću i glupošću? I ne samo to. Naprotiv, oni pozivaju nas i sve ljude da ih slijedimo, kako bismo postali zabludjeli gupaci poput njih. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 17)

- Proklinjao je poznatog hanefijskog sirijskog učenjaka šejha Abdulfettaha Ebu Guddeta, pisca preko 70 knjiga. Tako je kazao: Neka Allah paralizuje njegovu ruku i odsječe njegov jezik! (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 18)

- Štaviše, Albani je tu svoju kletvu na račun šejha Ebu Guddeta, uz mnoge druge ogavnosti, zapisao u knjizi uvredljivog naziva: Kešf en-nikab amma fi kelimat Ebi Gudde min el-ebatil (Otkrivanje vela glede laži u riječima Ebu Guddeta).

- Kazao je za šejha Abdulfettaha Ebu Guddeta da je poput stočne kuge koja pogađa kamile, tačnije ismijao je njegovu kunju (priimenak) Ebu Gudde: Doista je on kuga (arap. gudde), poput kuge deva. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 108)

- Kazao je za cijenjenog hanefijskog sirijskog muhaddisa šejha Šuajba Arnauta, koji je uradio valorizaciju preko 200 tomova iz oblasti hadisa, tefsira, fikha i dr., da spada u sljedbenike strasti: Doista je među zapanjujućim poukama (ibretima), koje otkrivaju namjere sljedbenika strasti, da je šejh Šuajb Arnaut... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 19)

- Optužio je spomenutog muhaddisa Arnauta da se pravi da je slijep: Međutim, on se pravi slijep! (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 19)

- Kazao je za šejha Muhammeda Aliju es-Sabunija, koji je napisao, između ostalog, četiri tefsira i sažeo klasične tefsire Taberija i Ibn Kesira, glasovitog azharskog učenjaka i mufessira, ne samo da je lopov, već da je lopina, veliki lopov, pored drugih uvreda koje je iznio na njegov račun: Lopina, neiskren, neznalica, onaj koji odvodi u zabludu, čovjek koji iznosi isprazne tvrdnje. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 19)

- No, nije se Albani tu zaustavio. Na drugom mjestu je šejha Sabunija uvrijedio sljedećim riječima: Otkrit ću njegovu nečast i sramotu. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 19)

- Nazvao je neprijateljem sunneta istaknutog indijskog hanefijskog učenjaka i muhaddisa Habiburrahmana el-'Azmija, koji je uradio zahtjevan tahkik (valorizaciju) velike hadiske zbirke Musannefa Abdurrezzaka u 11 tomova, ali i tahkike drugih hadiskih zbirki: Doista se El-Ensari okoristio jednim neprijateljem sunneta, muhaddisa i poznatih daija tehvida, a to je šejh Habiburrahman el-'Azmi. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 20)

- Međutim, sam Albani je prije toga pohvalio El-'Azmija u uvodu svoje knjige Sahih Et-Tergib ve et-terhib, što dovoljno govori o Albanijevoj kontradiktornosti: Znaj, razlog koji me je podstakao da je objavim... poznati i cijenjeni učenjak i šejh Habiburrahman el-'Azmi. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 33-34)

- Kazao je za selefističkog šejha Muhammeda Nesiba er-Rifaija, autora poznatog sažetka Tefsira Ibn Kesira, koji je preveden i na naš jezik, da je, zajedno sa spominjanim šejhom Muhammedom Alijem es-Sabunijem, koji je isto napisao sažetak Ibn Kesirovog tefsira, među najvećim neznalicama: Njih dvojica spadaju, koliko znam, među najveće neznalice koje su pisale u ovoj oblasti (misli na njihove sažetke Tefsira Ibn Kesira), posebno Rifai među njima dvojicom. Naime, on je među njima dvojicom najodvažniji da, na osnovu pretjeranog neznanja, ocjenjuje predaje vjerodostojnim. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 20)

- Na drugom mjestu se zakleo da gorespomenuti mufessiri Sabuni i Rifai lažu: Zaista ga je spomenuo šejh Nesib er-Rifai u Sažetku (Muhtesaru) Tefsira Ibn Kesira. U toj budalaštini ga je slijedio Es-Sabuni. Tako je spomenuo taj hadis u svome Muhtesaru. Njih dvojica su mislili da su se u svojim dvjema knjigama držali pravila da će spominjati samo vjerodostojne (sahih) hadise. Tako mi Allaha, slagali su... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 21)

- Azharski šafijski učenjak i muhaddis doktor Mahmud Seid Memduh je napisao knjigu, u kojoj je odgovorio na Albanije napade na vjerodostojnost hadisa iz Sahiha imama Muslima, pod imenom: Tenbih el-muslim ila teaddi El-Elbani ala Sahih Muslim (Upozorenje muslimanu na Albanijeve napade na Muslimov Sahih).

- Međutim, Albani nije ostao dužan doktoru Mahmudu Seidu, što je stao u odbranu Muslimovih hadisa. Tako je, između ostalog, opisao dotičnog doktora da je pakosnik i omraženik: Postoji novi pakosnik i omraženi napadač.To nije niko drugi doli čovjek koji se zove Mahmud Seid eš-Šafii... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 20)

- Kazao je za braću Gumarije (šejh Ahmed, šejh Abdullah, šejh Abdulaziz i dr.), azharske učenjake, da su pakosnici i neprijatelji sunnija: Također, među njegove šejhove spada i nekoliko Gumarija, poznatih po pakosti i žestokom neprijateljstvu naspram ehlu-sunneta i tevhida... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 24)

- Kazao je za renomiranog malikijskog azharskog šejha Abdullaha el-Gumarija da je drzak i nepoznat: Razmisli, objektivni čitaoče, o drskosti ovoga neznanca. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 18)

- Kazao je za spomenutog šejha i muhaddisa Abdullaha el-Gumarija da je neprijatelj sunnija i da je velika neznalica: Neprijatelj ehli-sunneta i velika neznalica u pogledu nauke o ocjenjivanju pouzdanosti prenosilaca (ilmu-l-džerh ve-t-ta'dil). (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 25)

- Optužio je spomenutog šejha Gumarija da iznosi prljavštine i prevare: Među njegove prljavštine i prevare spada... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 19)

- Kazao je za izvjesnog svoga savremenika iz reda muhaddisa da je pakosnik, zavidnik koji je zasljepljen strašću: On spada u pakosnike i zavidnike čija prsa su preplavljena i čija srca su zasljepljena strašću. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 21)

- Kazao je za časnog selefističkog šejha Ismaila ibn Muhammeda el-Ensarija, potomka ashaba i ensarije h. Sa'da ibn Ubade, da je prljav, zloban i moguće i nevjernik: Stoga, uvaženi čitaoče, pogledaj prljavštinu ovoga čovjeka, čije srce samo što nije prokapalo suze iz zavisti i pakosti. Naime, on lukavo pita i iz svoje duše odgovara, napadajući, a uči (ajet) Doista duša navraća na zlo... Ili spada u šejhove koji posjeduju kešf (otkrovenje), koji misle da poznaju šta je u ljudskim prsima i da otkrivaju srčane tajne, nevjerujući u riječi Uzvišenog, poput ovih: Doista Allah zna šta je u prsima. (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 22)

- Kazao je za šejhu-l-islama Muhammeda Zahida el-Kevserija, pretposljednjeg vekila (zamjenika) Islamskog mešihata u Osmanskoj državi, da je neprijatelj sunnija: Diskurs Kevserija je poznat po njegovom žestokom neprijateljstvu naspram ehli-sunneta i sljedbenika hadisa... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 26)

- Na drugom mjestu je kazao slično za šejhu-l-islama El-Kevserija: Veoma je teško da na ovo odgovorimo pozitivno zbog njegovog žestokog neprijateljstva prema imamima selefa (prvih generacija) i tevhida (monoteizma)... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 26)

- Kazao je za azharskog šejha i muhaddisa Ahmeda Šakira da je poznat po popustljivosti u ocjenjivanju hadisa: Glede šejha Ahmeda Šakira, on je kazao u svome komentaru na Musned:“Njegov isnad (lanac) je vjerodostojan - sahih. Ja kažem: To spada u njegovu popustljivost po kojoj je poznat... (Vidi za detaljnije: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 180)

- U uvodu svoje knjige Adabu-z-zifaf Albani je napao i optužio čak 15 osoba: 7 šejhova braću Gumarije (Ahmed, Abdullah , Abdulaziz, Muhammed ez-Zemzemi, Abdulhajj, Ibrahim, Hasan), šejha muhaddisa Šuajba Arnauta, šejha muhaddisa Habiburrahmana el-'Azmija, imama Ibn Hazma, šejha Ismaila el-Ensarija, Zuhejra eš-Šaviša, koji je bio Albanijev bliski prijatelj 40 godina i štampao veliki broj njegovih djela, šejhu-l-islama El-Kevserija, šejha Mahmuda Seida, šejha Abdulfettaha Ebu Guddeta. (Vidi detaljnije: El-Albani, Adab ez-zifaf fi es-sunne el-mutahhere, El-Mektebe el-islamijje, Amman, 1988/89, str. 3-79 (passim); Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 31-32)

Kontroverzni Albanijevi stavovi koji odudaraju od konsenzusa učenjaka

Među Albanijevim kontroverznim stavovima koji se kose sa konsenzusom (idžmaom, jednoglasjem) učenjaka sva četiri mezheba su:

1 - Dozvoljeno je džunubu i ženi u hajzu i nifasu da uče Kur'an, te dodiruju i nose Mushaf.

2 - Zabranjeno je naklanjati namaz kojeg je osoba namjerno propustila.

3 - Euzu billahi mine-š-šejtani radžim nije osnovni tekst Euze. Stoga, nije ispravno učiti u namazu Euzu billahi mine-š-šejtani radžim. (Vidi: El-Albani, Temam el-minne fi et-ta'lik ala Fikh es-sunne, El-Mektebe el-islamijje, Amman, Dar Er-Raje, Rijad, 1989, str. 176)

4 - Novotarija koja vodi u zabludu je korištenje tespiha.

5 - Na trgovačku robu nije obavezno davati zekat. Poznati saudijski šejh Ibn Džibrin tvrdi da niko prije Albanija nije zastupao stav o neobaveznosti zekata na trgovačku robu.

6 - Zabranjeno je postiti subotom, pa makar se subota podudarala sa mendub postovima, kao npr. postom dana Arefata.

7 - Zabranjeno je činiti itikaf, osim u tri džamije: Mesdžidu-l-Haram u Mekki, Poslanikova džamija u Medini i Mesdžidu-l-Aksa u Jerusalemu.

8 - Dozvoljeno je jesti u ramazanu nakon nastupa zore i prije nastupa akšama, jer nijedna svjetska vaktija nije tačna. Tačnije, Albani je zanegirao ispravnost svih poznatih vaktija u svijetu: Dijanet (Tursko predsjedništvo vjerskih poslova), Rabita (Svjetska muslimanska liga), Generalna egipatska uprava za istraživanje, Univerzitet islamskih nauka u Karačiju u Pakistanu, saudijska Ummu-l-Kura itd.

9 - Zabranjeno je prije jela proučiti Bismillahi-r-rahmani-r-rahim. Treba samo proučiti Bismillah. (Vidi: El-Albani, Es-Silsila es-sahiha, Mektebe El-Mearif, Rijad, sv. 1, str. 677)

10 - U novotarije koje postoje u Medini je to što je Vjerovjesnikov kabur ostao u Poslanikovoj džamiji. Štaviše, Albani smatra da se Zelena kupola i Poslanikovo turbe trebaju srušiti. (Vidi: El-Albani, Tahzir es-sadžid min ittihaz el-kubur mesadžid, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, str. 68)

11 - Ko otputuje u Medinu, kako bi zijaretio Vjerovjesnika, s.a.v.s., je zabludjeli novotar.

12 - Isa, a.s, će biti selefija i suditi po Kur'anu i Sunnetu, jer četiri priznata mezheba nisu u potpunosti u skladu sa Kur'anom i Sunnetom.

13 - Zabranjeno je slijediti četvericu imama (Ebu Hanife, Malik, Šafija, Ahmed), kao i druge imame selefa.

14 - Ženama je zabranjeno da nose nakit van kuće.

(Vidi detaljnije o ovim Albanijevim stavovima: Hasan ibn Alija es-Sekkaf, Kamus šetaim El-Elbani, str. 43-46)