Ezan-i Muhammedija
- Hanefijski mezheb
- May 31, 2017
- 2 min read
Kada je završena izgradnja džamije, nedostajao je način oglašavanja vjernicima da je došlo vrijeme namaza i njihovo pozivanje u džamiju. Tada se samo izgovaralo „Es-salatu Džamia.“
Jednom prilikom se Poslanik (alejhisselam) sastao sa ashabima i upitao njih za mišljenje kako bi se trebali pozivati na namaz. Neki su rekli da bi mogli, poput kršćana koristiti zvono, a neki da bi mogli koristiti rog, kao što to čine Židovi. Neki su smatrali da treba zapaliti veliku vatru. Resulullah (alejhisselam) nije prihvatio niti jedan od tih prijedloga. (İbn Sa’d, et-Tabakât, I, 247.)
Abdullah bin Zejd bin Sa'lebe i Hazreti Omer su u snu vidjeli učenje ezana. Hazreti Abdullah je Poslaniku, alejhisselam, svoj san ispričao na sljedeći način: "Vidio sam čovjeka sa zelenim šalom i prekrivačem kako drži zvono. Upitao sam ga da li bi mi prodao to zvono, a on me je upitao šta ću sa njim. Kada sam mu rekao da želim sa njim oglašavati vrijeme namaza on mi odgovori: „Hoćeš li da te podučim boljem od toga?“ i okrenuvši se kibli glasno počeo izgovarati riječi „Allahu ekber, Allahu ekber...„ Nakon toga mi reče da, kada se ustaje na namaz, ponovo prouči ezan dodavši riječi „Kad kametis-salatu, kad kametis-salah.“
Poslanik (alejhisselam) potvrdi da je njegov san istinit i zatraži od njega da tim riječima poduči Bilala. Taj poziv je dobio ime „Ezan.“ (İbn Sa’d, et-Tabakât, I, 247.)
Hazreti Bilal se popeo na jedan visočiji krov blizu Mesdžid-i šerifa i prvi put proučio ezan.
Kada je čuo riječi ezana, hazreti Omer je trčeći došao do Resulullaha. Prenio je da je i on u snu čuo riječi koje izgovara hazreti Bilal. Još nekoliko ashaba je te noći sanjalo isti san. U tim trenucima je objavljen i 9. ajet sure Džumua, čime je sve i Objavom potvrđeno.
Jednom prilikom je hazreti Bilal ispred Poslanikovih vrata izgovorio riječi „Es-salatu hajrun mine-n-nevm.“ To se svidjelo Poslaniku (alejhisselam) koji mu reče: „Kako su ovo lijepe riječi o Bilale! Od sada kada budeš učio sabahski ezan, izgovaraj i ove riječi.“ Od tada se ove riječi izgovaraju na svakom ezanu za sabah-namaz. Bilalov glas, koji je bio mujezin sve do smrti Poslanika, alejhisselam, je bio jak, prijatan i jasan. Kada bi on učio ezan, svi bi sa oduševljenjem uživali u ljepoti njegova glasa i plakali.
Medinski mušrici i židovi su ostali zbunjeni kada su vidjeli da se muslimani pozivaju ezanom na namaz. Ismijavali bi učenje ezana. Njihovo ismijavanje bilo je povod objavljivanja 58. ajeta sure El-Maide: „I kad pozivate na molitvu i to za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju.“ (el-Mâide 5/58.)
(POSLJEDNJI ALLAHOV POSLANIK, Sallallahu alejhi ve sellem, Prof. Dr.Ramazan Ayvallı, Izdavač: İhlas Gazetecilik A.Ş., Štampa: Sağlam Mücellit, 2011. g. miladi)
