UČITE SVOJIM UMRLIM I ONIMA NA SAMRTI SURU JA-SIN
- Hanefijski mezheb
- Sep 9, 2016
- 6 min read
Ucenje Kur'ana za mrtve" je ispravan cin ali nije tacan izraz. Tacan izraz bi bio da se kaze: "Poklanjanje sevapa od ucenja Kur'ana mrtvima", jer mi ustvari ne ucimo Kur'an za mrtve, nego kako im poklanjamo sevap od hadza (hadzi bedel), kako im poklanjamo sevap od davanja sadake, tako im poklanjamo i sevap od ucenja Kur'ana.
Ma'akil b. Jesar radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, Muhammed, alejhisselam, rekao:
اقرأوا علي موتاكم يس
što DOSLOVNO znači: "Učite (suru) „Ja-Sin“, vašim umrlima"
(Sunen, Ebu Davud, br.3123.; Sunen, Ibnu Madždže, br.1448.; Musned Ahmed, br.20316.; Sahih Ibnu Hibban, br.3002.; Musned el-Tajalisi, br.973.; el-Sunen el-Kubra, el-Nesa'i, br.10846.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.6839.; Mustedrek, Hakim, br.2074.; el-Mu'udžem el-Kebir, Taberani, br.16904.; el-Sunen el-Sugra, Bejheki, br.792.)
Prenosi se preko Ibnu Ebi Adijja i drugih, da je hazreti Muhammed, alejhisselam, rekao:
"Ko svakoga petka posjeti mezar svojih roditelja, i prouči suru „Ja-Sin“, biće mu oprošteno grijeha onoliko koliko u njoj ima ajeta ili harfova!" (Ahbar Asbehan, br.2026.; pogledaj: Šerhu Sunen Ibni Madždže, br.1448., 1/104.)
Šejh Medžduddin Ebul-Berekat Abdus-Selam Ibnu Tejmijje, radijallahu anhu, kaže: „Imam Ahmed, radijallahu anhu, u svome Musnedu, kaže: "Pričao nam je Ebu-l-Mugire od Safvana: Šejhovi su govorili: „Kad se sura „Ja-Sin“ prouči umrloj osobi – biće joj lakše.“
Autor djela el-Firdevs bilježi predaju od Mervan b. Salima, on od Safvan b. Amra, on od Šurejha, on od Ebul-Derda', radijallahu anhum, da je Poslanik , alejhisselam, rekao: „Neće čovjek umrijeti a da mu Allah neće olakšati stanje ako se kod njega prouči sura „Ja-Sin“.“ (Ahbar Asbehan, br.657.)“ (Pogledaj: Bustanul-Ahbar Muhtesar Nejlul-Evtar, 2/225.)
Prenosi se od Ša’bija : “Ensarije su voljele da za umrle uče suru Bekare.” (Nejlul evtar, Eš Ševkani, 3/ 25)
El-Kemal ibn El-Humam El-Hanefi navodi da se svaka vrsta ibadeta, uključujući i učenje Kur’ana može predate duši umrloga. Hanefijski fakih (pravnik) Usman ibn Ali ibn Mihdžan el-Zejlai navodi: Ne postoji ništa logičnije od toga da se nečija nagrada (sevab) može pokloniti umrlom, jer to nije ništa drugo do stavljanje na raspolaganje nagrade nekom drugom. Allah je Onaj koji to dostavlja i On je to u stanju učiniti. Nijedna vrsta ibadeta nije eksluzivna da bi isključivala drugu vrstu.”
Ibn Tejjmije je bio upitan o tome da li umrloj osobi stizu sevapi od ucenja K'urana, i zikrullaha u vidu tesbiha, tahmida, tehlila i tekbira, ako mu se poklone, ili ne. Odgovorio je: "Ucenje K'urana, od strane familije umrlog, kao i njihov tesbih i tekbir i ostali zikrovi, stizu do mejta (umrlog), ako mu se poklone, a Allah dz.s, najbolje zna!" (El-Fetava el-Kubra, 3/38)
od Ibni Omera, radijellahu anhuma, prenosi da je rekao: „Kada vam neko umre ne zadržavajte ga, već sa njim požurite do njegova kabura, pa (kada ga ukopate) iznad njegove glave proučite Fatihu, a kod nogu kraj sure el-Bekare!“ (Taberani i Bejheki, a hafiz Ibnu Hadžer predanje ocjenjuje dobrim.)
Također, postoji i više predanja koja sežu do samog Resulullaha, sallallahu alejhi we alihi we sellem, sa slabim lancima prenosilaca od kojih je i hadis Ebu Hurejre, radijellahu anhu, koji kaže da je Poslanika, alejhisselam, rekao: „Ko uđe u mezaristan, pa prouči Fatihu, Kul Huvallahu ehad i Elhakumut-tekasuru, a onda kaže: „Allahu moj, sevape za ovo što sam od Tvoga govora proučio poklanjam vjernicima i vjernicama (ovog) mezaristana, oni će mu biti zagovornici kod Allaha Uzvišenog.“ (Ebul-Kasim ez-Zindžani)
Hafiz Šemsu-d-din b. Abdi-l-Vahid el-Makdisi el-Hanbeli, nakon spomena ovoga i sličnih predanja, kaže: „Ovi hadisi, iako su slabi, zajedno (grupno) ukazuju na to da ova praksa (učenje Kur'ana umrlim kod posjećivanja njihovih mezara) ima osnove. Muslimani su se na različitim prostorima i u različitim vremenima okupljali i svojim umrlim učili Kur'an, a da na tu praksu niko nije prigovora davao, što predstavlja konsenzus po spomenutom pitanju.“
Osnovu za praksu učenja Kur'ana kod posjete mezaristanu, nalazimo, kako rekoh, i u govoru autoriteta Ummeta. Tako Muhammed Emin b. Umer poznat kao Ibnu Abidin, imam hanefija svoga vremena, u čuvenoj Hašiji kaže: „U Šerhu-l-lubabu je navedeno: „Posjetilac mezaristana će proučiti ono što mu je najlakše iz Kur'ana; Fatihu, početak sure el-Bekare (Elif-lam-mim), Ajeti-l-kursiju, ajet La juahizukumullahu...(el-Bekare, 285), suru Jasin....“
U istom djelu, na drugome mjestu kaže: „Upitan je (šejhu-l-islam) Ibnu Hadžer el-Mekki o slučaju kada čovjek prouči Fatihu svim stanovnicima jednog mezaristana. Hoće li sevapi te Fatihe biti podijeljeni među njima ili će svako od njih imati sevap (kompletne) Fatihe? Odgovorio je da je njegova fetva ovo drugo (tj. da će svako od njih pojedinačno imati sevape kompletne Fatihe), jer to priliči veličini Allahove milosti.“
Šejhul-islam Muhjid-din ebu Zekerijja Jahja b. Šeref en-Nevevi u svome Medžmu'u kaže: „Učenjaci našega mezheba kažu: „Preporučuje se onome koji posjećuje mezaristan da umrlim nazove selam, da za sve njih uputi dovu, a najbolje je da dova i selam budu u formi utvrđenoj hadisom. Pohvalno je da (im) prouči ono što mu je najlakše iz Kur'ana (a sura Fatiha je jedna od najlakših kur'anskih sura i prvo njegovo poglavlje koje djeca uče u našim mektebima), a nakon (svega) toga da se za njih moli Allahu. Za to postoji tekst od imama Šafije, radijellahu anhu, i oko toga su se usaglasili naši učenjaci.“
U prilog ovome ise i predaja od Ubade bin Samita, radijellahu anhu, u kojoj kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve alihi we sellem, rekao: „Majka Kur'ana (Fatiha) zamjena je za ostala učenja, a ništa drugo ne može biti zamjena za nju.“ (Hakim, Bejheki i Darekutni a Hakim predanje ocjenjuje vjerodostojnim)
Imami Buhari i Muslim navode da je Pejgamber a.s. žrtvovao dva ovna pretežno bijele boje, jedan za sebe a jedan za svoj Ummet. Pejgamber a.s. je nagradu za žrtovovane kurbane poklonio članovima svoje zajednice i živim i mrtvim, svojim savremenicima kao i onim što će doći poslije njega. Enes r.a. navodi da je upitao Pejgamber a slijedeće: “O Allahov poslaniče, mi dajemo milostinju, obavljamo hadž i upućujemo dove za naše umrle. Da li ovo stiže do njih.” Odgovorio je: “Naravno da stiže. Oni se tome svaki put obraduju, kao što se vi obradujete kada vas neko daruje tanjirom hrane.”
Od Ibnu Abbasa r.a., se prenosi: „Allahov Poslanik s.a.v.s., je prošao pored dva mezara, pa reče: "Ova dvojica se kažnjavaju, i to ne zbog nečeg velikog; što se tiče jednog - nije se čuvao od mokrenja, a što se tiče drugog – stalno je prenosio tuđe riječi (nemimet)."
Poslanik s.a.v.s., reče da mu donesu jednu svježu palminu granu, koju prepolovi na dva djela, pa zabode nad grobom prvog jedan njen dio, a nad drugim grobom drugi dio grane, rekavši: "Za nadat se je da će im se kazna, makar malo, olakšati, sve dok se grane ne osuše." [Sahihul-Buhari, br.6052.; Sunen, el-Nesa'i, br.31.; el-Sunen el-Kubra, el-Nesa'i, br.27-11549.; el-Munteka, Ibnul-Džarud, br.130.; Šerhu Muškilil-Asar, br.5190.]
Ibnu Hadžer el-Hejsemi, rhm., kaže: „Sunnet je staviti svježu palminu granu na kabur zbog slijeđenja prakse Poslanika s.a.v.s., po tom pitanju, što je utemeljeno na sahih predaji. Ta stabljika će olakšati patnju umrlom u kaburu berićetom svoga tesbiha, jer je tesbih svježe grane potpuniji od tesbiha suhe grane, jer svježa grana ima u sebi drugačiju vrstu života.“ (Pogledaj: Tuhfetul-Muhtadž)
Kaže se: Zbog toga što one čine tesbih sve dok su svježe, dok za razliku od njih suho bilje ne čini tesbih, i ovog stava su mnogi tj. većina mufessira, kada tumače ajet: „I sve (živo), Ga slavi i hvali!“ Allah dž.š., kaže: „A ima i kamenja koje od straha od Allaha pada!“ i "Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i mnogo prašta." (el-Isra', 44.)
Imam Ahmed b. Hanbel, smatra učenje Kur'ana i poklanjanja sevapa umrlima dozvoljenim: “Sve što od dobrih dijela uradimo za mrtve oni od toga imaju koristi, a muslimani su u svim krajevima svijeta učili Kur'an i poklanjali sevape svojim umrlima i niko ih zbog toga nije kritikovao.“ (Keššaful Kina’a an metnil ikna’a, 4/431) Rekao je Ibn Kudame: “Mrtvi imaju koristi od bilo kojeg ibadeta kojeg uradimo, pa im sevape poklonimo.@ (Eš-šerhul Kebir, 2/425)
Imam el-Nevevi rhm., kaže: "Ulema smatra mustehabbom učenje Kur'ana kod kabura, uzimajući za dokaz ovaj hadis, jer ako se nada olakšanju kaburske patnje zbog tesbiha kojeg će činiti palmina grana, onda je učenje Kur'ana preče toga, a Allah najbolje zna."
Ovi kao i mnogi drugi navodi samo su dio dokaza da umrli imaju koristi od svih vrsta i oblika ibadeta koji se čine, bilo da je on izražen kroz davanje novca, fizičkog rada i djelovanja, posta, hadža, dova i sl. Uzvišeni Gospodar dostavlja darove umrlim prema nijjetima onih koji ih šalju.
