PROGON TURSKOG ŽIVLJA IZ MAKEDONIJE
Nakon povlačenja osmanske države sa područja današnje Sjeverne Makedonije, domicilno tursko stanovništvo biva izloženo neviđenim napadima, pokoljima i pritiscima da se isele sa teritorije na kojoj su živjeli još prije dolaska Osmanlija. Etnički Turci masovno napuštaju Makedoniju, ostavljajući iza sebe svu imovinu, u zbjegovima prelaze u Tursku gdje ih je čekala neizvjesnost i težak život muhadžira. To se naročito osjetilo u Kočanskoj dolini, gdje je od 49 sela, Turaka bilo u 17 većih i bogatijih. Nakon 1912. godine, sa vojskom se povuklo i cjelokupno tursko stanovništvo iz sela Kalimance gdje je bilo 150 kuća. Njihova imanja naselili su Makedonci. Iz sela Vitoša, Podlag, Terance, Trsino, gdje je zapaljena džamija, stanovništvo se također iselilo u Tursku. Iz sela Morodvisa od 1912. do 1928. iselilo se oko 75 domaćinstava. Iz grada Gostivar gdje su Turci bili većina te okolnih turskih sela kao što su Donja i Gornja Banjica, Vrapčište i Zdunja približno polovina se seli za Tursku!
Do početka Drugog balkanskog rata, prema podacima Islamskog komiteta zaduženog za transport muhadžira iz Makedonije preko Soluna u Osmansko carstvo, bilo je registrirano 135.000 lica koja su brodovima bila upućena u Anadoliju. U svakom brodu koji je bio upućen u anadolske gradove bilo je po 2.500 muhadžira. Drugi podaci govore da je preko Soluna u Tursku od novembra 1912. do jula 1914. iseljeno 320.907 lica. Ova brojka ne uključuje i djecu ispod šest godina života koja su išla sa roditeljima.
Ertan Č.