O radnjama koje kvare i nekvare namaz

2.15. Poglavlje o radnjama koje kvare namaz

68 radnji kvari namaz:

1. i 2. riječ, pa makar se izgovorila iz zaborava ili greškom,

3. dova koja sliči ljudskom govoru,

4. selam kojim se želi neko pozdraviti, pa makar to bilo iz zaborava,

5. i 6. odgovoriti na selam jezikom ili rukovanjem[1],

7. mnogo radnji koje ne pripadaju namazu (ameli-kesir),[2]

8. okrenuti prsa od Kible,[3]

9. pojesti nešto što dolazi izvan usta, pa makar to bilo i malo,[4]

10. i 11. pojesti i popiti nešto između zuba, ako je veličine zrna leblebije (slanutka, slanog graha),

12. kašalj bez opravdanja (uzura),

13. jaukati (govorit jao, uf),

14. jecati,

15. uzdisati (govoriti uh, oh, ah),

16. i 17. podići glas prilikom plača zbog boli ili nesreće (musibeta), a ne zbog spomena dženneta ili vatre,[5]

18. uzvratiti onome ko kihne riječima Jerhamukellah (Neka ti se Allah smiluje),

19. odgovoriti onome ko pita da li Allah ima takmaca sa riječima La ilahe illellah,

20. odgovoriti na hrđavu vijest sa riječima Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun (Svi smo Allahovi i zaista se Njemu vraćamo),

21. odgovoriti na radosnu vijest sa riječima Elhamdulillah,

22. i 23. začudivši se nečemu, odgovoriti sa riječima La ilahe illellah ili sa Suhbanallah,

24. izgovoriti bilo koji ajet sa ciljem (kastom) odgovora na pitanje, poput ajeta O Jahja, uzmi knjigu (Merjem, 12),[6]

25. da osoba koja ima tejemmum ugleda vodu,

26. istek vremenskog perioda za potiranje mestvi,

27. skinuti mestve,

28. da nepismenjak (osoba koja ne zna čitati Kur'an) nauči ajet,[7]

29. da nagi klanjač ugleda neki pokrivač,

30. da osoba koja klanja išaretima (gestama) postane sposobna da čini rukuu i sedžde,

31. da se klanjač sjeti propuštenog namaza koji se treba naklanjavati po redoslijedu (tertibu),[8]

32. da se kao zamjena imamu u namazu (istihlaf) postavi osoba koja nije sposobna za to,[9]

33. izlazak sunca za vrijeme sabah-namaza,

34. zenit (zeval) sunca za vrijeme bajram-namaza,

35. nastupanje ikindijskog namaskog vremena (vakta) za vrijeme džuma-namaza,

36. spadanje zavoja zbog ozdravljenja,

37. prestanak opravdanja (uzura),

38. i 39. namjerno gubljenje abdesta, kao i gubljenje abdesta zbog radnji drugih osoba,

40. nesvjestica,

41. ludilo,

42. i 43. džunupluk zbog pogleda ili polucija (ihtilam),[10]

44. da se klanjač nađe u istoj ravni sa punoljetnom ženom koja klanja isti obični namaz kao i on[11], na jednom mjestu[12], bez pregrade (sutre, perde, prepreke)[13], u namazu gdje je imam zanijetio da će biti imam i ženama,

45. otkrivanje avreta osobe koja je izgubila abdest, pa čak iako na to bude primorana, kao na primjer da žena otkrije podlaktice zbog abdesta,

46. da osoba koja je izgubila abdest uči Kur'an, dok odlazi da uzme abdest ili se vraća nakon uzetog abdesta,

47. da osoba koja je izgubila abdest sačeka, u budnom stanju, nakon gubitka abdesta koliko je potrebno da se obavi jedan namaski rukn,

48. da osoba koja je izgubila abdest zaobiđe bližu vodu, kako bi otišla do dalje vode,

49. da osoba koja misli da je izgubila abdest izađe iz džamije kako bi uzela abdest,

50. da osoba koja misli da je izgubila abdest preskoči safove (redove) izvan džamijskog prostora kako bi uzela abdest,

51. da klanjač prekine namaz, jer misli da nije imao abdest,

52. da klanjač prekine namaz, jer misli da mu je vremensko razdoblje za potiranje po mestvama isteklo,

53. da klanjač prekine namaz, jer misli da ima naklanjati propušten namaz,

54. da klanjač prekine namaz, jer misli da je nečist, pa makar i ne izašao iz džamije,[14]

Inače, najbolje je da osoba ponovi namaz, a ne da dopuni namaz (bina).[15]

55. da klanjač došaptava osobi (feth) koja mu nije imam,

56. tekbir kojim klanjač ima namjeru (nijet) da pređe sa rukna na rukn u nekom drugom namazu, a ne u namazu koji klanja,

Inače, gorespomenute radnje kvare namaz, ako se dogode prije posljednjeg sjedenja (kadei-ehire) koliko vremenski treba da se prouči Ettehijjatu (tešehhud).[16]

Namaz kvare takođe i sljedeće radnje[17]:

57. duženje hemzeta (slova A) u tekbiru (Allahu ekber),

58. da klanjač uči odlomke iz Mushafa koje nije memorisao (nahifzao),[18]

59. i 60. obavljanje nekog rukna ili vremenska mogućnost da se taj rukn obavi dok je otkriven avret (stidno mjesto) ili dok postoji nečistoća koja zabranjuje klanjanje,

61. da muktedija pretekne imama u ruknu u kojem mu se imam nije pridružio,[19]

62. da mesbuk (onaj koji nije prispio na cio namaz) slijedi imama u sehvi-sedždi,[20]

63. neponavljanje posljednjeg sjedenja nakon obavljanja namaske sedžde, koje se osoba sjetila nakon sjedenja,

64. neponavljanje rukna koji je osoba obavila spavajući,

65. grohot imama mesbuka nakon posljednjeg sjedenja (kadei-ehire),[21]

66. namjerno gubljenje abdesta nakon posljednjeg sjedenja,

67. da osoba preda selam nakon dva rekata u namazu koji ima više od dva rekata,[22] jer misli da je putnik (musafir) ili misli da klanja džuma-namaz ili misli da klanja teravih-namaz, a ustvari klanja jaciju-namaz[23].

68. ili da je osoba nedavno primila islam, pa preda selam nakon dva rekata[24], jer je mislila da je farz-namaz samo dva rekata.

2.16. Poglavlje o radnjama koje ne kvare namaz

1. Ako bi klanjač (musalija) pogledao u neki tekst i razumio ga,[25]

2. ili ako bi pojeo nešto između zuba, a to što je pojeo bude manje od zrna leblebije (slanutka) i da pritom nije činio dosta pokreta (ameli-kesir).

3. Namaz ne kvari ako bi neki prolaznik[26] prošao preko mjesta na kojem klanjač čini sedždu, iako je prolaznik griješan,

4. Namaz ne kvari požudni pogled u spolni organ raspuštenice (razvedene žene), prema odabranom mišljenju, iako se tim pogledom ustanovljuje opoziv razvoda (redž'a).

Izvor: Nuru-l-idah (Svjetlost tumačenja) , Hanefijski fikh, Hasan ibn Ammar eš-Šurunbulali, Uvod, prijevod i komentar: Jusuf Džafić, Knjižarska kuća Planjax Komerc doo Tešanj, 2017.

---

[1] Rukovanje se računa kao i govor, jer ima značenje pozdrava riječima. [2] Obično se tumači kao tri uzastopne strane radnje na jednom ruknu ili radnje zbog kojih bi posmatrač mislio da osoba nije u namazu. Mnogo radnji je dozvoljenu u slučaju nužde (npr. da se ugasi mobitel koji zvoni, da se očisti nepogodno mjesto za sedždu itd.). [3] Tačnije, okrenuti prsa više od 45 stepeni od Kible. Ako se prsa malo okrenu, namaz nije pokvaren. [4] Npr. malo kao sjemenka susama. [5] Isti je slučaj i sa prethodnim stavkama 13-15. Ako je uzrok bogobojaznost, ne kvare namaz. [6] Stavke 1-16. i 12-24. kvare namaz, jer su ili ljudski govor ili mu sliče, pa samim tima imaju njegov pravni status, a ljudski govor kvari namaz. Inače, i jedno izgovoreno slovo se računa kao ljudski govor. [7] Tj. da ga neko poduči sa strane, bez obzira da li ga neko podučio iznova ili ga podsjetio nakon što je bio zaboravio. Učenje kvari namaz, jer spada u strane radnje u namazu. [8] Smatramo da ovo ne kvari namaz. [9] Poput osobe koja ne zna čitati Kur'an (nepismenjak), sahibi-uzura, djeteta i sl. [10] Većina stavki od 25. do 43. su ranije obrađene u svojim matičnim poglavljima. [11] Tj. namaz kojima ima ruku i sedžde. Znači, ona mu ne kvari dženaze-namaz. [12] Uslov da bi bili na jednom mjestu jeste da se makar jedan dio tijela punoljetne žene nađe u ravni sa makar jednim dijelom tijela klanjača. Stoga, ako se jedno od njih dvoje nalaze na krovu zgrade, koja je visoka koliko ljudski stas ili više, a drugi na tlu, namaz klanjača nije pokvaren, jer se time njih dvoje ne nalaze u istoj ravni. [13] Pregrada treba da bude duga najmanje jedan lakat (46 cm) i debela najmanje jedan prst (oko 2 cm). [14] Stavke 38., 39. i 45-54. se odnose na slučajeve gdje se zadesi lahik i općenito klanjač koji treba da dopuni namaz (bina). Inače, lahik je osoba koja stupi u namaz sa imamom, ali zbog uzura (gužve, greške, nenamjernog gubitka abdesta, kunjanja u namazu) propusti središnji ili krajnji dio namaza. Lahik će po ponovom ispunjavanju uslova za nastavak namaza (nestanak gužve, ispravljanje greške, uzimanje abdesta, buđenje,) nastaviti sa namazom tamo gdje je bio stao (sa binaom), klanjajući rekate koje je propustio kao da klanja za imamom, pa će tako na kijamu šutiti i stojati koliko je potrebno da se prouče tri kur'anska ajeta. Ako uspije stići imama, nastavit će ga slijediti. No, ako ga ne uspije stići, tj. imam preda selam, sam će dovršiti namaz, isto sa samim kijamom bez kiraeta, kao da klanja za imamom. Ako klanjač privremeno ne ispunjava uslove za nastavak namaza, pa ispuni uslove za nastavak namaza, a imam je još uvijek na istom ruknu (npr. kijam, kadei-ehire), onda će samo nastaviti namaz (sa binaom), kao da i nije ništa propustio. U tom slučaju klanjač se ne računa lahikom, već muktedijom koji treba da dopuni namaz (bina). [15] Radi napuštanja spora između učenjaka, budući da malikijski i hanefijski mezheb općento smatraju bina utemeljenim i namaz ispravnim, a šafijski mezheb smatra da je bina općenito ništavan i namaz neispravan. [16] Znači, ako se spomenutih 56 radnji dogodi nakon posljednjeg sjedenja koliko vremenski treba da se prouči Ettehijjatu, namaz je ispravan. [17] Preostale radnje koje se odnose na dio namaza. [18] Bez obzira da li mu neko od neklanjača diktirao da uči ili sam učio gledajući iz Kur'ana. [19] Ovdje se misli da muktedija pretekne imama u nekom ruknu (npr. rukuu), pa ne ponoviti taj rukn zajedno sa imamom ili iza njega, pa predaju selam zajedno. No, ako muktedija ponovi taj rukn, pa predaju selam zajedno, ili ne ponovi taj rukn, ali ne preda zajedno sa njim, već doklanja rekat (bina) u kojem je propustio taj rukn, bez kiraeta, pa onda preda sam selam, namaz mu je ispravan. [20] Ovdje se misli na slučaj kada se imam nakon predaje selama sjeti da nije uradio sehvi-sedžu, pa je uradi, a mesbuk koji je već uradio sedždu rekata kojeg naklanjava, slijedi imama u činjenju te sehvi-sedžde. [21] Bez obzira bio grohot namjeran ili nenamjeran. [22] Tj. u akšam-namazu, te podne i jacija-namazu koji se klanjaju kod kuće, a ne na putu. [23] Ili podne-namaz ili akšam-namaz. [24] Misli se na namaze koji imaju više od dva rekata, kako je ranije spomenuto. [25] Bez obzira bio to kur'anski tekst ili neki drugi tekst (knjiga, natpis, bilten i sl.). Takođe, namaz ne kvare radnje spomenutu u sljedećim poglavljima: 2.17. Poglavlje o namaskim mekruhima; 2.19. Poglavlje o radnjama koje nisu mekruh musaliji. [26] Bez obzira bio on ljudsko biće (muškarac, žena, dijete) ili neka životinja (pa čak i pas).