Smisao hazreti Omerovog tevessula hazreti Abbasom

Šejh dr. Sejjid Muhammed 'Alevi el-Maliki el-Haseni el-Mekki: Mišeljenja koja treba korigovati (Mehafim jedžib en tusahhah) – prijevod: prof. Dženan Hasić Smisao hazreti Omerovog tevessula hazreti Abbasom

Imam El-Buhari u Es-Sahihu bilježi od Enesa – radijallahu anh – da bi Omer – radijallahu anh – kada bi bilo vrijeme suše, molio za kišu Abbasom b. Abdulmuttalibom. Tada bi učio: „Mi smo se bili Tebi obraćali preko našeg Vjerovjesnika, a sada se obraćamo Tebi preko amidže našeg Vjerovjesnika, pa nam daj kišu.“

Zubejr b. Bekkar bilježi u djelu El-Ensab, sa više predajnih nizova, i na mnogo opširniji način bilježi ovo predanje, a što ćemo ovdje rezimirati. Naime, Abdullah b. Omer kaže: 

„Omer b. el-Hattab je u 'pješčanoj godini' molio za kišu Abbasom, sinom Abdulmuttalibovim, a ta godina je tako nazvana, zbog toga što nije bilo dugo vremena kiše i što se pjesak toliko uskovitlavao i vio. Narodu se obratio sljedećim riječima: 'Ljudi! Zaista je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, Abbasa posmatrao kao što sin posmatra oca. Ljudi, ugledajte se na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu njegovog amidže Abbasa! Prihvatite ga kao sredstvom kojim ćete se umiliti Allahu! Dovi, Abbase!' Tada je – Allah bio njime zadovoljan! – proučio sljedeću dovu: 'Allahu moj, nijedna nevolja se nije dogodila, osim zbog naših grijeha, a nije otklonjena osim onda kada bismo se pokajali. Ljudi se preko mene usmjeravaju Tebi i obraćaju ti se, zbog mog moje veze s Vjerovjesnikom Tvojim. Mi smo ispružili ruke prema Tebi, iako smo griješni, pa se kajemo i počasti nas obilnom kišom. Allahu moj, napoj nas kišom, bereketom i položajem Poslanika kod Tebe i da amidža njegov bude dostojan počasti, zbog srodstva s njim!' Tada su se na nebesima ukazali oblaci poput planina i kiša je padala sve dok zemlja nije oživjela, a i ljudi dok nisu živnuli. Ljudi su krenuli prema Abbasu i počeli ga dodirivati. Govorili su mu: 'Zdravo bio, napajaoče dva hrama!' Omer je tada kazao: 'Ovo je sve zbog našeg umiljavanja Allahu i nastojanja da Mu se približimo i Abbasovog mjesta kod Njega.' Tom je prilikom sin njegova brata, 'Abbas b. 'Utbe izrecitovao:

Zbog amidže mi Allah napoji Hidžaz i žitelje njegove Dok je Omer molio bjelinom kose i brade njegove.“

Ibn Abdiberr kaže: „U nekim rivajetima stoji da su nebesa otvorila svoje otvore, a oblaci poput planina su naišli. Kiša je pada toliko da su se doline i brdešca izjednačili. Zemlja je oživjela, a i ljudi su živnuli. Omer je tada rekao: 'Ovo se – tako mi Allaha! – dogodilo samo zbog položaja Abbasa kod Njega.'“ Hassan b. Sabit je ispjevao: Predvodnik je dovio, a nakon što je slijedila suša duga Pa oblaci proliše kišu zbog ugleda Abbasa, Poslanikova amidže i druga Koji bijaše rođeni brat Poslanikovu ocu i koji u ugledu naslijedi njega Allahom preko njega oživi zemlju, koja ozelenje nakon što ju je satirala suša duga

Fudajl b. Abbas b. 'Utbe je ispjevao:

Zbog amidže mi Allah napoji Hidžaz i žitelje njegove Dok je Omer molio bjelinom kose i brade njegove Prilikom suše se obraćao Allahu preko Abbasa, a nadom Dovu po drugi put nije ni ponovio, kad bijahu počašćeni kišom velikom

U jednoj verziji predanja stoji: „Ljudi su pristupili Abbasu i počeli ga dodirivati. Govori su: 'Zdravo bio, napajaoče dva hrama!'“ Ovako je navedeno u djelu El-Isti'ab, Ibn Abdiberra, u poglavlju o životopisu Abbasa, radijallahu anh. Hazreti Omerovo je bilo pravo da predvodi ljude u kišnoj dovi, ali je on odustao od toga u korist Abbasa – radijallahu anh – da on uči tu dovu, iz poštovanja prema Poslaniku – sallallahu alejhi ve sellem – i zbog toga što je cijenio njegovu porodicu, te zato što mu je ukazivao prednost nad samim sobom. Trudio se, što je moguće više da čini tevessul Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, te je podsticao ljude da se prihvate Abbasa, radijallahu anh, kao sredstva približavanja i umiljavanja Allahu, dželle ša'nuh. Hazreti Omer mu je dao prednost da uči dovu, kako bi ga postavio na mjesto Poslanika – sallallahu alejhi ve sellem – dok je bio još na životu. Abbas, radijallahu anh, je dovio za kišu na musalli gdje je i Poslanik, sallallahu ajehi ve sellem, dovio. Hazreti Omer je to uradio, iz velikog poštovanja prema njemu – sallallahu alejhi ve sellem – i kako bi istakao odabranost njegove porodice.

Hazreti Omer je to i istakao u dovi, kada je učio: „Allahumme inna kunna netevesselu ilejke binebijjina feteskajna. Ve inna netevesselu ilejke bi 'ammi nebijjike feskina.“

To ima značenje sljedeće: Obraćali smo Ti se njegovim – sallallahu alejhi ve sellem – izlaskom među svijet na musallu i njegovom dovom za njih i njegovim namazom u kojima ih je predvodio, pa sada kada je umro on – sallallahu alejhi ve sellem – ja na njegovo mjesto postavljam onog koji je od njegove porodice, a kako bi njegova dova bila prije primljena.

Kada je Abbas – radijallahu anh – učio dovu, pozivao se na Poslanika – sallallahu alejhi ve sellem – i činio tevessul: „Ljudi nastoje da zadobiju milost zbog mene i moje bliskosti s Tvojim Vjerovjesnikom, zbog moje rodbinske veze s njim, pa zato, Allahu moj, primi moju dovu, zbog Vjerovjesnika Svoga.“

Svakome ko ima oči je jasno da pitanje kišne dove nema veze sa pitanjem tevessula, koji je tema naše priče i oko kojeg postoje razilaženja, jer samo kazivanje jasno i očito upućuje na takav zaključak. Njih je pogodila suša i bili su u potrebi za kišnom dovom i namazom za kišu, a što zahtijeva imama koji će predvoditi namaz i dovu, te koji će voditi taj islamski ritual koji je ustanovio sam Vjerovjesnik – sallallahu alejhi ve sellem – dok je bio još na ovome svijetu i kojeg je predvodio, kao što je predvodio i namaze, džumu i hutbu, a što su obaveze kojima nisu zaduženi oni u berzehu, jer je s njih pala dužnost, zato što su u tom stanju zauzeti nečim većim od toga.

Ko je shvatio i razumio iz govora vođe vjernika, hazreti Omera da je on tevessul činio Abbasom, a ne Allahovim Poslanikom – sallallahu alejhi ve sellem – zato što je Abbas živ, a Poslanik – sallallahu alejhi ve sellem – mrtav, onda je moć percepcije i shvatanje umrlo kod te osobe, te ga je obuzela uobrazilja.

Takav pokazuje očito neznanje ili njemu poziva sa željom da njegovo mišljenje bude dominantno. Razlog zbog kojeg je Omer – radijallahu anh – činio tevessul Abbasom – radijallahu anh – počiva na njegovoj rodbinskoj vezi s Allahovim Poslanikom – sallallahu alejhi ve sellem – a kao što se i uočava iz njegovih riječi: „A sada ti se obraćamo preko amidže Tvoga Vjerovjesnika, pa nam podaj kišu!” On je time činio tevessul Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.

Sasvim je daleko od istine optužba onih koji zagovaraju dozvoljenost tevessula živim osobama, da su počinili širk oni muslimani koji čine tevessul mrtvim. Kada bi tevessul predstavljao širk, onda ne bi bio dozvoljen niti da se čini preko živog, a niti preko mrtvog. Zar pripisivanje nekoj osobi nekih božanskih osobina i vjerovanje da je ona dostojna da joj se ibadet čini, pa bilo da se radi o meleku, vjerovjesniku, ili evliji, ne predstavlja kufr i širk? Ovakvo što nije dozvoljeno ni dok je osoba na životu, a ni nakon njene smrti.

Jesi li čuo ikoga da tvrdi da je pripisivanje nekome božanskih osobina dozvoljeno dok ej taj živ, a zabranjeno nakon njegove smrti? Ako si shvatio da činjenje tevessula preko nečega što je uvaženo i poštovano i usmjeravanje Uzvišenom Allahu preko toga, ne predstavlja iskazivanje ibadeta prema tome, ukoliko se to ne smatra gospodarem, kao što to smatraju idolopoklonici koji se klanjaju idolima. U slučaju da ne vjeruju u to i čine tevessul nečim što je naređeno, onda to predstavlja iskazivanje robovanja i ibadet Onome Koji je naredio to djelo.

Jedno interesantno kazivanje

Imam hafiz šejh Imaduddin b. Kesir je kazao sljedeće: „Skupina učenjaka spominju kazivanje, među kojima je i šejh Ebu Mensur es-Sabbag, koji ga navodi u svome djelu Eš-Šamil, o El-'Utbiju koji veli: 'Sjedio sam kod mezara Allahova Poslanika – sallallahu alejhi ve sellem – kada dođe neki beduin i reče: Es-selamu alejkum, Allahov Poslaniče! Čuo sam gdje Allah kaže: „A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.“ (En-Nisa', 64) Došao sam tražeći oprosta za svoje grijehe i tražeći zagovorništvo kod mog Gospodara. Potom je izrecitovao: O najbolji čije je kosti zemlja prekrila Pa od njih zamirisaše doline i brda Život dajem za mezar koji nastanjuješ U njemu je čednost, dobrota i plemenitost El-'Utbi veli da je beduin zatim otišao, a da je njega svladao san i u snu je vidio Vjerovjesnika – sallallahu alejhi ve sellem – koji mu se obratio: „Sustigni onog beduina i obraduj ga da mu je Allah oprostio.“

Ovo kazivanje je prenio imam En-Nevevi u svome djelu El-Idah.“

I hafiz Imaduddin b. Kesir bilježi ovo kazivanje u svom komentaru Kur'ana, prilikom komentarisanja ajeta: „„A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.“

I šejh Ebu Muhammed b. Kudame ga je zabilježio u El-Mugniju, kao i šejh Ebu 'l-Feredž b. Kudame u djelu Eš-Šerhu 'l-kebiru. I šejh Mensur b. Junus el-Behuti je u svome djelu Kešfu 'l-kina' – a koje se smatra jednim od najpoznatijih djela hanbelijskog mezheba.

I imam El-Kurtubi, predvodnik mufessira, spomenuo je kazivanje u tefisru, poznatom pod nazivom El-Džami'u li ahkami 'l-Kur'an. On veli: „Prenosi Ebu Sadik od Alije: 'Došao nam je neki beduin, treći dan nakon što pokopasmo Allahova Poslanika – sallallahu alejhi ve sellem – i baci se na njegov mezar te se posu po glavi pijeskom s mezara. Zatim reče: 'Allahov Poslaniče, mi smo čuli tvoje riječi i od tebe smo prihvatili sve ono što si prenio do Allaha, a od toga su riječi: „A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.“ Ja sam sebi nanio zulum i došao sam da tražiš oprosta za mene. Iz mezara se začulo: 'Već ti je oprošteno.'“

Kazivanje El-'Utbija i svih onih koji su ga prenijeli, svejedno da li je sahih ili da'if, obzirom na sened, može li predstavljati širk, ili kufr? Tj. da li bi svi oni prenijeli nešto što poziva u navedeno i što vodi idolopoklonstvu i obožavanju mezara? Ako jesu, kako onda možemo da se pouzdamo u njihove knjige i da se na njih oslonimo?

Citirali smo stihove koje je beduin ispjevao, a prenio El-'Utbi:

O najbolji čije je kosti zemlja prekrila Pa od njih zamirisaše doline i brda Život dajem za mezar koji nastanjuješ U njemu je čednost, dobrota i plemenitost

Ovi su stihovi ispisani na subu ispred mušebeka njegova – sallallahu alejhi ve sellem – mezara. Svako živ može ih vidjeti! Tu su stotinama godina. Čak su ostali tu i za vrijeme pokojnog kralja Abdulaziza, zatim kralja Su'uda, pa kralja Fejsala, i kralja Halida, Allah im se smilovao! I sada su tu, u vrijeme kralja Fahda, hizmećara oba harema, Allah ga čuvao! I tako će – Allahovom dozvolom – i dalje ostati, jer je odredio hizmećar dva hrama da se što se nalazi u Poslanikovoj džamiji treba sačuvati, te da s ene smije uklanjatiu bilo kakva stvar koja je tu odvajkada. 

#Tevessul