„Koliko god se vodila rasprava i dijalog i koliko god se iznijelo dokaza da je polazište vjere u ovim pitanjima jedno i da oko općih principa nema razilaženja, da Allah nema mjesto i da je uzvišen od toga da je sličan stvorenjima, nećeš naći nikakvog načina da okončaš ove rasprave jer se ova pitanja potiču radi cilja koji nema veze s naukom, već je cilj podjela među muslimanima i da se oni pretvore u dvije ili više skupina koje će jedna drugu proglašavati nevjernicima."
(Dio hutbe koju je održao dr. Muhammed Se'id Ramadan el-Buti, 4.9.1992. godine. Rahmetullahi teala alejhi rahmeten vasiaten)
Jedan dio onih koji su usporedili Allahov, dželleša'nuhu, zat s određenim stvorenjima su veliki dio pripadnika pseudo-selefijske sekte i drugih slijepih sljedbenika učenja Tekijjuddina ibn Tejmijje el-Harranija. Za njih se kaže da su komparativisti (mušebbihe) i antropomorfisti (mudžessime).
I antropomorfizam (et-tešbih) i neutralizacija atributa kroz njihovo alegorijsko tumačenje (et-te’vil) jesu pogrešni, budući da prvo poriče Božiju transcendenciju, a drugo autentičnost jezika Objave. Ehli sunnetski stav se sastoji od prihvatanja teksta Objave onakvim kakav on jeste. Ovaj postupak odbacivanja zapitanosti naziva se „bila kejf " (“bez kako”). S obzirom da su i subjekt i predikat transcendentni, sama rasprava, o značenju Božijih atributa u tekstu Objave je nelegitimna.
Ehli sunnet je stava da je Allaha, dželleša'nuhu, iznad svega. On je iznad svega, iznad nebesa i Arša, jer, šta bi moglo biti uzvišenije od Gospodara svjetova? No, mušebbihe ne bi bile mušebbihe a da ne počnu razmišljati o onome što nam je Poslanik, a.s., zabranio, rekavši:
„Razmišljajte o Allahovim stvorenjima, a nemojte razmišljati o Allahu, dželleša'nuhu, jer vi to niste u stanju učiniti!“
(Prenose: Ebu Nu'ajm, Asbehani, Taberani, Bejheki)
Mušebbihe, dakle, razumiju Allahovu uzvišenost kao stacionarnu poziciju Allahovog bića o kojem nam Poslanik, alejhisselam, zabrani da razmišljamo.
Oni su mušebbihe, jer kao što razumiju da je drugi sprat iznad prvog, ta pravila primjeniše i na Allaha, dž.š.
No, mi, sljedbenici ehli sunnetske akide, pristasmo uz stav istinskih učenjaka, a taj stav objasni najveći imam Ebu Hanife, radijallahu anhu, u knjizi Fikhul-Ekber, rekavši: „Božiju bliskost i udaljenost ne treba razumjeti u smislu duže ili kraće relacije, nego u smislu počasti i poniženja."
Rekao je imamul huda (imam upute) Ebu Mensur el-Maturidi, radijallahu anhu:
„Značenje nejasnih ajeta treba prepustiti Allahu, to je najsigurnije i najispravnije, jer je to sve Allahu savršeno poznato!"
(el-Maturidi, Kitabu-t-tevhid)
Imam Maturidi navodi da o Allahovim atributima možemo govoriti samo onako kako to čini Uzvišeni Bog govoreći o Sebi u Kur’anu. Zapravo, možemo Ga opisivati samo onako kako On sam Sebe opisuje.
(Vidjeti više: Ahmed Smajlović „Maturidi: Povijesnost i aktualnost njegove misli“)
(Priredio: Ertan Č., dip. isl. nauka)