Kur’anska semiotika: Musa i Faraon (Fir’avn)

U nekoliko dijelova, moći ćete pristupiti malo drugačijem načinu razmišljanja o kur’anskim znakovima tj. ajetima. Ovaj put, govorićemo o Musau alejhisselam i Faraonu. Na tu nesvakidašnju relaciju između, gotovo svima na zemlji poznatih likova, gledaćemo kroz prizmu semiotike. Posve nova značenja će izroniti a nadamo se da će, u svakom slučaju, osvijetliti i našu, jako komplikovanu društvenu situaciju, kao i način izlaska iz nje.

Hafiz Esmir ef. Selimović

Šta je semiotika?

Semiotika je nauka koja proučava znakove i njihovo značenje. Znakovi su bilo koji oblici koji se koriste za prenošenje informacija, poput riječi, slika, zvukova ili gesta.

Semiotika se bavi proučavanjem načina na koji se znakovi koriste za stvaranje značenja u jeziku, kulturi i društvu u cjelini.

Semiotika se sastoji od tri glavne grane: sintakse, semantike i pragmatike.

Sintaksa se bavi proučavanjem načina na koji su znakovi organizirani u jeziku ili drugim oblicima komunikacije.

Semantika se bavi proučavanjem značenja znakova.

Pragmatika se bavi proučavanjem načina na koji se znakovi koriste u određenom kontekstu kako bi se postigao određeni cilj.

Semiotika se primjenjuje u različitim područjima, a mi ćemo pokušati ovu nauku primijeniti na kur’anski tekst, nadajući se novim i do sad, možda, neuočenim značenjima svete poruke koja bi trebala da nam nudi stalno nova znanja i nadahnuća o nama i svijetu oko nas.

Šta je znak?

Da bismo bolje shvatili šta zapravo mi želimo od semiotike potrebno je da razjasnimo i značenje onoga što ona zapravo proučava a to je znak.

Znak, u zavisnosti od konteksta, može označavati simbol ili oznaku koja se koristi za predstavljanje nečega, kao što je naprimjer znak zaustavljanja na cesti.

U drugom kontekstu znak može označavati upozorenje ili obavijest, naprimjer znak upozorenja na opasnost na gradilištu.

Osim u rijetkim slučajevima, uloga i funkcija ZNAka jeste da ukazuje na nešto drugo, na određeno ZNAnje i ZNAčenje a što bi bilo jako ZNAčajno u određenim situacijama.

Kur’an: ajet kao znak, vrste dekodiranja i tumačenja znakova

Kur’an, sveta knjiga islama, u sebi sadrži 114 sura ili poglavlja. Svako poglavlje u sebi nosi rečenice ili ajete koji se, kao znakovi, tumače na mnogobrojne načine u zavisnosti od metodologije koje se određeni tumač drži.

Ajet bukvalno i jest sam znak čije je razumijevanje potrebno za uspješno shvatanje toga na što taj znak ukazuje, upućuje ili upozorava.

Sama riječ „Kur’an“ označava knjigu čije se rečenice odnosno ajeti, uvijek iznova iščitavaju a samim tim i uvijek iznova nude nova značenja koja čovjeku pomažu da svoje unutrašnje znakove lakše prepozna i usaglasi ih sa kur’anskim.

Već na prvim svojim stranicama Kur’an eksplicitno govori da je On uputstvo za bogobojazne koji žele i osjećaju potrebu da se napokon spase lutanja pustinjom zbunjenosti i dezorjentacije, s kojom se svaki čovjek neminovno susreće, pa gotovo, svakodnevno.

Jedno od takvih znakovitih kazivanja koje ima zadatak da pokaže, ukaže i upozori na lične i društvene devijacije kao i suočavanje sa njima na najsvrsishodniji mogući način jeste kazivanje o poslaniku Musau alejhisselam i Fir’avnu odnosno faraonu koji je prešao sve granice lične obijesti i društvene diktature, autokratije, nepravde i korupcije.

Zasigurno jedan od najvećih Allahovih poslanika, čovjek sa izuzetno burnim životom, povezan sa jako čudnim i misterioznim ali i nadahnjujućim životnim situacijama, ali ipak čovjek s kojim se veoma lahko možemo povezati na pshiloškom nivou i svakodnevnoj ravni je Musa alejhisselam ili Mojsije kako ga oslovljava judeo-kršćanska tradicija.

Njegovim  zaista uzbudljivim životom, punim napetosti, opasnosti ali i ljubavi i hrabrosti, inspirisani su mnogi prijašnji i moderni pisci, pjesnici, slikari, vajari ali i intelektualci, psiholozi kao i režiseri u filmskoj industriji.

Posebno je slojevit i zanimljiv  Musaov alejhisselam odnos sa Faraonom koji je trajao od njihovog ranog djetinstva, pa sve do Faraonove smrti.

Ne zaboravimo da je nadahnuta Musaova majka svoje tek rođeno dijete poslala pravo u ruke faraonskoj porodici da bi joj se opet, po Božijem planu, vratio na dojenje.

Musa alejhisselam odrasta na dvorcu smrtnog neprijatelja svoga naroda, ali zahvaljujući majčinom mlijeku kojim je zadojen, odnosno duhovnoj hrani i učenju koje je dobijao od svoje pobožne majke, bio je itekako svjestan svog istinskog identiteta kojeg je, manje ili više uspješno, pokušavao sakriti od vlasti koja se veoma neprijateljski odnosila naspram naroda kojem je pripadao.

Musa: najčešće spomenuto poslaničko ime u Kur’anu

U 34 kur’anska poglavlja ili sure imenom je poslanik Musa alejhisselam spomenut 136 puta. Njegov život se odlikuje hrabrošću ali ne ludom hrabrošću nego onom kojoj je strah saputnik. Nije svejedno izazvati najmoćnijeg čovjeka na zemlji znajući da samo jedan njegov mig može usmrtiti za tili čas, ne jednog čovjeka, nego cijeli jedan narod. Pogotovo je teško izazvati čovjeka u čijem si dvorcu odrastao sa njim. Bio je upoznat sa svim procesima o kojima se odlučuje kao i ljudima koji su upravljali tim procesima. Ipak, uz veliku vjeru i garanciju od samog Stvoritelja postojano i pribrano izlazi pred najvećeg nepravednika koji je hodio zemljom.

Faraon: najveći tiranin u ljudskoj historiji

Kako se zvao Musaov faraon? Da li je to Ramzes II ili je to njegov najstariji sin? Da li je pak faraonovo vlastito ime zaista Fir’avn?

Na neka od ovih pitanja sami naučnici nemaju konkretan i kategoričan odgovor.

Jedan od ajeta odnosno znakova iz poglavlja ‘Ankebut nas upućuje da je, bar za Kur’an, Fir’avn zapravo vlastito ime a ne nadimak niti titula :

وَقَٰرُونَ وَفِرۡعَوۡنَ وَهَٰمَٰنَۖ وَلَقَدۡ جَآءَهُم مُّوسَىٰ بِٱلۡبَيِّنَٰتِ فَٱسۡتَكۡبَرُواْ فِي ٱلۡأَرۡضِ وَمَا كَانُواْ سَٰبِقِينَ

„I Karuna i Fir’avna i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli.“ 

[Sura el-Ankebut:39]

Naime, stručnjaci u arapskom jeziku smatraju da ni nadimak niti titula ne može doći između dva vlastita imena, što riječi Karun i Haman zasigurno jesu.

Nama će biti posebno zanimljivo razmotriti korijen, značenje i smisao riječi Fir’avn koja će nam zapravo osvijetliti unutrašnju suštinu njegove naravi, prirode i osobnosti zbog koje su mu upućeni jedni od najvećih i najstrašnijih znakova ikada.

Ideja o mogućnosti nametanja svoje vlastite volje drugima, kako bi se drugi ponašali, živjeli i po mogućnosti razmišljali na način koji mi želimo, kao i da naša riječ postane za sve druge ljude i procese ultimativna je zapravo ideja koja uveliko prevazilazi ljudske mogućnosti, (o pravu da ne govorimo), i zalazi u čisto božanske prerogative.

Uvijek treba imati na umu da i Allah Uzvišeni stvara iz ništavila riječju „Budi“, a ne djelom!

Posjedovanjem želje da raspolažemo Riječju kao zapovijesti, mi zapravo pokazujemo da se nismo oslobodili zamke kojom je sam Iblis prevario našeg dragog oca Adema kada mu je obećavao vlast koja ne prolazi.

فَوَسۡوَسَ إِلَيۡهِ ٱلشَّيۡطَٰنُ قَالَ يَٰٓـَٔادَمُ هَلۡ أَدُلُّكَ عَلَىٰ شَجَرَةِ ٱلۡخُلۡدِ وَمُلۡكٖ لَّا يَبۡلَىٰAli šejtan ga poče nagovarati i govoriti: “O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?” [Sura Ta-Ha:120]

Zapravo smo dobili čistu suprotnost, ostali smo gotovo posve nemoćni i slabi. A šta očekivati od otvorenog neprijatelja koji ti „savjetuje za tvoje dobro“ kojim putem treba da ideš, naravno da je suprotan put za tebe sasvim dobar dok je onaj koji ti neprijatelj pokazuje zapravo tvoja propast.

Ipak, želja za ultimativnom riječi a samim time i ultimativnom vlasti je i dan-danas još uvijek tu.

Faraon nije ništa drugo do žrtva svoje neutažive želje za moći i vlasti, želje koja ga je othranila, podigla, vinula u oblake, ponukala ga da hrabro i beskrupulozno izgovori ono što se ni sam Iblis ne usuđuje da pomisli.

فَقَالَ أَنَا۠ رَبُّكُمُ ٱلۡأَعۡلَىٰ“Ja sam gospodar vaš najveći!”, on je rekao,… [Sura en-Naziat:24]

„Ja sam vaš gospodar najveći“, te riječi koje je Faraon izgovorio tako obijesno su zapravo odraz silne želje  za moći koja ima da se u potpunosti ovaploti baš onako kako je on sam zamislio.

Taj put, na koji je šejtan ukazao još Ademu alejhisselam, i kojim je Faraon tako osiono i pored raznih upozoronja, tako tvrdoglavo hodio, neminovno rezultira direktnom božanskom intervencijom i bolnom patnjom još na ovom svijetu.

Ima li veće kazne za onoga koji je o sebi mislio, za sebe tvrdio i drugima se predstavljao da je najveći gospodar, od suočavanja sa svojom vlastitom bespomoćnosti a zatim i prihvatanjem i priznanjem potpune nemoći i to istim jezikom s kojeg su tako lahko kliznule riječi „Ja sam vaš najveći gospodar“?!

Značenje imena Musa i Fir’avn: ulazak u polje semiotičkog bogatstva

Velike su rasprave vođene o tome da li u Kur’anu postoje strane, nearapske riječi ili ne. Zatim, ako postoje iz kojeg jezika su uzete i da li su ulazeći u sveti kur’anski tekst arabizirane ili ne?! Ovdje se nećemo mnogo osvrtati na sve te rasprave ali ćemo pokušati za svaku riječ pronaći njen izvor i korijen u arapskom jeziku.

O imenu Musa postoje različita mišljenja, razni tumači su različito ga tumačili a najrasprostranjenije tumačenje jeste da je ime Musa zapravo izvedeno iz starofaraonskog jezika što bi značilo „dijete“.

Također, određeni tumači smatraju da „MU“ na faraonskom znači voda dok „ŠA“ znači drvo aludirajući na događaj iz ranog djetinstva ovog Poslanika kada ga je faraonska porodica pronašla kako pluta u korpi na vodi između drveća.

Jevreji smatraju, ponukani takvim tumačenjima, da „MUŠA“ odnosno „MOŠE“ znači spašeni.

Uvažavajući intelektualni trud i zalaganje onih koji zastupaju mišljenje da je riječ Musa stranog porijekla mi ćemo se ipak držati čistog arapskog jezika, korijena riječi i njenih derivata zato što nam samo značenje riječi na arapskom jeziku daje veoma jasno ali i svrsishodno, logično i zadivljujuće značenje koje se itekako uklapa u širu sliku samih događaja koji nas ovdje interesuju.

U arapskom jeziku nalazimo glagol „wesa-jesi-wesjen“ što bi značilo obrijati. Izvedenica iz ovog korijena je musa mn. mevas i emvas što bi označavalo alat kojim se brije tj. britvu.

Znači, ime Musa je samo po sebi znak koji označava britvu, oštricu odnosno ono čime se siječe ili reže nešto što je izašlo izvan svojih okvira.

Sa imenom Fir’avn je situacija mnogo lakša samim tim što se u ovoj riječi odmah nazire troslovni korijen fa ra ‘ajn odnosno glagol koji se izvodi iz ovog korijena a koji glasi fere’a što bi značilo izdignuti se, uzdići se, izrasti iznad ostalih.

Za drveće se naprimjer kaže: fere’at eššedžeretu sa’ire ešdžaril-hadikati, izdiglo se drvo iznad ostalog drveća u parku.

Fir’avn u ovom slučaju označava onoga koji se izdigao iznad svojih gabarita, koji je prešao granicu koju mu je priroda dodijelila, što on uistinu i jest učinio izgovarajući najbogohulnije riječi ikad izgovorene na ovom svijetu: „Ja sam vaš najveći gospodar“!

Sada se posve jasno uočava mentalna slika u visokoj rezoluciji  na kojoj gledamo razlog zašto Allah Uzvišeni šalje čovjeka sa imenom Musa britva Fir’avnu koji je posve zastremio u visine kojih nije dostojan, koje nisu njegov prirodni habitus niti to mogu biti.

Ovdje vidimo da je svaka riječ, a ne samo rečenica, u Kur’anu znak (ajet) sam za sebe koji u relaciji sa drugim znakovima, riječima i rečenicama tvori bezbroj mogućih tumačenja a svako od tih tumačenja poji nas iznova svježim smislom i shvatanjem.

Uvod: Simbol na Faraonovoj glavi

Sada ćemo pokušati objasniti jedan veoma poznat simbol, dobro poznat svim egiptolozima i često viđan na faraonskim glavama a riječ je o zmiji ili ureusu.

Originalno ureus je bio simbol boginje zaštitnice Donjeg Egipta – Vadžet za koju se vjerovalo da ima lik kobre, a imati je na kruni značilo je dobiti njezinu zaštitu od neprijatelja.

Kad su faraoni postali manifestacija boga sunca Ra, raširilo se vjerovanje da ureusi pljuju otrov ili rigaju vatru na faraonove neprijatelje da ga zaštite.

Ovaj simbol nam je itekako značajan zato što je Faraon kao znak od Allaha Uzvišenog dobio upravo zmiju nastalu iz Musaovog štapa.

Nije nikakvo čudo što je odmah shvatio poruku koja mu je upućena i to je zapravo momentalno obznanio:

يُرِيدُ أَن يُخۡرِجَكُم مِّنۡ أَرۡضِكُمۡۖ فَمَاذَا تَأۡمُرُونَ…on hoće da vas izvede iz zemlje vaše, pa šta predlažete?”[Sura el-A’araf:110]

Kako je došao do ovog zaključka?  Kakva je veza između zmije nastale iz Musaovog štapa i izvođenja Izraelaca iz Egipta?

Niko ne bi trebao da, razmatrajući kur’anski tekst i kazivanje o Faraonu, zanemari činjenicu koju je i Kur’an posvjedočio a to je da se upravo na Faraona odnosi kur’anska konstrukcija „ulun-nuha“ u ajetu:

إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَأٓيَٰتٖ لِّأُوْلِي ٱلنُّهَىٰTu su znakovi za one koji pameti imaju.[Sura Ta-Ha:54]

„Ulun-nuha“ (Nuha: od riječi nihajeh-kraj) su zapravo ljudi koji su sposobni da već na početku određenog procesa vide njegov kraj odnosno smjer u kojem određeni proces ide.

Zato je Faraon, čim je ugledao zmiju ispred sebe i Musaovu ruku, odmah shvatio novonastalu situaciju s kojom se nikad prije nije susreo kao i krajnji cilj na koji ova dva znaka tako zorno ukazuju.

Musaov štap i ruka: znaci čije je značenje Faraon odlično shvatio

Iz dosadašnjeg izlaganja već bi se mogla naslutiti veza Musaovog štapa, zmije koja je od njega nastala kao i zmije na Faraonovoj glavi.

Znak i simbol zmije smo već razjasnili: ona na Faraonovj glavi predstavlja zaštitu od neprijatelja, ali i iskazivanje neprijateljstva prema svim ostalim vladarima na zemlji.

Faraonu ovo značenje nije nepoznato.

Odmah je razumio sadržaj prvog dijela poruke:

„Onako kako ti zmijom prijetiš ostalim vladarima zemlje, istim simbolom ti je upućena prijetnja od Gospodara svih zemaljskih gospodara“.

Shvativši poruku odmah je sazvao čarobnjake kako bi se suprostavili Musau ali avaj!

Pravi šok i nevjerica tek tada nastaje. Ponovo Musa baca svoj štap, štap se pretvara u zmiju, čarobnjaci bacaju svoje konopce i štapove koji se također pretvaraju u zmije ali ovaj put Musaova zmija proguta čarobnjačke zmije i to bješe drugi dio poruke za Faraona.

„Onako kako su čarobnjačke iluzije završile u utrobi Musaove zmije tako će isto i faraonske iluzije o gospodarenju zemljom propasti zajedno s njim.“

Znači, znak zmije koji je označavao zaštitu za Faraona je zamijenjen znakom Musaove zmije koja označava ne samo nestanak zaštite nego i sigurnu Faraonovu propast.

Međutim, šta je sa bijelom rukom Musaovom, kakvu poruku ona nosi Faraonu i na šta tačno ukazuje?

Najprije je potrebno razmotriti šta riječ ruka u Kur’anu označava i u kojem kontekstu se spominje.

Tumači svetog teksta su složni da je riječ ruka u Kur’anu znak koji upućuje na najmanje četiri značenja: moć (kudret), darežljivost ili davanje (bezl), snaga (kuvvet) i kontrola (sajtareh).

Sva ova značenja su sublimirana u konstrukciji bi jedihi-l-mulk, u Njegovoj ruci je vlast.

تَبَٰرَكَ ٱلَّذِي بِيَدِهِ ٱلۡمُلۡكُ وَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَيۡءٖ قَدِيرٌUzvišen i blagoslovljen je Onaj u Čijoj je ruci vlast i On nad svime ima moć,…[Sura el-Mulk:1]

Možemo lahko zaključiti da je zapravo ideja vlasti ono na što upućuje riječ ruka u Kur’anu, a upravo to je na kraju i očito izraženo u maloprije navedenom ajetu.

Sprega ruke i vlasti odnosno ruke i moći, snage, volje i odluke je i u našem jeziku (ali i ne samo u našem) jako izražena i vidljiva.

Podsjetimo se samo na konstrukciju „udari rukom od stol“, što bi značilo pokaži svoju snagu, volju i moć, naposljetku, pokaži da si zavladao situacijom.

Zanimljivo je da Kur’an koristi glagol „neze’a – jenzi’u“  za „čupanje“ odnosno razvlašćivanje i oduzimanje vlasti:

قُلِ ٱللَّهُمَّ مَٰلِكَ ٱلۡمُلۡكِ تُؤۡتِي ٱلۡمُلۡكَ مَن تَشَآءُ وَتَنزِعُ ٱلۡمُلۡكَ مِمَّن تَشَآءُ وَتُعِزُّ مَن تَشَآءُ وَتُذِلُّ مَن تَشَآءُۖ بِيَدِكَ ٱلۡخَيۡرُۖ إِنَّكَ عَلَىٰ كُلِّ شَيۡءٖ قَدِيرٞReci: “Allahu moj! Koji svu vlast imaš! Ti vlast daješ kome hoćeš, a oduzimaš (doslovan prevod: čupaš)  vlast od koga Ti hoćeš! Ti uzvisuješ koga hoćeš, a unizuješ koga hoćeš! U Tvojoj ruci je dobro! Ti, doista, nad svime imaš moć.”[Sura Alu Imran:26]

Isti glagol upotrebljava i kada naređuje Musau alejhisselam da izvadi, odnosno iščupa, ruku pred Faraonom:

ونَزَعَ يَدَهُۥ فَإِذَا هِيَ بَيۡضَآءُ لِلنَّٰظِرِينَ…i izvadi (doslovno: iščupa) ruku svoju – ona za prisutne postade bijela.[Sura el-A’araf:108]

Sada bi veza između pojmova „ruka“ „vlast“ i „izvadi odnosno neze’a – iščupa“  trebalo da postane jasna i očita.

Polahko nam postaje logično zašto Musa pokazuje Faraonu svoju ruku, Musa mu ukazuje na njegovu vlast, ali zašto je bijela?

Ako pretpostavimo da je svaka riječ u Kur’anu znak, koji upućuje na nešto drugo a ne na sebe samog, šta bi u ovom slučaju bilo to na što nas upućuje bijela ruka?

Da bismo bolje shvatili riječ bijela bilo bi dobro da vidimo u kojem kontekstu se ova riječ pojavljuje u svetim tekstovima.

Znajući da je Poslanik Muhammed alejhisselam hodajući, živi Kur’an, jedini koji u sebi obuhvata sva značenja Kur’ana, najpreče je da se obratimo njegovom jeziku sa pitanjem: kada i gdje se upotrebljava riječ bejdaa’ – bijela?

Brzo ćemo pronaći zanimljivu rečenicu u kojoj Poslanik alejhisselam više nego jasno ukazuje na simboličko značenje riječi bejdaa’.

Prenosi se od Ebu-Hurejre, Allah mu se smilovao, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ‘Hidr je nazvan tim imenom jer je sjedio na „bijeloj zemlji“ koja se odjednom zazelenje.’ HADIS

Tumači ovog hadisa su složni da bijela zemlja znači zemlja bez trave i biljaka odnosno neplodna, „mrtva“ zemlja.

Hidr alejhisselam, koji je vlasnik „vode života“, oživljava oko sebe sve neživo pa tako i zemlju, suhu i neplodnu.

Sa ovom spoznajom možemo krenuti dalje u pokušaju razjašnjenja misterije Musaove bijele ruke.

Sa jedne strane ove zagonetke imamo ruku koja simbolizira vlast a sa druge strane shvatili smo da bijela u simboličkom smislu označava mrtvilo.

Ako bismo sada pokušali prevesti ta dva pojma, bijela ruka, na jezik simbola to bi onda izgledalo ovako:

Bijela=Mrtva

Ruka=Vlast

وَمَا نُرۡسِلُ بِٱلۡأٓيَٰتِ إِلَّا تَخۡوِيفٗاA velike znakove šaljemo samo za zastrašivanje.[SURA EL-ISRA:59]

Zašto se Faraon uplašio i samog prizora bijele ruke? Svaki znak koji mu je pokazan bio je zastrašujući, kako nas to Kur’an obavještava. Zašto se i sam Musa plašio svoje ruke? Zbog čega ga je Uzvišeni umirivao riječima:

وَأَدۡخِلۡ يَدَكَ فِي جَيۡبِكَ تَخۡرُجۡ بَيۡضَآءَ مِنۡ غَيۡرِ سُوٓءٖۖ„Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna…”[Sura en-Neml:12]

A zašto bi trebala izgledati bolesna? Kako to izgleda mrtva ruka?

Ako se zemlja po kojoj nema rastinja naziva bijelom mrtvom zemljom kako bi trebala izgledati bijela mrtva ruka?

Na sva ova pitanja postoji zadovoljavajući odgovor koji se već sam po sebi nadaje u našim vizuelizacijama.

Nije daleko od istine da je Musa pokazao Faraonu svoju ruku koja je bila ogoljena od mesa, vidljivo bijelih kostiju, mrtva ali ne i bolesna.

Na takav prizor niko nije ostao ravnodušan pa čak ni sam Musa, kojem je trebala božanska garancija da će sve biti u redu.

Sada je Faraonu posve bilo jasno šta će se desiti sa njegovom vlašću na koju je bijela Musaova ruka ukazivala.

Štap kao simbol poluga vlasti, zmija kao simbol opasnosti za vlast i život i na kraju mrtva bijela ruka kao znak potpune propasti na svim nivoima jasno pokazuju trasiran put za Faraona koji ga čeka ukoliko se ne pokaje.

Znaci koji su pokazani Faraonu bili su opomena njemu da se pokaje za svoje izgovorene riječi, u suprotnom shvatio je šta će se desiti sa njim i njegovim državnim sistemom.

يُرِيدُ أَن يُخۡرِجَكُم مِّنۡ أَرۡضِكُمۡۖ فَمَاذَا تَأۡمُرُونَ…on hoće da vas izvede iz zemlje vaše, pa šta predlažete?”[Sura el-A’araf:110]

Zbog shvatanja i razumijevanja jezika znakova i simbola Faraon je bio u stanju odmah vidjeti kraj ovog procesa u kojem jevreji izlaze iz Egipta i oslobađaju se dugogodišnjeg ropstva a posljedično tome i propast režima koji je utemeljen na zlostavljanju i nepravdi prema cijelom jednom narodu.

Devet znakova za Faraona i njegovu vladajuću kliku

Iz Kur’ana pouzdano znamo da je Musau alejhisselam dato devet znakova koji su upućeni Faraonu. 

وَلَقَدۡ ءَاتَيۡنَا مُوسَىٰ تِسۡعَ ءَايَٰتِۭ بَيِّنَٰتٖۖ فَسۡـَٔلۡ بَنِيٓ إِسۡرَٰٓءِيلَ إِذۡ جَآءَهُمۡ فَقَالَ لَهُۥ فِرۡعَوۡنُ إِنِّي لَأَظُنُّكَ يَٰمُوسَىٰ مَسۡحُورٗاMi smo Musau devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim došao i kada mu je faraon rekao: “Ja mislim, o Musa, da si ti doista opčinjen” [Sura el-Isra:101]وَأَدۡخِلۡ يَدَكَ فِي جَيۡبِكَ تَخۡرُجۡ بَيۡضَآءَ مِنۡ غَيۡرِ سُوٓءٖۖ فِي تِسۡعِ ءَايَٰتٍ إِلَىٰ فِرۡعَوۡنَ وَقَوۡمِهِۦٓۚ إِنَّهُمۡ كَانُواْ قَوۡمٗا فَٰسِقِينَ„Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna – bit će jedan od devet znakova faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, bili narod buntovni.” [Sura en-Neml:12]

Osim zmije i ruke u poglavlju “Bedemi” precizno se navodi još pet znakova koji su Faraonu govorili više nego ikome:

فَأَرۡسَلۡنَا عَلَيۡهِمُ ٱلطُّوفَانَ وَٱلۡجَرَادَ وَٱلۡقُمَّلَ وَٱلضَّفَادِعَ وَٱلدَّمَ ءَايَٰتٖ مُّفَصَّلَٰتٖ فَٱسۡتَكۡبَرُواْ وَكَانُواْ قَوۡمٗا مُّجۡرِمِينَPa Mi na njih poslasmo i poplavu, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv- sve jasne znakove, ali su se oni oholili, a bijahu narod prestupnički. [Sura el-A’araf:133]

Sada pred sobom imamo sedam od devet znakova.

Oko dva znaka islamska ulema se podijelila pa imaju različita mišljenja.

U mislima većine je bilo rastavljanje mora i suša koja je nekoliko godina vlada Egiptom. Kako god bilo, ono što nas interesuje jest kakva je veza između, naprimjer najezdom skakavaca ili krpelja, sa moćnim vladarom kakav je Faraon zasigurno bio?! Ako ostale znakove pogledamo kroz kontekst u kojem simboli zmije i ruke upozoravaju na vrlo mogući katastrofalni završetak faraonskog „svemoćnog“ režima, možemo pokušati i ostale znakove osmotriti kroz istu prizmu.

Ne zaboravimo Faraonove riječi „ja sam vaš najveći gospodar“, zbog kojih se pokrenuo cijeli niz čudnih, nesvakidašnjih događaja.

Upravo te riječi su izmamile sve ostale znakove i upozorenja koja vrište svim svojim mogućim značenjima samo jednom istinom: ti NISI najveći gospodar!

Gdje je faraonska volja naspram poplava a znamo kako moćne i razorne mogu biti danas a kamoli prije? U najezdi skakavaca koji po pravilu unište sve moguće usjeve, da li se uopće nazire Faraonova moć? Šta Faraon, koji je „najveći gospodar“, može učiniti protiv tako sitnih ali nimalo bezazlenih stvorenja poput krpelja? Kako može narediti žabama da se prekinu oglašavati, od kojih ni jedan pripadnik ljudskog roda danima ne može se odmoriti?

Gdje mu je njegova „ultimativna riječ“? Oni koji su bili u prilici živjeti u blizini nekog jezera punog žaba znaju vrlo dobro o kakvoj agoniji je riječ. Krv, koja je simbol za ubijanje, jednom kada bespravno potekne, za sobom povlači osvetu koja vremenom postaje sve žešća, proždirući cijelo društvo poput živog blata. Ko može zaustaviti oca u osveti svoga sina, ili ko može spriječiti mladića u punoj snazi da ne ubije deset ljudi sveteći se za smrt svoga oca, pogotovo u vremenu u kojemu je takva vrsta osvete bila koliko-toliko društveno prihvatljiva?

Gdje je tu snaga režima?

Svaki znak, koji je bio upućen Faraonu, izgleda da je imao samo jedan cilj: natjerati Faraona da javno povuče svoju tvrdnju, da se iskreno pokaje za kreiranje svog božanskog kulta ličnosti. Međutim, znamo kakav je bio kraj. Faraon je bio, i do kraja života ostao, žrtva samoobmane, samoljublja, egoizma, pohlepe, tvrdoglavosti i arogancije. Tek kada mu je duša došla do grla, i kada se više ničije priznanje ne prihvata, tek tada uzvikuje: „vjerujem“! Za njega veoma kasno, ali ne i za nas. Mi gotovo uvijek, osim ako nas obuzme ravnodušnost, u ovim kazivanjima možemo gledati sadašnjost i prepoznavati sebe i okolinu.

فَٱلۡيَوۡمَ نُنَجِّيكَ بِبَدَنِكَ لِتَكُونَ لِمَنۡ خَلۡفَكَ ءَايَةٗۚ وَإِنَّ كَثِيرٗا مِّنَ ٱلنَّاسِ عَنۡ ءَايَٰتِنَا لَغَٰفِلُونَ“Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje, da bi bio poučan primjer onima poslije tebe, ali mnogi ljudi su prema Našim ajetima i znakovima ravnodušni.” [Sura Junus:92]

Zaključak: dekodiranje Kur’ana semiotikom obogaćuje intelekt i duh

Nadam se da je ovaj kratki esej pokazao, bar nakratko, bljesak koji nam osvjetljava mogućnosti dostizanja semiotičkih prostranstava.

Sve što postoji u nama i oko nas, po slovu Kur’ana, trebalo bi da gledamo kao nekakav znak, znak koji ima da nas upozorava na životne opasnosti, nelagodnosti bez kojih nema života i s kojima bi trebalo da se suočavamo ali i znak koji bi trebalo da nas ugodno iznenadi svojom pojavom zato što možemo iz njega čitati neke radosne i veselije vijesti o nama samima a možda i životnim okolnostima koje nije uvijek lahko podnositi.

Kazivanje o Musau i Faraonu nam može odaslati bezbroj poruka, znanja i smjernica.

Poslije Faraona povijest nam nije ostavila nikoga poput njega i tako će biti sve do pojave antikrista koji će jedini preći granice koje je Faraon prešao, na mnogo drastičniji način.

Svi vladari u svim vremenima imaju, manje ili više iste želje, da njihova riječ bude izvršavajuća, da njihova moć bude vidljiva i jasna.

Tu slabost je ljudski rod naslijedio još od svoga praoca Adema alejhisselam i to ne treba da čudi. Ovo kazivanje nam može pružiti utjehu ali i mogući način ophođenja i djelovanja prema ovoj, rijetko kada miloj, sorti ljudi.  Raznih faraončića je uvijek bilo.

Česta je pojava, pogotovo danas, da se ljudi uzdižu u pokušaju da prerastu svoje skromne mogućnosti, uzurpirajući tako pozicije za koje nisu nimalo kompetentni, istovremeno misleći da tom uzurpacijom mogu kompenzirati svoju nedoraslost i posvemašnju zaostalost. S druge strane, uvijek se čeka na čovjeka poput Musaa koji će ustati protiv tiranije i glasno i jasno reći istinu vladaru u oči. Musa može biti pojedinac koji može povesti jedan narod ali na svjetskom nivou može biti i društvo, dovoljno pobožno, svjesno svoga identiteta, koje će inicirati promjenu na globalnoj sceni. Sve može biti znak: najezdu skakavaca možemo svjedočiti i u našem vremenu, zemljotresi su gotovo pa svakodnevna pojava, poplave i danas uništavaju cijele regione, ubistva i anarhija se prate uživo, sve ovo može biti otriježnjujuće za one kojima je vlast udarila u glavu. Ali i ne mora. Koji god put da se izabere, kraj je poznat i vidljiv još na ovome svijetu.

Živimo u zanimljivim vremenima u kojima znaci i simboli igraju ključnu ulogu u razumijevanju svijeta i dešavanja u njemu. Što bolje upoznamo jezik znakova to ćemo bolje razumijevati i sebe i svijet oko nas.