top of page
Search

Najpoznatiji šejhu-l-islami kroz povijest

  • Writer: Hanefijski mezheb
    Hanefijski mezheb
  • Dec 16, 2021
  • 6 min read


Šejh je turcizam koji dolazi iz arapskog jezika i u prijevodu znači starac, starješina. U prenesenom značenju se koristi za autoriteta. U islamskoj terminologiji pojam šejh se koristi kao titula za učenu osobu, islamskog učenjaka, profesora islamskih nauka i općenito islamskog vjerskog autoriteta. Historijski, kod nas se često koristio i njen skraćen oblik „šeh“, ali i malo izmijenjena verzija „šeih“. Posljednjih decenija, pod uticajem engleske transkripcije, upotrebljavaju se, naročito u nemuslimanskim krugovima, i iskrivljene inačice „šeik“ i „šejk“.

Šejhu-l-islam, u bukvalnom prijevodu šejh islama, autoritet islama, je složenica nastala od gorespomenute titule šejh i riječi islam. U islamskoj terminologiji se koristi kao titula za najučenije osobe, najpoznatije islamske učenjake, najuglednije profesore islamske nauke i općenito najveće islamske vjerske autoritete u povijesti islama. Prvi put se počela upotrebljavati u velegradima Horasana u IV stoljeću po Hidžri (10 stoljeću), kao titula za vrhovnog autoriteta određenog grada u određenom vremenu. U Delhi sultanatu (1206-1526), Ilhanijskoj državi (1256-1353) i Timurijskoj državi (1370-1507) titula je davana visoko rangiranoj ulemi koja je obavljala najviše funkcije. U Siriji i Egiptu se više koristila kao počasni epitet za najznačajnije islamske učenjake, nego što je korištena kao oficijelna titula. Možda njena najpoznatija upotreba je ona u Osmanskoj državi, gdje je titulu šejhu-l-islama nosio samo vrhovni muftija. Tako je u razdoblju od pet vijekova (1424-1922), u kojem se koristila titula, 131 osoba bila na poziciji šejhu-l-islama.

U nastavku ćemo spomenuti 30-ak znamenitih učenjaka koji su nosili počasnu titulu šejhu-l-islama:


1. Ibn Surejdž (863/864, Bagdad – 918, Bagdad);

2. Ebu Bekr el-Ismaili (890, Džurdžan (Gorgan), sjev. Iran – 981, Džurdžan);

3. Ed-Darekutni (918, Bagdad – 995, Bagdad);

4. Ebu Hamid el-Isferajini (955, Isferajin (Esfarajen), sjev. Iran – 1016, Bagdad);

5. Ebu Nuajm el-Asbehani (948, Isfahan, cen. Iran – 1038, Isfahan);

6. Ebu Osman es-Sabuni (983, Herat, zap. Afganistan – 1057, Nišapur (Nejsabur), sjev. ist. Iran);

7. Ebu Bekr el-Bejheki (994, Bejhek (Sebzevar), sjev. ist. Iran – 1066, Nišapur);

8. Ebu Ishak eš-Širazi (1003, Firuzabad (Fejruzabad), juž. Iran – 1083, Bagdad);

9. Ebu-l-Meali el-Džuvejni (1028, Džuvejn (Džovejn), sjev. ist. Iran – 1085, Nišapur);

10. Ibn Asakir (1106, Damask – 1176, Damask);

11. Ebu-l-Feredž Ibn el-Dževzi (1116, Bagdad – 1201, Bagdad);

12. Fahruddin er-Razi (1149, Rej, cen. Iran – 1209, Herat);

13. Ibn es-Salah (1181, Šehrizor, sjev. ist. Irak – 1245, Damask);

14. El-Izz ibn Abdusselam (1181, Damask – 1262, Kairo);

15. En-Nevevi (1233, Neva, juž. Sirija – 1277, Damask);

16. Ibn Mevdud el-Mevsili (1203, Mosul – 1284, Bagdad);

17. Ibn Dedik el-Id (1228, Jenbu’, sjev. zap. Arabija -1302, Kairo);

18. Ibn Tejmijje (1263, Harran, jug. ist. Anadolija – 1328, Damask);

19. Tekijjuddin es-Subki (1284, Menuf, sjev. Egipat -1355, Kairo);

20. Tadžuddin es-Subki (1327, Menuf – 1370, Damask);

21. Siradžuddin el-Bulkini (1324, Bulkina, sjev. Egipat – 1403, Kairo);

22. Šihabuddin el-Gazzi (1358, Gazza, juž. Palestina – 1419, Damask);

23. Ibn Hadžer el-Askalani (1371, Kairo – 1449, Kairo);

24. Šerefuddin el-Menavi (Kairo, ? – 1466, Kairo);

25. Dželaludin es-Sujuti (1445, Asjut, juž. Egipat – 1505, Kairo);

26. Zekerijja el-Ensari (1420, Šerkijja, sjev. Egipat – 1520, Kairo);

27. Ahmed Šemsuddin-efendija Kemalpašazade (1468, Edirne, sjev. zap. Turska – 1536, Istanbul);

28. Ibn Hadžer el-Hejtemi (1503, Mehalle Ebi Hejsem, zap. Egipat – 1566, Mekka);

29. Šihabuddin er-Remli (?, Menufija – 1550, Kairo);

30. Ebu-s-Suud-efendija (1490, Iskilip, sjev. Anadolija – 1574, Istanbul);

31. Muhammed Zahid el-Kevseri (1879, Duzdže, sjev. zap. Anadolija – 1952, Kairo);

32. Muhammed et-Tahir ibn Ašur (1879, Tunis – 1973, Tunis).

Osmanski šejhu-l-islami

Služba šejhu-l-islama je postojala u Osmanskoj državi 498 godina (1424-1922). Ukupno 131 osoba ju je obnašala – prosječno oko 4 godine (tačnije 3,8 godina ili 3 godine i 9 i po mjeseci). Budući da su neki bili po dva puta, po tri puta, pa čak i četiri puta bili na ovoj poziciji, 174 puta je postavljan šejhu-l-islam – prosjek trajanja mandata je bio oko 3 godine (tačnije 2,86 godina ili 2 godine i 10 mjeseci). Tako je 95 osoba birano samo u jedan navrat, 30 osoba dva puta, 5 osoba tri puta, a jedan učenjak je biran 4 puta: Hadži Mustafa Sunullah-efendija (1599–1601, 1603, 1604-1606, 1606-1608).

Prvi šejhu-l-islam je Mulla Fenari, veliki hanefijski učenjak zaslužan za jačanje Osmanske države na polju islamskih nauka. Najduže je službovao Ebu-s-Suud-efendija – 29 godina (1545-1574), a najkraće Memikzade Mustafa-efendija – 13 sahati (1656). Zadnji je bio Mehmed Nuri-efendija Medeni. Među najznačajnije osmanske šejhu-l-islame, i ujedno najučenije učenjake svoga doba, spadaju: Ali-efendija Džemali Zenbili (1503-1526), Ahmed Šemsuddin-efendija Kemalpašazade (1526-1534) i Ebu-s-Suud-efendija (1545-1574). Među šejhu-l-islamima su bila i dvojica Bošnjaka: Mustafa-efendija Balizade (1656–1657) i Hadži Mehmed Refik-efendija Hadžiabdić (1866–1868).

Ako gledamo po stoljećima, u XV stoljeću (tačnije 1424-1500) je bilo svega 7 šejhu-l-islama, u XVI stoljeću 16 (sa reizborima 17), u XVII stoljeću 27 (sa reizborima 41), u XVIII stoljeću čak 45 (sa reizborima čak 58), u XIX stoljeću 24 (sa reizborima 35), te u XX stoljeću (tačnije 1901-1922) njih 12 (sa reizborima 16).

U nastavku donosimo spisak osmanskih šejhu-l-islama:


1. Mulla Šemsuddin el-Fenari (1424-1430);

2. Mulla Fahruddin Adžemi (1431-1460);

3. Mulla Husrev (1460-1480);

4. Mulla Gurani (1480-1488);

5. Mulla Abdulkerim(1488–1495);

6. Alauddin Čelebi(1495–1496);

7. HamiduddinEfdalzade (1496–1503);

8. Ali-efendija Džemali Zenbilli (1503–1526);

10. Sadi-efendijaSadullah (1534–1539);

11. Muhiddin Mehmed-efendija Čivizade (1539–1542);

12. Abdulkadir-efendijaHamidi (1542–1543);

13. Muhiddin-efendijaFenerizade (1543–1545);

14. Ebu-s-Suud-efendija(1545–1574);

15. Hamid Mahmud-efendija(1574–1577);

16. Ahmed Šemsuddin-efendijaKadizade (1577–1580);

17. Mehmed-efendijaMalulzade (1580–1582);

18. Hadži Mehmed-efendijaČivizade (1582–1587);

19. Abdulkadir-efendija Muejjedzade (1587–1589);

20. Mehmed-efendija Bostanzade (1589–1592);

21. Hadži Zekerijja-efendija Bajramzade (1592–1593);

22. Mehmed-efendija Bostanzade (1593–1598), 2. put;

23. Hodža Sadeddin-efendija(1598–1599);

25. Mehmed Čelebi-efendija Hodžasaduddinzade (1601–1603);

26. Hadži Mustafa Sunullah-efendija (1603), 2. put;

28. Hadži Mustafa Sunullah-efendija (1604–1606), 3. put;

29. Ebulmejamin Mustafa-efendija (1606), 2. put;

30. adži Mustafa Sunullah-efendija (1606–1608), 4. put;

31. Mehmed Čelebi-efendija Hodžasaduddinzade (1608–1615), 2. put;

32. Mehmed Esad-efendijaHodžasaduddinzade (1615–1622);

33. Jahja-efendijaZekerijjazade (1622–1623);

34. Mehmed Esad-efendija Hodžasaduddinzade (1623–1625), 2. put;

35. Jahja-efendija Zekerijjazade (1625–1632), 2. put;

36. Husejn-efendijaAhizade (1632–1634);

37. Jahja-efendija Zekerijjazade (1634–1644), 3. put;

38. Ebu Said Mehmed-efendija Esadpašazade (1644–1646);

39. Muid Ahmed-efendija(1646–1647);

40. Hadži Abdurrahim-efendija(1647–1649);

41. Mehmed-efendijaBahai (1649–1651);

42. Abdulaziz-efendijaKaračelebizade (1651);

43. Ebu Said Mehmed-efendijaEsadefendizade (1651–1652);

44. Mehmed-efendija Bahai (1652–1654), 2. put;

45. Ebu Said Mehmed-efendija Esadefendizade (1654–1655), 2. put;

46. Abdurrahman-efendija Husamzade (1655–1656);

47. Mustafa-efendija Memikzade (1656);

48. Mesud-efendija Hodžazade (1656);

49. Mehmed-efendija Hanefi (1656);

50. Mustafa-efendijaBalizade (1656–1657), Bošnjak;

51. Mustafa-efendijaBolevi (1657–1659);

52. Mehmed-efendijaEsiri (1659–1662);

53. Sejjid Mehmed Emin-efendija Sunizade (1662);

54. Jahja-efendijaMinkarizade (1662–1674);

55. Ali-efendijaČataldži (1674–1686);

56. Mehmed Emin-efendijaAnkarevi (1686–1687);

57. Mehmed-efendija Debbagzade (1687–1688);

59. Mehmed-efendija Debbagzade (1688–1690), 2. put;

60. Fejzullah Fejzi-efendija Ebusaidzade (1690–1692);

61. Ali-efendija Čataldži (1692), 2. put;

62. Fejzullah Fejzi-efendija Ebusaidzade (1692–1694), 2. put;

63. Sadik Mehmed-efendija(1694–1695);

65. Hadži Fejzullah-efendija (1695–1703), 2. put;

66. Sejjid Ali-efendija Pašmakčizade (1703);

67. Husejn-efendija Jekčešme (1703);

68. Imam Mehmed-efendija (1703–1704), 2. put;

69. Sejjid Ali-efendija Pašmakčizade (1704–1707), 2. put;

70. Sadik Mehmed-efendija (1707–1708), 2. put;

71.Abdullah-efendijaEbezade(1708–1710);

72. Sejjid Ali-efendija Pašmakčizade (1710–1712), 3. put;

73. Abdullah-efendija Ebezade (1712–1713), 2. put;

75. Imam Mahmud-efendija(1713–1714);

76. Mirza Mustafa-efendija(1714–1715);

77. Abdurrahman-efendija Mentešzade (1715–1716);

79. Abdullah-efendija Jenišehirli (1718–1730);

80. Šejh Mehmed-efendija Mirzazade (1730–1731);

81. Abdullah-efendijaPašmakčizade (1731–1732);

82. Ebu-l-Hajr Ahmed-efendijaDamatzade (1732–1733);

83. Ishak-efendijaEbuishakzade (1733–1734);

84. Mehmed-efendijaDurri (1734–1736);

85. Sejjid Mustafa-efendija(1736–1745);

86. Mehmed Sahib-efendijaPirizade (1745–1746);

87. Mehmed Emin-efendijaHajatizade (1746);

89. Mehmed Esad-efendija Ebuishakzade (1748–1749);

90. Mehmed Said-efendija(1749–1750);

91. Sejjid Murteza-efendija(1750–1755);

93. Fejzullah-efendijaDamatzade (1755–1756);

94. Mustafa-efendijaDurrizade (1756–1757);

95. Fezullah-efendija (1757–1758), 2. put;

96. Mehmed Salih-efendija(1758–1759);

97. Ismail Asim-efendija Čelebizade (1759–1760);

98. Hadži Velijjuddin-efendija(1760–1761);

99. Ahmed-efendija Tirevi (1761–1762);

100. Mustafa-efendija Durrizade (1762–1767), 2. put;

101. Hadži Velijjuddin-efendija (1767–1768), 2. put;

102. Osman Sahib-efendijaPirizade (1768–1770);

103. Sejjid Mehmed Said-efendija Mirzazade (1770–1773);

104. Sejjid Mehmed Šerif-efendijaŠerifzade (1773–1774);

105. Mustafa-efendija Durrizade (1774), 3. put;

106. Ibrahim-beg-efendija Ivazpašazade (1774–1775);

107. Mehmed Emin-efendija Salihzade (1775–1776);

108. Mehmed Esad-efendija Vassafzade (1776–1778);

109. Mehmed Šerif-efendija(1778–1782);

110. Sejjid Ibrahim-efendija(1782–1783);

111. Sejjid Mehmed Ataullah-efendija Durrizade (1783–1785);

112. Ibrahim-beg-efendija Ivazpašazade (1785), 2. put;

113. Ahmed Ataullah-efendijaArapzade (1785);

114. Sejjid Mehmed Arif-efendija Durrizade (1785–1786);

115. Ahmed-efendija Muftizade (1786–1787);

116. Mehmed-efendija Mekki (1787–1788);

117. Sejjid Mehmed Kamil-efendija(1788–1789);

118. Mehmed Šerif-efendija (1789), 2. put;

119. Mustafa-efendija Hamidzade (1789–1791);

121. Mehmed-efendija Mekki (1791–1792), 2. put;

122. Sejjid Mehmed Arif-efendija Durrizade (1792–1798), 2. put;

123. Mustafa Ašir-efendija(1798–1800);

124. Omer Hulusi-efendija Sâmânizade (1800–1803);

125. Ahmed Esad-efendijaSalihzade (1803–1806);

126. Mehmed Ataullah-efendijaŠerifzade (1806–1807);

127. Omer Hulusi-efendija Sâmânizade (1807), 2. put;

128. Mehmed Ataullah-efendija Šerifzade (1807–1808), 2. put;

129. Mehmed Arif-efendija Arapzade (1808);

130. Ahmed Esad-efendija Salihzade (1808), 2. put;

131. Sejjid Abdullah-efendijaDurrizade (1808–1810);

132. Omer Hulusi-efendija Sâmânizade (1810–1812), 3. put;

133. Sejjid Abdullah-efendija Durrizade (1812–1815), 2. put;

134. Mehmed Zejnulabidin-efendija(1815–1818);

135. Mustafa Asim-efendija Mekkizade (1818–1819);

136. Hadži Halil-efendija(1819–1821);

137. Abdulvehhab-efendija Jasindžizade (1821–1822);

138. Ahmed Rešid-efendija Sidkizade (1822–1823);

139. Mustafa Asim-efendija Mekkizade (1823–1825), 2. put;

140. Mehmed Tahir-efendija Kadizade (1825–1828);

141. Abdulvehhab-efendija Jasindžizade (1828–1833), 2. put;

142. Mustafa Asim-efendija Mekkizade (1833–1846), 3. put;

143. Ahmed Arif Hikmet-beg-efendija(1846–1854);

144. Mehmed Arif-efendija Mešrebzade (1854–1858);

146. Omer Husamuddin-efendijaAtifzade (1863–1866);

147. Hadži Mehmed Refik-efendijaHadžiabdić (1866–1868), Bošnjak;

148. Hasan Fehmi-efendija(1868–1871);

150. Ahmed Muhtar-efendija Turšudžuzade (1872–1874);

152. Hasan Fehmi-efendija (1874–1876), 2. put;

153. Hasan Hajrullah-efendija (1876–1877), 2. put;

154. Kara Halil-efendija(1877–1878);

155. Ahmed Muhtar Mulla-beg-efendija (1878), 2. put;

156. Ahmed Esad-efendija Urjanizade (1878–1889);

157. Omer Lutfi-efendija Bodrumlu (1889–1891);

158. Mehmed Džemaluddin-efendija(1891–1909);

161. Husejn Husnu-efendija Čelebizade (1910);

162. Musa Kazim-efendija(1910–1911);

163. Abdurrahman Nesib-efendija(1911–1912);

164. Mehmed Džemaluddin-efendija (1912–1913), 2. put;

165. Mehmed Esad-efendija(1913–1914);

166. Mustafa Hajri-efendijaUgruplu (1914–1916);

167. Musa Kazim-efendija (1916–1918), 2. put;

169. Ibrahim-efendijaHajdarizade (1918–1919);

171. Ibrahim-efendija Hajdarizade (1919–1920), 2. put;

172. Abdullah-efendija Durrizade (1920);

173. Mustafa Sabri-efendija (1920), 2. put;

174. Mehmed Nuri-efendija Medeni (1920–1922).

Priredio: Jusuf Džafić


Recent Posts

See All
bottom of page