Vidim da se u posljednje vrijeme čita mnogo Buharijina knjiga Dizanje ruku u namazu. Treba naglasiti da Buharijin stav o dizanju ruku u namazu četiri puta danas slijedi samo šafiijski i hanbelijski mezheb, što je oko četvrtine sunija u svijetu, dok stav da se ruke u namazu dižu samo prilikom početnog tekbira (iftitahi tekbira) slijede druga dva mezheba hanefijski i malikijski (hanefijski čini polovinu muslimana sunija,a malikijski četvrtinu - ukupno tri četvrtine muslimana sunija).
Dokazi hanefijskog mezheba su hadisi koji se prenose od Abdullaha ibn Mesuda, Alije, Omera, Osmana, Abdullaha ibn Omera i drugih, hadisi se nalaze u svim hadiskim zbirkama, osim Buharije i Muslima. Meni su zanimljiviji dokazi malikijskog mezheba. Prvo oni se pozivaju na hadise koji se nalaze u Muvetti (po nekima je Muvetta najvjerodostojnija hadiska zbirka. No, zanimljiv je njihov drugi dokaz - da imam Malik nije zatekao ulemu i stanovnike Medine da dižu ruke četiri puta u namazu.
Znači u dva grada gdje je živjelo najviše ashaba ruke su se dizale samo jednom - u Medini, gdje je ukopano 10 000 ashaba i u Kufi, gdje je stolovao Alija i živjelo 4 000 ashaba.
Naravno, mi znamo da prevoditeljima Buharijine knjige na bosanski jezik nije bio cilj da ujedine bosanske muslimane, već da šire fitnu i smutnju, kako bi dobili nove pristalice svojih nakaradnih ideja. Da je Buharija živ, sigurno im ne bi dozvolio ni da čitaju njegovu knjigu.
Pretpostavljam da niko od njih, ili slabo ko od njih, i ima idžazetnamu za Buharijino djelo Dizanje ruku u namazu.
Hafiz prof. Jusuf Džafić
Comentários