I pošto su oni bahato odbili da se okane onoga što im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: ‘Postanite majmuni prezreni!’ (al-A’rāf, 166)
Brutalno je, barbarski, genocidno i holokaustno ono što cionistički Izrael čini ovih dana u Gazi, ali nije i neviđeno do sada. Naprotiv, viđeno je to u dalekoj starozavjetnoj povijesti koju sustavno bilježe četiri knjige starozavjetnog Petoknjižja.
Ondje sve vrvi od genocidnog krvoprolića. Stoga valjda sve najnovije studije o tome na Zapadu, a ima ih cijela mala planina, svoj narativ o povijesti ideje genocida prvenstveno započinju sa tekstovima baš ovih starozavjetnih knjiga.
Prema tome, genocid kojem danas svjedočimo u Gazi već se bio događao prije koju hiljadu godina narodima Kanaana, narodima zemlje koja se, gle paradoksa, upravo geografski prostirala na današnjem tlu okupirane Palestine. Praoci današnjih cionista u Izraelu činili su ondašnjim domorodnim narodima isto ono što njihovi današnji potomci čine Palestincima, Sirijcima, Libanoncima i drugim okolnim narodima. U svom nadiranju na tuđu zemlju i ubilačkom nagonu njihovi preci nisu samo ubijali vojnike, žene i starce već su ubijali i djecu u kolijevci, pravdajući se kako to od njih traži ‘njihov bog’. To isto danas čine i njihovi potomci u Gazi i drugdje. Možda su u pitanju druga vremena i drukčije tehnologije ubijanja, ali je slika potpuno ista.
Kao i preci u svoje vrijeme u Kanaanu, tako i cionistički potomci danas u Gazi, nadahnuće svom ubilačkom nagonu pronalaze u istom zajedničkom im iskustvu, u jednoj od najstrašnijih krvnih žrtava koje su nekoć prinosili u Jerusalemu, to jest u žrtvi holokausta ili još bolje u ‘žrtvi za Azazela’ (Leviticus, 16:8-10). Za Yom Kipur ili ‘Dan izmirenja’ negdašnji prvosvećenik, kojeg više nema, u hramu kojeg više nema, prinosio bi u ono vrijeme dvije žrtve: jednu Bogu, a drugu Azazelu. Prva je trebala biti izraz čiste pobožnosti i kajanja za pojedinačne prijestupe učinjene prema Bogu, pa je ta žrtva cijela spaljivana (holokaust) na oltaru, a druga žrtva za opravdanje i iskupljenje za nenadoknadive kolektivne grijehe koje su narod i njegovi prvaci činili prema drugim ljudima i okolnom svijetu. Žrtva za Azazela, demona ili palog anđela, koji je vazda nered unosio u božanski poredak u svijetu, značila je nastojanje da se najokorjeliji zlotvori u narodu Izraelovu opravdaju za sve grijehe i za sve crvene linije koje su osiono i bahato prelazili, unatoč volji i zapovijedi Božijoj.
Kao što je nekoć starozavjetno ‘sjeme Azazelovo’ prinosilo žrtvu Azazelu, tako i danas potomstvo modernih cionista prinosi istu tu žrtvu, ubijajući nedužne i nejake, a njihova sela i gradove sažgavajući i pretvarajući u prah i pepeo. Kako god su im očeve nekoć Hitlerovi fašisti prinosili kao krvne žrtve u plinskim komorama (drugi holokaust u povijesti nakon onog starozavjetnog), jednako tako danas sinovi otački, ti moderni cionisti u Izraelu, vrše genocid i holokaust nad Palestincima za svoga Azazela u Knesetu i u Bijeloj kući.
Dodatnu inspiraciju u tome im daje negdašnji američki genocid nad indijanskim domorodnim civilizacijama, potom holokaust koji su atomskom bombom Amerikanci izveli nad Japancima, Hitlerov holokaust u Njemačkoj i, najzad, genocid koji su Francuska i Engleska počinile nad brojnim muslimanskim narodima, od Magreba do Indijskog potkontinenta. Prebogato i zastrašujuće iskustvo bespremačnog zla Europe i Zapada, onog istog zla na kome su genocidni zanat dobrano naučili današnji moderni cionisti – to ‘Azazelovo sjeme’ moderne ljudske civilizacije.
Treba li se onda, nakon svega već znanog, uopće čuditi što su na stranu zla i zločina koji Izrael danas vrši u Gazi stale baš spomenute zemlje Europe i Zapada, čija nacionalna povijest je genocidnim rukopisom ispisana?
(Rešid Hafizović)