Načini odbrane islamskih vjerovanja i sredstva zaštite od prodiranja pokvarenosti…

Rekao je uvaženi učenjak šejhul islam hazreti Muhammed Zahid el-Kevseri el-Hanefi (umro 1371. h.g.), Allah mu se smilovao:

„Jasno je da se načini odbrane islamskih vjerovanja i sredstva zaštite od prodiranja pokvarenosti u moral i propise obnavljaju u svakom vremenu, zajedno s promjenom metoda protivnika. Iako su u svojoj osnovi postavljeni šerijatom i njihove suštine se ne mijenjaju, muslimani su dužni u svakom razdoblju svog postojanja da izdvoje skupinu ljudi koja će se posvetiti praćenju različitih ideja rasprostranjenih među ljudima i nauka koje su među njima raširene, te ispitivanju svega što bi moglo nanijeti štetu muslimanima, naročito u pitanjima vjerovanja, koje je izvor svakog dobra sve dok je čvrsto i postojano, a postaje izvor svake pokvarenosti ako oslabi i postane krhko.

Oni trebaju proučavati te ideje i nauke onako kako ih proučavaju njihovi sljedbenici, pa čak i dublje od njih, kako bi u njima pronašli ono čime će odbiti sumnje koje neprijatelji vjere podstiču savremenim sredstvima. Tako da, kada neko namjerno ispali strijele prema islamskim učenjima, bilo u vjerovanju, propisima ili moralu, oni te strijele vrate njemu, oslanjajući se na činjenice tih nauka i njihova iskustva, te iznoseći teorije koje pobijaju teorije onih koji sumnju šire. A uzvišena je islamska vjera da se sukobi s istinskim činjenicama nauke.

Oni također podižu čvrst i zaštitnički bedem koji sprječava prodiranje njihovih obmana, organizuju Allahovu stranku prema sistemima koje zahtijeva vrijeme, bez popuštanja i nemara, te zapisuju ono što su iz tih nauka izdvojili kao metode odbrane u posebnim knjigama, stilom koji se lako pamti i koji je prihvatljiv običnim ljudima, kako bi to ostalo čvrsta brana kroz sva vremena protiv iznenadnih naleta sumnji.

A ako to ne učine, neprijateljima će biti lahko pronaći plodno tlo među muslimanima u koje će posijati sjeme svojih obmana, pa će izrasti korijenje nereda koje će biti teško iskorijeniti. Tada će se otrov bezvjerstva proširiti u prazna srca u kojima se učvrsti, pa će propasti i usjevi i potomstvo. Neka nas Allah sačuva od toga i probudi iz naše nemarnosti.“

(El-Mukaddimāt, str. 52)