Ahmed ef. Burek - basmuderis Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu

Šejh Fejzullah Hadžibajrić r.a. kaže: ''U Sarajevu je bio običaj da se iz počasti najviši alim naziva hodža. Samo (Ahmed ef.) Burek je tada bio hodža. On je smatrao hodžom onoga koji je na svako vjersko pitanje mogao dati odgovor, a da ne pogleda u ćitab i da taj odgovor ima potvrdu u Kur'anu i Hadisu.''

S obzirom da se na području Bosne i Hercegovine, posebno nakon proteklog rata, još uvijek javlja intenzivna potreba za što je moguće temeljitijim i cjelovitijim sagledavanjem, kao i ukupnim valoriziranjem bosanskohercegovačke, a napose bošnjačke baštine i tradicije, onda je jasno da i ovaj rad o Ahmed ef. Bureku također ima za cilj pokazati da bošnjačka predaja izvorno spada u bošnjačku sadašnjost i budućnost, jer ono što smo bili nije prošlo, već je to bitno određenje naših egzistencija, bošnjačkog bitka i konačnog opstanka Bosne i Bošnjaka.

Jedan od važnih dijelova bošnjačke tradicije svakako su i bošnjački učenjaci (alimi) koji su se krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća školovali i formirali najprije u Bosni, a potom u Osmanskoj imperiji pod snažnim utjecajem islamske duhovne i kulturne tradicije, i koji su nakon toga mišljenjem, praktičnom djelatnošću i pisanom riječju djelovali na prostorima BiH među bošnjačkim i drugim narodima, i to u perodima austro-ugarske vlasti, vlasti Kraljevine Jugoslavije, vlasti NDH, te postratnom i postrevolucionarnom periodu izgradnje socijalizma. Plejadi bošnjačkih alima koji su djelovali u spomenutom periodu, dakle na razmeđu orijentalno-islamskog i okcidentalno-kršćanskog kulturno-civilizacijskog i povijesnog kruga, pripada i Ahmed ef. Burek.

Ahmed ef. Burek rođen je 1876. godine u mjestu Batuša, Gornji Vakuf. Tu je stekao početno vjersko znanje. Svog prvog učitelja, čuvenog hafiza Muhameda Ridžala uvjek je s velikim poštovanjem spominjao.

Kasnije dolazi u Sarajevo u Kuršumliju medresu i sluša predavanja Mehmed-ef. Muftića, istaknutog i u cijeloj Bosni priznatog učenjaka i muderrisa. Uporedo sa učenjem u Medresi pohađa i nastavu u Daru-l-mualliminu.

Po završetku ovoga, Ahmed-ef. odlazi u Carigrad, gdje nastavlja naukovanje pred Salih-efendijom Denizlijom, učenikom Ahmeda Šakir-ef., poznatog pod imenom hafiz Šakir-ef. Istanboli. I jedan i drugi su u svoje vrijeme slovili kao veliki i priznati učenjaci. Burek je od Denizlije uzeo i idžazet 1322. godine po hidžri (1904-1905).

Po povratku sa studija iz Carigrada, Ahmed-efendija je predavao na Daru-l-mualliminu, Merhemića i Ismaila Misrij (Atmejdanskoj) medresi. Krajem 1910. godine Ahmed-ef. je imenovan vjeroučiteljem na Velikoj gimnaziji u Sarajevu, gdje ostaje do početka školske godine 1921-1922., kada je premješten za profesora na Šerijatsku sudačku školu. Godine 1915. položio je profesorski ispit pred posebnom komisijom koja je postojala pri Ulema-medžlisu. Predsjednik komisije bio je reisu-l-ulema Bosne i Hercegovine. U međuvremenu je Ahmed-ef. predavao vjeronauku i na Učiteljskoj školi (Preparandiji) nekoliko godina, kao što je honorarno predavao u godinama 1915. i 1918-1921. i na Šerijatskoj sudačkoj školi. Kao profesor Šerijatske sudačke škole Burek je ostao do kraja 1925. godine, kada je umirovljen.

Rješenjem Ulema-medžlisa u Sarajevu od 4. IX 1924. g. Ahmed-ef. je imenovan za prvog muderrisa Gazi Husrev-begove medrese, a počeo je predavati tek početkom 1926. godine, pošto je umirovljen kao profesor Šerijatske sudačke škole. Kada je rahmetli Muhamed Emin-ef. Dizdar, upravitelj medrese, imenovan za rektora Više islamske šerijatsko-teološke škole, Burek je postavljen i za upravitelja Medrese 1938. godine. Kao prvi muderris i upravitelj Ahmed-ef. ostao je do l. XI 1947. godine, kada je konačno umirovljen. U višem tečaju Gazi Husrev-begove medrese (Alijja), koji je postojao u školskim godinama 1930-1931. i 1931-1932. (četiri semestra), Ahmed-ef. bio je rektor i glavni predavač. (Pored- njega na Alijji su predavali Salim-ef. Muftić, predsjednik Ulema-medžlisa, Šakir ef. Mesihović, član Ulema-medžlisa, Muhamed Emin-ef. Dizdar, upravitelj i drugi muderris Gazi Husrev-begove medrese i Hamdija KreševIjaković, profesor). Na Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi je predavao honorarno od 1938. do 1945. godine akaid (dogmatika i apologetika) i hadis (islamska tradicija).

Pored toga Ahmed-ef. je dugi niz godina početkom prije i poslije podne u prostorijama medrese predavao za širi krug slušatelja tefsir prevodeći i tumačeći Nesefijin Envaru-t-tenzil… i Buharijin Sahih. U užem krugu prijatelja preveo je i protumačio djelo I’džazu-l-Kur’an egipatskog istaknutog učenjaka i pisca Ahmeda Rafije. Poznato lingvističko djelo Eš-Šafi od Ibu Hadžiba Ahmed-ef. preveo je i protumačio rahmetli dr. Šaćiru Sikiriću, hafizu Omer-ef. Mušiću i Abdulah-ef. Derviševiću. Fajzulah-ef. Hadžibajrić je pred Ahmed-efendijom prešao potrebno gradivo iz tefsira, hadisa i usuli fikha (osnovi i filozofija šerijatskog prava), našto je 1944. godine dobio i uobičajenu diplomu (idžazetnamu).

Iako relativno mlad (35 godina) Burek je bio izabran u prvu Hodžinsku izbornu kuriju, izabranu na osnovu propisa Statuta za autonomnu upravu muslimana Bosne i Hercegovine u vjerskim i vakufsko-mearifskim poslovima 1910. godine. Kurija je birala reisu-l-ulemu i članove Ulema-medžlisa u Sarajevu. Sa nepunih četrdeset godina Ahmed-ef. je 1914. godine bio kandidat za muftiju u Banjoj Luci, a 1938. prilikom izbora za reisu-l-ulemu, po broju dobivenih glasova, bio je drugi kandidat za to najviše zvanje u našem vjerskom životu.

Ahmed-ef. bio je istaknut i kao društveni radnik. Kada je 1912. godine osnovano Udruženje bosanskohercegovačke ilmijje – Džemijjeti ilmijje, Burek je biran u njegov prvi glavni odbor. I u EI-Hidaji, organizaciji ilmijje Kraljevine Jugoslavije, bio je više godina biran ili u Radni odbor, ili u Sud časti. Nekoliko godina bio je član Redakcionog odbora lista El-Hidaje. Zapažen je njegov rad i u Muslimanskom antialkoholičarskom društvu Trezvenost u Sarajevu.

Kao već zapažen priznat stručnjak i pedagog Burek sudjeluje u radu Islamskih prosvjetnih anketa u godinama 1911-1912. i 1921-1922. Biran je u radnu grupu, koja je izradila plan i program za vjeronauku u srednjim i srednjim stručnim školama u Bosni i Hercegovini. Konsultiran je i pri izradi programa za osnovno školstvo. Recenzirao je i udžbenike za vjeronauku u srednjim školama, kao i gramatiku arapskog jezika za niže razrede medresa i srednjih škola, što su je izradili dr. Šaćir Sikirić, Muhamed Pašić i H. Mehmed Handžić.

Bivao je određivan i za člana komisije pred kojom su polagali profesorski ispit vjeroučitelji na srednjim školama.

Po prirodi nadaren i bistar, neobično jake i izražene memorije, Burek se isticao još kao đak medrese. Uz to je stalno čitao i na taj način svoj vidokrug proširivao. Po povratku sa studija iz Carigrada odmah je zapažen kao odličan poznavalac svih islamskih disciplina kao i sva tri islamska orijentalna jezika. Bio je dobar poznavalac i prirodnih nauka. Isticao se posebno u vrlo dobrom poznavanju fizike. Sve to ogromno znanje Ahmed-ef. vrlo je vješto komponirao u svojim predavanjima. Za svako pitanje, koje je u svojim predavanjima tumačio, imao je potvrdu ne samo u vjerskim izvorima, nego i u prirodnim naukama. Otuda su njegova predavanja i tumačenja uvijek bila i zanimljiva i jasna. Njegovi đaci su ih dobro i razumjeli i pamtili. Još je jedna odlika Ahmed-efendijinih predavanja i odnosa prema đacima. Sve učenike je zvao samo po imenu, rijetko po prezimenu. Nikad nije posebno ocjenjivao učenike. Putem ponavljanja i nevezanih razgovora, on je svakog đaka već ocijenio i prilikom unošenja ocjena u glavni katalog, rijetko je kada pogriješio. Sa svojim učenicima nije prekidao veze ni po završetku njihova školovanja. Malo ih je bilo, koji pri dolasku u Sarajevo, ne bi potražili i posjetili svoga nekadašnjeg profesora. Otuda je kod svojih đaka ostao u najljepšoj uspomeni i svi su se, skoro bez izuzetka, prema njemu odnosili sa najvećim poštovanjem i uvaženjem.

I u običnom razgovoru sa rahmetli Ahmed-efendijom čovjek je redovno nešto novo naučio. Nije štedio znanja i uvijek ga je na drugog prenosio. Imao je uži krug prijatelja, koji su se svaki dan kod njega sastajali. I pri tim sastancima Ahmed-ef. je često održao prava predavanja iz raznih oblasti nauke. A to je opet činio na način da niko nije osjetio umora ili dosade. Svoja predavanja i uopće razgovor znao je začiniti kakvom prikladnom dosjetkom ili šalom, što je redovno unosilo veselost i okrepljenje među prisutne.

Prema kazivanju Hivzije Hasandedića, a koje je on dao u listu “Islamska misao”, br. 62. iz februara 1984. godine, jedne prilike, učenici Gazi – Husrevbegove medrese (Ćamil Avdić koji je bio najbolji učenik u razredu koji je pohađao i Hivzija Hasandedić), pitali su i zamolili muderisa Ahmed ef. Bureka da im objasni smisao Kur’anskog 109. ajeta iz sure XVIII (Al-Kahf) koji u prijevodu glasi:

“Reci: kada bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kada bismo se pomogli još jednim sličnim.”

Bez sekunde razmišljanja Ahmed Burek je tumačenje ovog ajeta obrazložio ovim riječima: “Uzmite kap vode i pogledajte je kroz mikroskop pa ćete u njoj vidjeti mnogo sićušnih i prostom oku nevidljivih živih bića. Pitam vas koliko bi kapi mastila trebalo da se detaljno i ponaosob opišu sva ta živa bića koja se nalaze u jednoj kapi vode?”.

O njemu Salih Trako kaže: “Volio je da mu učenici postavljaju pitanja i tek kroz ta pitanja on se nama otvarao. Ahmed efendija je, da tako kažem, volio provokacije. Volio je da mu učenici postavljaju pitanja, bez obzira kakva će ta pitanja biti. Nekada mogu biti sasvim, što se kaže, na mjestu, a nekada mogu biti i neumjesna, da ne kažem glupa, pitanja. Nije se on uopće na to osvrtao, niti se ljutio. Naprotiv, volio je ta pitanja i onda se nama otvarao i tumačio.”

Drugi Burekov učenik Mahmud Traljić, o njemu, pored ostalog, kaže: ”...Ahmed Burek je po svojoj prirodi bio blag, pristupačan, dobronamjeran i kako je obilato trošio svoje znanje, tumačenjem i prenošenjem na svoje slušatelje, a uz sve to bio je rijetko učen i obrazovan, brzo je sticao prijatelje i poštovatelje. Posebno je cijenjena njegova učenost. Njegovo tumačenje i mišljenje je uvažavano i poštovano. U potkrijepu ovoga, navodim nekoliko primjera: rahmetli dr. Jusuf Tanović, advokat iz Sarajeva, često je pričao, kako su se ugodno iznenadili kad im je Ahmed efendija došao na vjeronauku u sarajevskoj Velikoj gimnaziji. Dotle su imali učiti samo ono što je bilo predviđeno programom. Vjeroučitelj nije volio da mu se postavljaju pitanja izvan programa, a posebno nisu htjeli rasprave i diskusije. Računali su da će tako biti i sa Ahmed ef., ali su se ugodno iznenadili: Ahmed ef. je počeo tumačiti gradivo na sasvim drugačiji način. Za pojedina pitanja iz vjerskih izvora, Kur’ana i Hadisa, uzimao je primjere i iz prirodnih nauka. Uskoro su uvidjeli, da novi vjeroučitelj poznaje i prirodne nauke do u tančine. Posebno ih je iznenadilo Ahmed-efendijino dobro poznavanje fizike i fizikalnih zakona. On je to utkivao u svoja predavanja i tumačenja, da ga je bilo milina slušati. Uskoro su uvidjeli da, ne samo ne izbjegava diskusiju, nego je i sam podstiče. To su učenici obilno koristili. Postavljali su pitanja redovno i uvijek dobivali zadovoljavajuće odgovore.”

Sadulahom Hadžišabanović o Ahmedu Bureku kaže sljedeće: “Ahmed efendiju Bureka ste mogli upitati što se tiče vjere za sve... Ja sam poslije demobiliziranja iz vojske 1945. godine trebao da završim gimnaziju, i u osmom razredu tada je bila po programu filozofija. Međutim, filozofija je izbačena i ubačen marksizam. I sada normalno na onim predavanjima, to je uzrast svojih 18, 19 godina, kada čovjek dolazi do nekakvih razmišljanja o postojanju Boga. Da li postoji Bog, ne postoji Bog? I kod mene se to javljalo, i ja sam počeo da razmišljam o tome. I na jedanput sam se sjetio zašto bih ja o tome razmišljao i tražio nekakav razlog da li je ovakav, ili onakav, ovo ili ono, ja sam se lijepo pokupio i otišao kod Ahmed efendije. I dođem kod njega u Morića Han: “O, hajde bujrum ‘vamo, hajd’ taman da se kahva popije”. Sjeli mi. Ispekla se kahva. Cigar... “E, rek ‘o, hodža ja sam došao s jednim poslom”. “Hajde bujrum, kaži šta je”. Rekoh ja sam došao, istim ovim riječima, ja sam došao da tebe pitam da li postoji Bog? Izravno pitam. Pita on mene: “Kaži ti meni na osnovu čega ti to pitaš?” Pa rekoh, znaš šta je Hodža, slušamo taj marksizam u školi, pa došao sam u nekakvo dvoumljenje. “Anako”, kaže on meni, “sad ću ja tebi to ispričat’ ”. Pa mi onda poče citirati Marksa, pa Engelsa, pa ne znam ti šta još sve. Kaže: “Evo vidiš ne postoji Bog”. A onda poče citirati pojedine ajete iz Kur’ana, i kaže “evo vidiš, postoji Bog, a ti sada bujrum, pa razaberi”. To se meni nevjerovatno svidjelo, da dok sam živ neću zaboraviti taj razgovor s Ahmed efendijom. To je bilo toliko upečatljivo. On je meni dao i jedno i drugo mišljenje. A sada je na meni da ja izaberem šta ja hoću. A druga stvar što to pokazuje veličinu Ahmed efendije Bureka, koliko je on poznavao ne samo islam, nego je poznavao i marksizam, kao i sve ostale nauke. Da sam se obratio drugim hodžama, ne svima, ali za dosta njih, ja bih bio džahil. Nevjernik. Ja bih odmah bio proglašen za to, samo zato što hodžice ne bi znale odgovoriti na moje pitanje. Svoje neznanje su krili i mene odbijali.”

Ahmed ef. Burekov učenik Omer Nakičevića, veli da je on (Burek), slično kao i Sokrat, bio zapravo, odgajatelj svoga vremena. Dakle, Nakičević, pored ostalog, o svom učitelju kaže: ”On je i u liku bio Sokrat svoga vremena. Ja sam imao priliku da u Alžiru sretnem čovjeka, tačno grubo lice, nabarano, ona brada, oko njega se iskuplja svijet, znanstveni svijet ne mase, i uvijek je naučna tema. I odmah me je on podsjetio na Ahmeda Bureka. Oko tog čovjeka su se, kao i oko Sokrata, okupljali učenjaci. Tako je bilo i sa Ahmed efendijom Burekom oko kojeg su se, također, okupljali ljudi koje je zanimala nauka. On je bio dostojanstven i uvijek je nametao naučne teme. Sjedio je na šiltetu, oko njega su bile knjige, učeni ljudi dolaze kod njega, sjede i razgovaraju. Koliko znam, on ništa drugo nije imao osim literature. On je kod učenika i ljudi budio to da razmišljaju i nije ih nikad kalupio isključivo u islamske dogme. On se nije držao samo nastavnog programa i zato se za Bureka može reći da je bio odgojitelj. Burek je, također, bio narodni univerzitet za obrazovanje obrazovanih. On je držao dersove iz tefsira i hadisa za učenike, ali su bili i posebni dersovi koje je on držao u hanikahu Gazi Husrev-begove medrese gdje su dolazili obrazovani. Između ostalih, tu su dolazili Šaćir Sikirić, Kasim Dobrača, Abdulah Dervišević i drugi.”

U 1946. godini počeo je češće pobolijevati. Sve je više ostajao u postelji. Umro je 13. juna 1948. godine u Sarajevu, gdje je i ukopan, ožaljen od brojnih svojih učenika, kao i još većeg broja poštovatelja. Pokopan je u groblju Pod trešnjom preko puta džamije u Vinogradu. Tarih povodom njegove smrti ispjevali su mu rahmetli hadži Mujaga Merhemić i rahmetli prof. dr. Šaćir Sikirić.

Godine 1998. godine, Ahmed Kico napisao je knjigu „Učenje i djelo Ahmeda Bureka“. Knjiga sadrži mnogo važnih detalja iz cjelokupnog života ovog velikog bošnjačkog učenjaka, koji je ostavio neizbrisiv trag u nauci, posebno teološkoj u Bosni i Hercegovini.

Rahmetullahi teala alejhi rahmeten vasiaten. Amin.

Izvori: hfz. Mahmud Traljić, Istaknuti Bošnjaci, Rijaset IZ u BiH, Izdavačka djelatnost El-Kalem, Sarajevo, 1998., str. 30-34.; BOŠNJAČKI SOKRAT, Ahmed Kico - 2008. g.

#AhmedefBurek #bosanskialimi #bosanskiucenjaci