Sa jedne strane nalazio se Dursun Fakih, kompetentan za islamski fikh, dok se na drugoj strani nalazio šejh-Edebali sa svojim tesavvufskim odgojem. Država je bila postavljena na ova dva stuba. Osmanlije od svog nastanka pa do pada ne pogriješiše u iskazivanju poštovanja prema šerijatu i tesavvufu.
OSMAN-GAZIJIN SAN Osman-gazija pohađao je dersove šejha Edebalija iz Karamana, jednog od velikih učenjaka koji su učestvovali u širenju islama na prostoru Anadolije. Jednog dana našao se kao musafir u dergjahu ovog šejha i tu usnio čudan san. Ovaj se slučaj u historijskim izvorima objašnjava na sljedeći način. Jedne večeri Sultan je bio gost u kući šejha Edebalija. Iza mjesta na kojem je sjedio nalazio se Mushaf-i šerif okačen na zidu. Osman-gazija je čekao da svi zaspu i da odajama zavlada potpuna tišina. Uzeo je abdest, okrenuo svoje lice i tijelo prema Mushafu i ponizno i mirno čekao sve do sabaha. Kad je svanulo, zatvorio je oči praveći se da spava kako domaćini kuće ne bi primijetili ovaj njegov hal. Međutim, u jednom trenutku savladao ga je san. U svijetu snova, u stanju između budnosti i sna, vidio je kako se iz njedara šejha Edebalija rađa Mjesec i kako ulazi u njegova njedra. Nakon toga, iz stomaka mu je izraslo ogromno drvo, koje je obavilo cijeli svijet; pod njegovom krošnjom se nađe mnogo planina, blistavih rijeka i ljudi. Kada se probudio, Osman-gazija je želio da mu šejh Edebali protumači san. Nakon kratkog razmišljanja, veliki učenjak mu je rekao: „Radosna vijest, Osmane! Hak Teala je tebi i tvojim potomcima dao sultanat! Cijeli svijet će se naći pod zaštitom tvojih potomaka, a moja kćer će postati tvoja žena.“[1] OSMAN-GAZIJIN NASIHAT SVOME SINU ORHAN-GAZIJI Osman-gazija je sačinio čuveni nasihat svome sinu Orhan-gaziji, koji mu je došao u posjetu neposredno prije osvajanja Burse. Ovo je važan dokument koji pokazuje na koliko snažnim i ispravnim temeljima je ova država bila postavljena: „Sine! Prije svakog posla, najprije obrati pažnju na vjerske obaveze! Zaista, vođenje računa o farzovima uzrok je jačanju vjere i države. Vjerske poslove ne povjeravaj nepažljivim osobama, neiskusnima, onima čija je vjera pogrešna i koji se odvajaju od nje, onima koji se ne čuvaju velikih grijeha i koji ne vode računa o haramu i halalu! Ne daj posao u državnoj službi ovakvim ljudima!… Zaista, onaj koji se ne boji Stvoritelja nimalo se ne boji stvorenja! Nema odanosti u onoga ko učini veliki grijeh i ustrajava u njemu! Da ovakve osobe posjeduju lojalnost, ponašale bi se u skladu sa učenjem istinske Objave koja je data čistom Poslaniku i ne bi izlazile iz okvira časnog šerijata. Kloni se zuluma i novotarija! Protjeraj iz svoje države one koji podstiču na zulum i novotariju zato što će te takvi dovesti do propasti! Trudi se da svoju državu uvijek džihadom proširuješ! Jer, ukoliko se dugo vremena ne ide u borbu, umanjuje se srčanost vojnika, javlja se manjkavost u znanju tvojih namjesnika i zapovjednika! Zatim, oni koji poznaju vještinu ratovanja umiru, odlaze, a na njihova mjesta dolaze neiskusne osobe. Zbog toga se javljaju mnoge greške od kojih država trpi veliku štetu. Čuvaj Bejtu’l-mal! Trudi se da uvećaš bogatstvo države!… Ono što po mjerama časnog šerijata pripada tebi troši skromno i ne traći ga na ono što ti nije potrebno! Kloni se rasipanja! Ne oholi se svojim vojnicima imetkom! Zaista su oni sredstvo pomoću kojeg ćeš na Allahovome Putu voditi džihad, izvršavati ispravno poslove tvoga naroda i sredstvo kojim ćeš po cijelom svijetu proširiti pravdu i blagostanje. Čuvaj one državnike koji predano rade kako bi zaradili Allahovo zadovoljstvo!… Nakon smrti ovih osoba, staraj se o njihovoj djeci, iziđi u susret njihovim potrebama!… Ne uzurpiraj imetak ni jednog pripadnika ovoga naroda!… Pruži ruku blagonaklonosti onima koji to zaslužuju, i rodbinu ovih ljudi izbavi iz briga!… Čuvaj dobro svoje zapovjednike!… Alimi, umjetnici, književnici, čestiti i plemeniti ljudi predstavljaju snagu državnog tijela. Prema njima budi blagonaklon i velikodušan! Ako čuješ za kakvu mudru osobu, uspostavi sa njom prijateljstvo, pomozi joj i ukaži dobročinstvo!… Neka se u tvojoj vladi nađe ulema, plemenite osobe i stručnjaci iz različitih oblasti, kako bi politika i vjerski poslovi bili u jednom poretku!… Uzmi mene za pouku, jer ja sam u ove prostore došao kao jedan slab beg, a obasut sam tako velikom Božijom dobrotom. I ti idi mojim putem. Čuvaj Muhammedovu vjeru – vjeru njegovih ashaba i onih koji ga slijede… Vodi računa o Allahovoj istini i pravu robova!… I ne izostavljaj ovaj nasihat onima koji nakon tebe dođu! U otklanjanju zuluma pravdom i milosrđem, i u svakom poslu, uzdaj se u Allahovu pomoć! Svoj narod čuvaj od neprijateljskih naroda i od zuluma!… Ni prema kome se ne ophodi onako kako ne zaslužuje!… Ugodi svome narodu i pridobij njegovo zadovoljstvo.”[2] DUHOVNI TEMELJI OSMANSKE DRŽAVE Glavna karakteristika Osman-gazijinog perioda koja privlači najviše pažnje jeste stavljanje u službu velikog broja učenjaka, šejhova i pripadnika tarikata Osmanskom begluku. U toku raspada Seldžuka, ove osobe, koje su dolazile sa svih strana, prihvatale su Osmanlije kao legitimnu snagu. Pleme od “četiri stotine šatora”, koje je zajedno sa svojim precima došlo iz Srednje Azije i nastanilo se na zapadnim obroncima Anadolije, svojom veličanstvenom organiziranom vojskom i urednom državnom organizacijom, za kratko vrijeme se uspjelo zlatnim slovima upisati u historiju, što nije djelo nikakve slučajnosti niti je plod samo snage mača. Islam, koji čovječanstvo podučava bratstvu, pravdi, ljubavi i pravičnosti, i njegovi dobri sljedbenici – to je ono što je oformilo temelj ove univerzalne države. Veoma je veliki utjecaj tekija i tarikata, tesavvufskih ustanova – koje u periodu osnivanja predstavljaju temelj društva i države – na formiranje civilizacije koja se u periodu procvata ponudila cijelom Svijetu. Osman-gazijino povremeno pohađanje šejh-Edebalijevih dersova i posjeta ostalim učenjacima imaju velikog udjela u formiranju temelja države. Kada je Osman-gazija prešao na čelo begluka, oko njega su se nalazile evlije i znanstvenici jakog imana, kao što su šejh-Edebali, šejh-Mahmud, Ahi Šemsuddin, Dursun Fakih, Kasim Karahisar, šejh Muhlis-Karamani, Ašik-paša, Elvan Čelebi pa je i država bila izgrađena na stabilnom temelju duhovnosti. Duhovnost je toliko bila cijenjena, da je Osman-gazijin begluk potvrđen nakon osvajanja Karadžahisara poslije džumanske hutbe koju je održao Dursun Fakih. Sa jedne strane nalazio se Dursun Fakih, kompetentan za islamski fikh, dok se na drugoj strani nalazio šejh-Edebali sa svojim tesavvufskim odgojem. Država je bila postavljena na ova dva stuba. Osmanlije, koji od svog nastanka pa do pada ne pogriješiše u iskazivanju poštovanja prema šerijatu i tesavvufu, možda i nisu lično bili na nivou šejhluka, međutim, ispravnost i vjerodostojnost puta kojim su išli oni koji su posjedovali taj nivo nisu držali daleko od svojih očiju. U tom smislu, odmah su postali prepreka šiijskim i drugim učenjima koja su krišom unošena u Anadoliju i koja su pokušavala da svojim iskrivljenim shvatanjima pokvare mnoge tarikate. Dokaz ovome je zatvaranje bektašija – reda od kojeg je od osnivanja pa do zatvaranja bilo mnogih koristi, međutim, red je naposljetku pokvaren ubačenim mističnim učenjima. Kada je princ Gazi Sulejman-paša, zadužen da osvoji Rumeliju, odlučio da krene u bitku, zatražio je pomoć od evlije. Jedan od Mevlanijinih sljedbenika je došao i učio dovu na mjestu sa kojeg se trebalo prijeći na suprotnu stranu. Kao sjećanje na pobjedu, poklonio je princu mevlevijsku kapu, a zatim ponovo zamolio za pobjedu i Allahovu pomoć. Islam i tesavufski ahlak su snaga koja je postavila Osmanlije da vladaju Svijetom, snaga koja je unijela pravdu, istinitost i toleranciju među pripadnike svih naroda i rasa kojima su upravljali. [1] Mehmed NeşrI, KItab-ı CIhannüma (TarIh), I, s. 73-75. [2] NeşrI, TarIh, I, sh. 145; Tayyar-zade Ahmed Ata, TarIh-I Ata, I, sh. 8-10, Istanbul 1874; IstIklal-I OsmanI, Istanbul, sh. 8. Preuzeto iz: Omer Faruk Yılmaz, ZLATNE STRANICE OSMANSKE HISTORIJE (OSMANLI TARIHI'NDEN ALTIN SAYFALAR), s turskog na bosanski preveo Avdija Salković, Dobra knjiga – Sarajevo, 2020. (knjiga u pripremi)