Kaže imam Ibn-Džuzejj el-Kelbi el-Maliki el-Eš'ari:
Znaj da Allahu, Slavljenom, pripada najveće poštovanje i apsolutna savršenost kojom je zaštićen od svake manjkavosti i sačuvan svakog nedostatka. Ovo je značenje naših riječi “Subhanallah – slavljen neka je Allah”.
(Kaže Ibn-Džuzejj: Subhane je tenzih, a „sebbahtullahe“ znači: Sačuvao sam Ga od svega onoga što Njemu ne priliči poput supruge, djeteta, sudruga, suparnika, svojstava stvorenosti i svih mahana i nedostataka. (Et-Teshil, str. 40.))
Njega ne obuzima nemoć, niti On čini propuste. Kaže Uzvišeni Allah:
وَمَا كَانَ اللَّهُ لِيُعْجِزَهُ مِنْ شَيْءٍ فِي السَّمَاوَاتِ وَلَا فِي الْأَرْضِ
„Allahu ne može ništa umaći ni na nebesima ni na Zemlji.” (Fatir, 44.)
I kaže:
وَلَقَدْ خَلَقْنَا السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَمَا بَيْنَهُمَا فِي سِتَّةِ أَيَّامٍ وَمَا مَسَّنَا مِنْ لُغُوبٍ
„Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih - za šest vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor.“ (Kaf, 38.) Lugub je umor i zamor.
On ne drijema niti spava. Kaže Uzvišeni:
لَا تَأْخُذُهُ سِنَةٌ وَلَا نَوْمٌ
„Ne obuzima Ga ni drijemež ni san!“ (El-Bekara, 255.)
(Kaže Ibn-Džuzejj: „Ne obuzima Ga ni drijemež ni san!“ je Allahova zaštićenost od ljudskih mahana. Razlika između drijemeža i sna je to da je drijemež početak sna, a ne sami san, kao kada neko kaže: U očima mu se vidi pospanost, ali ne spava. (Et-Teshil, str. 118.))
Ne dešava mu se greška niti zaborav. Kaže Uzvišeni:
لَا يَضِلُّ رَبِّي وَلَا يَنْسَى
„...Gospodaru mome ništa nije skriveno i On ništa ne zaboravlja.“ (Taha, 52.)
On je pravedan u svim svojim propisima i djelima, ne čini nepravdu niti nasilje.
Svaka blagodat od Njega je počast, a svaka nedaća pravda, zato što je On Vlasnik svega, a na vlasniku je da u svom vlasništvu radi šta on hoće, i da sa svojim robovima radi onako kako On hoće.
Kaže Uzvišeni:
لَا يُسْأَلُ عَمَّا يَفْعَلُ وَهُمْ يُسْأَلُونَ
„On se ne pita za ono što radi, a oni će biti pitani!“ (El-Enbija, 23.)
On, Uzvišeni, ne sliči ničemu, niti je Njemu šta slično. Kaže Uzvišeni:
لَيْسَ كَمِثْلِهِ شَيْءٌ وَهُوَ السَّمِيعُ الْبَصِيرُ
„Ništa nije kao On, a On sve čuje i sve vidi!“ (Eš-Šura, 11.)
(Kaže Ibn-Džuzejj: „Ništa nije kao On“ je Allahova zaštićenost od sličnosti sa stvorenjima. Mnogi ljudi kažu: ك je dodatno, zbog potvrde. Značenje: Nema Mu primjera. Et-Taberi i drugi kažu: Nije dodatno već je „مثله – Njegov primjer“ u značenju „On“, pa je značenje: Ništa nije kao On. Kaže ez-Zemahšeri: Ovo je kao kada kažeš: Neko poput tebe ne škrtari. A misli se: Ti ne škrtariš. Negira škrtost od njemu sličnog, a misli se na negiranje od njega samog. (Et-Teshil, str. 762.)
I kaže:
أَفَمَنْ يَخْلُقُ كَمَنْ لَا يَخْلُقُ أَفَلَا تَذَكَّرُونَ
„Pa da li je onda Onaj koji stvara kao onaj koji ne stvara?! Urazumite se!“ (En-Nahl, 17.)
Upozorenje i savjet
Znaj da su u Kur'anu i hadisu došli izraz iz čijeg se bukvalnog značenja može pomisliti upoređivanje Allaha sa stvorenjima – tešbih, kao što su:
عَلَى الْعَرْشِ اسْتَوَى
„Nad Aršom je istiva učinio“ (Taha, 5.)
I hadisa o nuzulu i drugih.
(To je hadis kojeg je zabilježio el-Buhari u Knjizi o noćnom namazu, poglavlje o dovi i namazu pri kraju noći, kao i Muslim u Knjizi o namazu putnika, poglavlje o podsticaju na dovu i zikr krajem noći, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Naš Gospodar jenzilu svake noći, u zadnjoj trećini, na zemaljsko nebo, i kaže: Ko Me moli pa da mu se odazovem? Ko od Mene traži pa da mu podarim? Ko traži oprost od Mene pa da mu oprostim?“ Kaže Kadi Ijad: Ibn-Habib prenosi od Malika da je rekao: „Spušta se Njegova odredba i zabrana, a što se tiče Njega, On je trajni koji ne nestaje.“ I drugi su to rekli. Neki su prigovorili na ovo rekavši da Njegova odredba stalno silazi i nije određena jednim u odnosu na drugo vrijeme. Ovo ne predstavlja ispravan prigovor jer je spuštanje ove Njegove odredbe vezano za riječi: „Ima li nekoga da traži? Ima li nekoga da moli?“ – hadis. Njegova odredba se stalno spušta bez ove poveznice. Rečeno je i da je to metafora, odnosno: On širi svoju milost. A rečeno je i da je to fraza za širu milost i blizinu odgovora. (Mešariku-l-envar, 9/2))
Obaveza je na robu da vjeruje u njih bez uspoređivanja – tešbiha, bez negiranja – ta'tila, i bez tumačenja – te'vila, i da znanje o njima prepusti Allahu Uzvišenom i kaže: „Vjerujem u ono što je rekao Uzvišeni Allah, i u ono što je rekao Njegov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, prema značenju koje su željeli Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, a Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.“
Ovo je metoda prepuštanja – teslim, koja vodi u sigurnost, i to je ona za koju je Allah, dž.š., pohvalio one koji se njome opišu i rekao:
وَالرَّاسِخُونَ فِي الْعِلْمِ يَقُولُونَ آمَنَّا بِهِ كُلٌّ مِنْ عِنْدِ رَبِّنَا
„... a oni koji su u nauku dobro upućeni oni govore: Vjerujemo u njih. Sve je to od Gospodara našeg.“ (Ali Imran, 7.)
Na ovome su, takođe, bili ashabi, tabi'ini, imami muslimana, Šafija, Ahmed b. Hanbel, Sufjan, Ibnu-l-Mubarek i drugi koje je obavezno slijediti i čiju metodu treba uzeti.
(Ibn-Džuzejj, En-Nuru-l-mubin, 58-60.)
Priredio: Sami ef. Džeko