Postoji mnogo definicija narcisoidnosti, mada u suštini to je stanje duha gdje osoba doživljava sebe idealnom te da sve što čini ne može biti pogrešno. Makar se cijeli svijet okupio i rekao drugačije, ponudio savjet, takva osoba će i dalje, uporno, po svaku cijenu, pravdati sebe i svoje postupke.
Narcisoidna osoba ili što bi u islamsko tesavvufskoj terminologiji rekli, insan duše sklone zlu (nefs-i emmara) odlično zna kako da se opravda i mudro prenese odgovornost na druge ili pak minimizira svoju odgovornost, vješto se pravdajući okolnostima. Veoma često izdaju veoma bliske i bitne osobe iz svojih života, rijektno zauzimajući njihovu stranu. Oni to savršeno dobro rade. Najčešći odgovor im bude da to uopšte nije izdaja te počinju minimizirati cijelu situaciju te u konačnici vas kriviti što ispoljavate svoja osjećanja i mišljenje. Ni u kom slučaju neće priznati svoj propust makar to značilo kraj vašeg prijateljstva, veze, braka, porodice. Sve se podređuje nefsu tj. neukroćenim egu. Iako, od takvih se i ne traži ništa do moralne podrške, to nikada nećete dočekati!
Kao zaključak, možemo reći da je takva osoba opsjednuta sobom, slijepa na svoje propuste, ne prima savjet, i kao najvažniji anomalizam, ignoriše i ne prihvata tuđe osjećaje!
Svi pravimo greške, ali zreo čovjek uzima pouku. Narcis ne uči na greškama jer ne prepoznaje svoje propuste kao takve. Sasvim je normalno pogriješiti, priznati sebi i drugima, naučiti iz toga i krenuti dalje, ne gubeći iz života bitne, časne, iskrene i plemenite ljude.
Allah iz svoje milosti nije dao ni jednu bolest a da joj nije dao i lijek. Tako i za ovu patologiju uma postoji lijek koji se ordinira kroz prizmu etičkih postulata vjere u jednog i jedinog Boga.
Recept postoji, pohranjen je u knjigama ali što je najvažnije i u srcima dragih osoba, ne gubite ih, one su vam lijek!
(Ertan)
Comentarios