Loše je kad neuk narod miješa adet (običaj) i ibadet (pokornost i robovanje Allahu). Gore od toga je kad alim to čini! Treba shvatiti da adet koji u sebi ima ibadet nije zlo nego dobro! Svi naši stari običaji su prožeti ibadetima, od adeta pri rođenju, smrti, gradnji kuće, uređivanju avlija, itd. Ashabi ensarije i muhadžiri su imali različite adete, a i dan danas je isti slučaj sa stanovnicima Mekke i Medine!
Na primjer, u Mekki još od vremena ashaba, kod ukopa, umrli se postavlja na bok u lahdu, niši mezarskoj, okrenut prema kibli a u Medini je adet jos od vremena ashaba kao kod nas u Bosni. U Medini su ashabi i tabi'ini dijelili hranu u učili dove za umrle 7 odnosno 40 dana, shodno predaji koji kaže da je duša vjernika na kaburskom ispitu 7 dana a duša munafika 40 dana. U Mekki je drugaciji adet. Ensarije su voljeli da uče suru Bekare i sevape poklanjaju umrlima a muhadžiti suru Jasin, itd. Adet koji se ne kosi sa Allahovim šerijatom je dozvoljen i čak je jedan od izvora šerijata! Muhammed, alejhisselam, je odbio da jede meso guštera zbog adeta. Kad su ga pitali da li je to meso haram, odgovorio je da nije haram nego ga ne jede jer to nije običaj njegovog naroda! Primjera ima bezbroj.
Određeni krugovi skloni bukvalnom poimanju vjere to ne mogu shvatiti. Zanimljivo je da ti ljudi kada nešto ne mogu shvatiti, kada im je razum skučen i ograničen, jednostavno to proglase novotarijom i zlom! Na sreću, imamo ulemu ehli sunneta , koja je najmeritornija da tumači vjeru, koja nam prenijela usul, metod, kako donositi zaključke i kako shvatati islamske tekstove. U današnjem vremenu, obaveza je učiti dove da nam Allah podari normalnu, učenu ulemu, koja ima umni kapacitet najboljih generacija!
(Ertan Č., dip. islamskih nauka)
Comments