Ehli-sunnet vel-džema’at (sljedbenici sunneta i zajednice) naspram Ehli-bid’ata (sljedbenika strasti i novotarija u vjeri
„Ebu Hasan el-Eš'ari i Ebu Mensur el-Maturidi su dvojica učenjaka od prvih generacija muslimana. Vrhunski su poznavali sve islamske nauke i na osnovu toga razjasnili u šta to muslimani vjeruju. Pokupili su sve govore ashaba i tabi'ina koji se vežu za islamsko vjerovanje i to sistematizirali. Poslije toga, oni su dokazima iz Kur'ana i sunneta odgovorili na sva pogrešna učenja koja su pripisivana islamu i muslimanima, odgovorili na učenje mu'tezila, haridžija i mudžessima.”
Rekao je Allahov pejgamber, hazreti Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: "Moj ummet se neće složiti na zabludi, pa kada vidite razilaženje, držite se najveće skupine" (Ibn Madže)
„Dogmatični sistem, kako su ga formulisali Ebul Hasan el Eš’ari (umro 935) i Ebu Mensur el Maturidi (umro 944) nazvan je ehli sunnet vel džemaat, odnosno ehli ‘adalet. Iz tog sistema nastala je ortodoksna islamska skolastika, koju neki smatraju u svim detaljima neprevaziđenom i u današnje doba. Pravci koji ne usvajaju ovako fiksiranj dogmatiku nazvani su ehli bid'at, u koji se ubrajaju haridžije, šiije, pa i mutezilije.”
(Muhamed Džemaludinović, Potreba ispitivanja islamske religioznosti, Takvim 1399/1979, str. 196.)
Imam Ibn Hadžer Hejtemi, poznati Šafijski alim, koji predstavlja izvor pravnog mišljenja u cijelom Šafijskom mezhebu, kaze u fetvi da se protivnici tradicionalnih ehli sunnetskih škola Akide, smatraju ljudima bidata - novotarija (ehlul- bid'ah):
„Ko je na drugom putu od puta ehi sunneta vel dzemaata (sljedbenika sunneta i većine), a ehi sunnet vel džemaat označavaju sljedbenici Šejh Ebul Hasan Eš'arija i Ebu Mansur Maturidija, dva imama ehli sunneta.”
(Haytami, al-Fetava el-hadithiyya, 280)
„El-Maturid, jedna je od Semerkandski mahala u kojoj se rodio Ebu Mensur el-Maturidi el-Ensari el-Hanefi es-Semerkandi, poznat po nadimku Imamu-l-Huda. Po završetku školovanja, kao temelj za svoja dalja proučavanja uzeo je djela Ebu Hanife, a posebno ona iz akaida. Boreći se za pravac ehli sunneta vel-džemaata (sljedbenika sunneta i zajednice) napisao je temeljna djela.
U isto vrijeme kad je Imam Maturidi djelovao u Semerkandu (umro 333. godine po Hidžri), u Iraku je djelovao Imam el-Eš’ari (umro 330. godine po Hidžri), a u Egiptu Imam et-Tahavi (umro 321. godine po Hidžri). Sva trojica su do danas ostali neprikosnoveni imami u utemeljivanju, proučavanju i prezentovanju ispravnog vjerovanja. Maturidi je bio i ostao hanefijski predstavnik akaida, Eš’ari je bio i ostao šafijski predstavnik akaida, dok se Tahavi preorjentisao sa šafijskog na hanefijski mezheb i napisao takvo djelo iz akaida koje će i u naše vrijeme predstavljati veliki misaoni doprinos i koje će biti prihvaćeno od sva četiri poznata mezheba islamskog pravnog učenja.
Semerkandski genij imam Maturidi napisao je djelo Kitabu-t-Tevhid koje je temeljno djelo proučavanja maturidijske akaidske škole. Njegova djela će posebno razraditi Ebul-Mun’im en-Nesefi, a Omer en-Nesefi je napisao djelo El-akaidu-n-Nesefijje koje je poznato širom islamskog svijeta. Eš’arijski pravac su razradili Bakillani i Gazali.
Između Maturidija i Eš’arija je neznatna razlika. Razilaze se u desetak pitanja, a po nekima na oko četrdeset pojedinosti, s tim da su u većini ova razilaženja samo prividna, jer u suštini postoji saglasnost stavova. Kako je Imam Maturidi u fikhu pripadao hanefijskom mezhebu, to se njegov pravac u vjerovanju (akaid) i raširio među hanefijama i to istočno od Perzije, po sjevernoj Indiji, zatim po Maloj Aziji, djelimično po Siriji, a i među muslimanima Balkana. Imam Maturidi preselio je na Bolji svijet 333. godine po Hidžri, u Semerkandu gdje je i rođen.”
(Hafiz Nedžad Ćeman, Semerkand - Kolijevka naše duhovnosti)
Ehli sunnet ve-l-džemaat - bedem zaštite islama od devijacija
Od pojave prvih muslimanskih sekti, grupa koja je branila islamsko vjerovanje (akidu, akaid) s kojim je došao hazreti Pejgamber, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, nazvala se skupinom pripadnika sunneta i džemaata. Dva alima, koji su se istakli na polju odbrane ispravnog islamskog akaida su svakako imam Maturidi (hanefija)i imam Eš‘ari (šafija). Zbog njihovih velikih zasluga u odbrani islamske akide i raspravama sa mu’tezilama, haridžijama, mudžessimima, šiitima, i drugim sektama, skupina ehli sunneta je nazvala ispravnu islamsku akidu po njima, maturidijsko-eš‘arijskom. Tako da je taj termin postao sinonim za ispravno ehli sunnetsko vjerovanje! Allah ih nagradio za veliki trud i hizmet islamu i muslimanima, amin.
„I antropomorfizam* (et-tešbih) i neutralizacija atributa kroz njihovo alegorijsko tumačenje (et-te’vil) jesu pogrešni, budući da prvo poriče Božiju transcendenciju, a drugo autentičnost jezika Objave. El-Eš’arijevo rješenje sastojalo se u prihvatanju teksta Objave onakvim kakav on jeste. Ovaj postupak odbacivanja zapitanosti on je nazvao bila kejf (“bez kako”). S obzirom da su i subjekt i predikat transcendentni, sama rasprava, prema El-Eš’ariju, o značenju Božijih atributa u tekstu Objave bila je nelegitimna.”
(Ismail Radži el-Faruki, Tevhid: implikacije na mišljenje i život. prev. Džemaludin Latić, 2. izd. Sarajevo, El-Kalem i Centar za napredne studije, 2011.)
* Antropomorfizam (et-tešbih) u akaidu naučavaju današnje pseudo-selefije (vehabije) a neutralizaciju atributa kroz njihovo alegorijsko tumačenje naučavaju mutezille! I jedno i drugo je pogrešno! O Allahovom se zatu ne može razmišljati niti se ono može ikako pretpostaviti: „...a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti” (Ta-Ha, 110). Ovo zato jer je Allahov zat uzvišeniji od toga da ga obuhvati ma kakav primjer i ma kakva mjera na kojima pociva razmišljanje o stvarima: „Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire...” (El-En‘am, 103). Dakle, niko i ništa ne sliči Stvoritelju: „...i niko Mu ravan nije” (El-Ihlas, 4) i '„...Niko nije kao On!'” (Šura, ajet 11.)