Orijentalisti i Kur’an
- Hanefijski mezheb
- Apr 20, 2020
- 9 min read
Updated: Apr 21, 2020
Još od prvih dana islama, kada je riječ o Kur’anu, nemuslimani imaju jednoglasan stav a to je negiranje njegovog Božanskog porijekla i smatranje da je on ljudska tvorevina.
O tome Uzvišeni kaže:
„Oni koji ne vjeruju govore: ‘Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu – i čine nepravdu i potvoru’ i govore: ‘To su izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se prepisuju i ujutru i navečer da mu ih čitaju.’ Reci: Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje; On mnogo prašta i samilostan je.“[1]
I kaže:
„Oni, čak, govore: ‘To su samo smušeni snovi, on ga izmišlja, on je pjesnik‘“[2]
Savremeni neistomišljenici ne razlikuju se puno od mnogobožaca Arapa u svojim tvrdnjama s tim što su se metode pokušaja prikazivanja da je Kur’an ljudskog porijeka izmijenile.
Polovinom devetnaestog vijeka obnovljeni su pokušaji krivotvorenja porijekla Kur’ana od strane orijetnalista. Njihovi najpoznatiji predstavnici tog vremena bili su: Aloy Spernger, William Muir, Ignaz Golddziher, Julius Wellhausen, Leon Caeteni, David Samuel Margoliouth, Ritchard Bell, William Montgomery Watt, John Wansbrough, Liutsian Klimovich, Andrew Rippin, Patricia Crone, Michael Cook, Kenneth Cragg, Toby Lester i dr.
U pokušaju da Kur’anu oduzmu njegov božanski karakter orijentalisti su pružali razne ideje o porijeklu Kur’ana. Uglavnom, sve one se mogu svesti na četiri centralne teorije:
– Kur’an je djelo Muhammeda, a.s.
– Kur’an je djelo Arapa
– Kur’an je djelo stranog autora
– Kur’an je djelo sveštenika sa kojim se Muhammed, a.s., susreo i od koga je učio
TVRDNJA DA JE KUR’AN DJELO MUHAMMEDA
Uz teoriju da je Kur’an djelo Muhammeda, a.s., orjentalisti navode tvrdnje da je on bio izuzetno inteligentan čovjek koji je precizno isplanirao korake širenja svoje religije koje je kasnije sprovodio u djelo.[3] Bavio se proučavanjem poezije.[4] On nije bio nepismen kako to tvrde muslimani a „nepismenost“ koja mu je pripisana je nešto sasvim drugo.[5]Sakupljao je priče hrišćana i jevreja i od toga sastavio novu knjigu koju je nazvao Kur’an.[6]Sa hrišćanstvom i judaizmom se tako temeljno upoznao na svojim brojnim putovanjima – kako često tvrde orijentalisti.[7]
Na ove tvrdnje orijentalista odgovor se može dati sljedećim činjenicama:
Metoda govora Kur’ana u potpunosti se razlikuje od metode govora Muhammeda, a.s. Ukoliko pogledamo hadiske zbirke vidjet ćemo jasnu razliku između Muhammedovog, a.s., govora koji se odlikuje metodom razgovora, pojašnjenja, podučavanja i retorike poznate i korišćene među Arapima i metode Kur’ana kojoj nema ničega sličnog u govorima Arapa.
Iščitavajući hadise zabilježene u hadiskim zbirkama čitalac osjeća ljudske osobine izricatelja kao i njegov lični strah i osjećaj slabosti pred Allahom, dž.š. Sa druge strane, Kur’anske riječi se odlikuju snagom, veličanstvenošću i božanstvenošću. Poznavaoci retorike složiće se da je nemoguće da se kod jedne osobe nađu dva korjenito različita metoda izražavanja. Upravo u tome je dokaz da Kur’an i hadis ne mogu biti iz istog izvora.
Muhammed, a.s., je bio nepismen, nije čitao niti pisao. Da li je logično tvrditi da je ovakva osoba došla sa takvim čudotvornim vjerozakonom u kome nema apsolutno nijedne manjkavosti, koji hvale i uzdižu i oni koji u njega vjeruju i oni koji u njega ne vjeruju?
Kur’an je pružio potpuni, harmonični i savršeni pogled na svijet. Da li je moguće da iz jednog uma proistekne potpuno savršeno uređen pogled na život, razmišljanje, međuljudske odnose, brak, ibadete, ratovanje itd.? Za uređenje samo jedne od nabrojanih grupa propisa potrebni su kolegijumi stručnjaka. Da li je sve ovo moglo proisteći iz jednog uma? Ovakav kompletni i karakteristični islamski sistem nije moguće da ga ja donio čovjek iz arapske sredine kakva je bila sredina u kojoj je živio Muhammed, a.s.[8] Ukoliko je to proizvod Muhammeda, a.s., onda Muhammed, a.s., nije ljudsko biće.
Zašto bi Muhammed, a.s., napisao djelo a zatim ga pripisao drugome? Njegova veličina bi bila još veća da je sebi pripisao nešto čemu čitav svijet ne može parirati.[9]
U Kur’anu postoje priče o prijašnjim narodima koje nadmašuju priče koje su o tim narodima bile poznate u to vrijeme. Od primjera za to je kazivanje o rođenju Merjeme i njenom staranju od strane Zekerijje, a.s. Takođe, u Kur’anu je na stotine ajeta o naučnim činjenicama koje su, zahvaljujući modernim sredstvima i razvoju nauke, otkrivena tek u našem vremenu. Da li je moguće da je ovo Muhammed, a.s., znao prije četrnaest vijekova?
U Kur’anu postoje ajeti u kojima se Muhammed, a.s., prekorijeva. Od tih ajeta su: „On se namrštio i okrenuo zato što je slijepac njemu prišao, A šta ti znaš – možda on želi da se očisti, ili pouči pa da mu pouka bude od koristi. Onoga koji je bogat, ti njega savjetuješ, a ti nisi kriv ako on neće da vjeruje; a onoga koji ti žureći prilazi i strah osjeća, ti se na njega ne osvrćeš, Ne čini tako! Oni su pouka – pa ko hoće, poučiće se.“[10] i „Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.“[11] Zar je logično da Muhammed, a.s., napiše Kur’an i u njemu sam sebe kritikuje?
Poslaniku, a.s., su se dešavale situacije koje su prijetile da se posumnja u istinitost njegovih riječi pa bi on danima i noćima čekao spuštanje objave kako bi dobio objavu od Allaha, dž.š. Da je Kur’an od Muhammeda, a.s., zar bi on čekao danima i trpio utjerivanje u laž?
TVRDNJA DA JE KUR’AN DJELO ARAPA
Druga teorija nastanka Kur’ana koja je prisutna u djelima orjentalista je teorija da je Kur’an djelo Arapa.
Poznato je da su Arapi bili narod koji je po svojoj prirodi volio rječitost, poeziju i lijepu riječ. Na tom polju su organizovali godišnja okupljanja i takmičenja radi poezije. Takođe, oni su bili u potrebi za pjesnicima i u borbama jer im se na taj način jačao brobeni duh i uzdizalo njihovo pleme.
Poznato je, takođe, i da su mu’džize bile trenutna nadnaravna djela od kojih su ljudi imali trenutnu korist i pouku. Musaova, a.s., mu’džiza bila je vezana za sihr i došla je u vrijeme i mjesto u kome su ljudi dostigli vrhunac u sihru. Isa, a.s., je dobio mu’džizu u medicini i to u narodu koji se bavio medicinom…
Kur’an, kao jezički nadnaravna riječ, je došao Arapima izazivajući ih, i ne ograničavajući se na određeno vrijeme poput ostalih mu’džiza, da dođu sa nečim sličnim. U njemu je trajno svjedočanstvo o tome:
„A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“[12]
„Reci: “Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.“[13]
Da je Kur’an djelo Arapa zar oni ne bi odgovorili njegovom izazovu čuvajući na taj način svoja božanstva i svoju plemensku pripadnost koja je, pogotovo u vrijeme pojave islama, bila izuzetno izražena? Lebib b. Rebi’ah čija se pjesma smatrala vrhuncem tog vremena, pa čak bila i okačena u Ka’bi, ostao je zadivljen čitajući Kur’ansku suru pored svoje pjesme,iskazujući da to nisu riječi koje mogu doći od čovjeka.[14] Mudrost ovog Kur’anskog izazova ogleda se u tome da istorija posvjedoči da nijedna generacija Arapa neće uspijeti sastaviti nešto slično Kur’anu. U samom izazovu je dokaz da Kur’an nije djelo Arapa.
TVRDNJA DA JE KUR’AN DJELO STRANOG AUTORA
Treća mogućnost koju orijentalisti pružaju jeste da je Kur’an djelo stranog autora. Nadovezujući se na prethodnu tvrdnju o nastanku Kur’ana od strane Arapa i dokaze neispravnosti te tvrdnje dovoljno je reći samo to da ako najrječitiji Arapi nisu u stanju doći sa nečim sličnim Kur’anu onda je besmisleno tvrditi da će neko mimo njih uspijeti da sastavi nešto slično njemu.
TVRDNJA DA JE KUR’AN DJELO BEHIRE ILI VEREKE
Nakon što nisu uspjeli pokušaji orjentalista da Kur’anu oduzmu Božansko porijeklo prethodnim tvrdnjama oni su se okrenuli tvrdnji da je Kur’an djelo Behire sa kojim se Muhammed, a.s., susreo u mjestu Busra u današnjoj Siriji, na trgovačkom putovanju sa svojim amidžom Ebu Talibom.
U zavisnosti od toga ko je onaj koji upućuje optužbu varira i ime osobe koja je, prema njihovom mišljenju, Muhammedu, a.s., napisala i predala Kur’an. Jedni govore da je to hrišćanski sveštenik Sergio ( Behira ), ili sveštenik Vereka b. Nevfel, dok drugi tvrde da je to jevrejski rabin nepoznatog imena.[15]
U odgovoru na ove tvrdnje kažemo:
Samo nepostojanje slaganja među orjentalistima po pitanju osobe od koje je Muhammed, a.s., preuzeo Kur’an pokazatelj je nejasnoće i labavosti ove tvrdnje.
Poslanik, a.s., je išao na još jedno putovanje i to u dvadeset i petoj godini svog života i to kao Hatidžin, r.a., trgovac. Možda će neko reći da je on i tada dobio Kur’an od Behire. Činjenica je da se on na tom putovanju nije susreo ni sa kakvim sveštenikom niti rabinom. Zatim, kako je on uredio da Hatidža odabere baš njega za ovaj trgovački put, ako znamo da mu ona tada nije bila supruga, da bi u toku tog drugog putovanja uzeo Kur’an od Behire?
Kakva je veza Behire sa Muhammedom, a.s.? Zašto je Behira odabrao baš Muhammeda, a.s., da mu preda Kur’an, zašto za misiju prenošenja Kur’ana nije odabrao nekog svog rođaka, sina ili ga pripisao sebi samom? Zašto bi neko predao drugome nešto što nosi toliki ponos, vječnost, jačinu, poznatost i spas čovječanstva a ne bi to zadržao za sebe i sebi pridonio zasluge za sve što je Kur’an učinio za čovječanstvo?
Poslanik, a.s., je na svom prvom putovanju sa Behirom, i to u prisustvu mnogo ljudi, ostao svega dan dva ili tri. Da li je moguće da mlado nepismeno dijete savlada Kur’an za tako kratko vrijeme?
Da je on uzeo nešto od Behire zar mu mušrici ne bi prigovorili kada je počeo pozivati u islam da je to samo ono što je on primio od Behire a čiji su oni bili svjedoci? Mušrici nikada nisu rekli nešto slično čak ni u medijskoj borbi koju su vodili protiv njega izmišljajući mnoge stvari.
Ukoliko se vratimo na nadnaravnosti Kur’ana uvidjet ćemo da je nemoguće da on bude djelo ljudskog bića. Behira, Vereka b. Nevfel i ostali kojima orjentalisti pripisuju Kur’an su ljudska bića i oni nisu bili u stanju da napišu nadnaravnu riječ poput riječi Kur’ana.
Behira i Vereka nisu osvjedočili razne događaje o kojima su ljudi pitali Poslanika, a.s., pa im je Allah, dž.š., Kur’anskim ajetima odgovarao. Zar je moguće tvrditi da je Kur’an djelo Behire i da je Behira dao odgovore na pitanja koja još uvijek nisu bila postavljena i govorio o događajima koji se još uvijek nisu desili? Koliko god Behira ili neko drugi bio inteligentan on ne može znati budućnost.
U Kur’anu postoje mnogi ajeti koji pobijaju vjerovanje hrišćana. Da li je moguće da Behira hrišćanski sveštenik napiše nešto protiv religije kojoj pripada?
U Kur’anu stoji:
„I zbog nevjerovanja njihova i zbog iznošenja teških kleveta protiv Merjeme i zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. – A Allah je silan i mudar.“[18]
„O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: “Trojica su!” Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok.“[19]
„Nevjernici su oni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!”A Mesih je govorio: “O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.“[20]
Kur’an pobija vjerovanje jevreja na mnogim mjestima. Da je Kur’an djelo nekog jevrejskog rabina zar bi on sadržavao pobijanje judaizma?
U Kur’anu stoji:
„Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.“[21]
„I kada ste rekli: “O Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u naše ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća, i krastavica, i pšenice, i leće, i luka crvenoga!” – on je rekao: “Zar želite da ono što je bolje zamijenite za ono što je gore? Idite u grad, imaćete ono što tražite!” I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu na sebe navukoše zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali, zato što su neposlušni bili i što su sve granice zla prelazili.“[22]
„A kada vam dolaze, oni govore: “Vjerujemo!” ali oni dolaze kao nevjernici, a takvi i odlaze, a Allah dobro zna ono što oni kriju. Vidiš mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako ono što je zabranjeno jedu; ružno li je to kako postupaju!“[23]
Da li je Behira, hrišćanski sveštenik, pobožnjak koji boravi u svojoj bogomolji, lažov? Kako može jedan takav čovjek da kaže da je Kur’an od Allaha, dž.š., spušten Muhammedu, a.s., a ustvari ga je on sam napisao? Ovo je dovoljno za pobijanje tvrdnje koju širi profesor Norman Daniel.[24]
ZAKLJUČAK
Božansko porijeklo Kur’ana je neosporna činjenica. Svaki pokušaj da se on pripiše ljudskom biću lahko je oboriv historijskim činjenicama i realnim pogledom na Kur’an. Ono što veoma čudi kod orijentalista jeste njihovo negiranje božanskog porijekla Kur’ana uz istovremeno vjerovanje u božansko porijeklo Tevrata i Indžila uprkos neospornim činjenicama o ljudskim intervencijama i izmjenama u njima. Originalni Tevrat nestao je kada su ga spalili Babilonci u vojnom pohodu na jevreje. On je ostao skriven desetinama godina da bi kasnije došao Ezra i napisao ga po vlastitom sjećanju u onome što je čuo.[25] Ovo potvrđuje ono što primjećujemo u današnjima knjigama Tevrata. Isti slučaj je i sa Indžilom koji danas ne postoji u originalu. Ono što postoji su pripovijesti Isaovih, a.s., učenika napisane mnogo nakon njega. Te pripovijesti napisane su jezikom čiji originalni primjerak ne postoji. Ono što postoji jesu prijevodi nepostojećeg originala na druge jezike.
Na osnovu svega iznesenog te činjenica spomenutih u ovom zaključku možemo reći da je orijentalističko pisanje o porijeklu Kur’ana neutemeljeno i potpuno oprečno pravilima naučnog istraživanja.
mr. Sami ef. Džeko
