Ehli-sunnetska eš‘arijska i maturidijska akida (teologije) , koja predstavlja vjerovanje ogromne većine muslimana kroz historiju islama, nije ono što se danas pod tim imenom predstavlja u vehabijskim knjigama niti na društvenim mrežama . Ono što vehabije pripisuju eš‘arijama i maturidijama zapravo nije autentična eš‘arijsko–maturidijska akida , već konstrukcija i izmišljotina  koju su sami stvorili, a zatim je pripisali ovim dvjema pravcima. Najparadoksalnije je to što se pot

Kratak pregled postignutih rezultata Kategorija Izreke muslimana u odnosu na izreke filozofa Izreke Ibn Tejmijje u odnosu na izreke filozofa Broj neslaganja 13 6 Broj slaganja 1 5 Broj sličnosti 0 3 Ukupan broj upoređenih vjerovanja 14 14 Procenat slaganja 7% 36% Procenat sličnih izreka 0% 21% Procenat sličnih izreka ili slaganja 7% 57% LAŽNA PROPAGANDA I OPTUŽBE Jedna od čestih optužbi vehabija i drugih antropomorfista kroz historiju jeste da su vodeći islamski učenjaci, sun

Smutnje iz Nedžda nagovijestene su od strane Poslanika ﷺ Veliki učenjak, istaknuti alim i duboki poznavalac vjere , šejh Sulejman ibn Abdulvehhab el-Hanbeli , rahmetullahi alejh, u svom djelu „Božanske munje u pobijanju vehabizma“ (Aṣ-Ṣawāʿiq al-Ilāhijja fī r-radd ʿalā l-Wahhābijja), pobija stavove svoga brata Muhammeda ibn Abdulvehhaba, utemeljitelja vehabijske haridžijske sekte, i kaže: "...a i ono čime je šejh potčinjavao ljude i proglašavao ih nevjernicima, sve su to stv

Poznati autoritet vehabija (kvazi-selefija), neuki Nasiruddin el-Albani, koji nema niti jednog dana skole, bilo vjerske ili svjetovne, je rekao: "Po čemu pravimo razliku između sunija i novotara? 'Sunija, na primjer, ne produžava svoje dove, niti je prikladno da njegova dova bude dugačka, za razliku od drugih govornika (hatiba). Drugi stalno izgovaraju dove, dove i dove, a ljudi odgovaraju “Amin”. Sve to je protiv Sunneta...'" Sada je, izgleda i činiti mnogo dova, moliti Alla

U komunikaciji s pripadnicima savremenog vehabijskog, odnosno samoproklamiranog selefijskog pokreta, može se primijetiti izrazito naglašeno i nerijetko nekritičko uzdizanje učenjaka Ibn Tejmijje el-Harranija. On se u tim krugovima često predstavlja kao autoritet čije je razumijevanje vjere iznad razumijevanja većine klasičnih učenjaka, pa čak i iznad autoriteta ranih generacija muslimana. Takav pristup nerijetko poprima oblik personaliziranja istine, gdje se mišljenja jednog

Šejh ehli sunneta, imam ʿAlāuddīn Muḥammed ibn Muḥammed el-Buhārī el-Ḥanefī (779–841. h.g.) piše: Kada sam 832. godine po Hidžri stigao u Damask, sveti i zaštićeni grad, neka Allāh od njega odbije zastave neprijatelja, susreo sam se s devijacijama koje su u vjeru islama unesene usljed neznanja Ibn Tejmijje. Utvrdio sam da se temelji njegovih zabluda, zbog kojih je sam zalutao i mnoge druge odveo sa Pravog puta, te iz kojih je izveo brojne neistine, svode na četiri neuka nače

Svako ko ne vjeruje u religiju Muhammeda ibn Abdulvehhaba, čak i ako pripada istinskom ehli-sunnetskom i džematskom učenju (hanefije, malikije, šafije, hanbelije), smatra se nevjernikom koji se treba ubiti, jer ne vjeruje u vjeru koju je donio Muhammed ibn Abdulvehhab! »Svjedočimo, a mi smo učenjaci Mekke, koji smo stavili svoje potpise i pečate na ovaj dokument da je ova vjera, s kojom je došao šejh Muhammed ibn Abdulvehhab, Allah mu se smilovao, i kojoj je pozivao imam musl

Termin vehabizam  ( al-Wahhābiyya ) odnosi se na haridžijski (neortodoksni) pokret koji je sredinom XVIII stoljeća pokrenuo Muḥammed ibn ʿAbdulvehhāb. Također se može odnositi i na specifični doktrinarni sadržaj tog pokreta. Vehabizam predstavlja provokativnu i aktivističku doktrinu, koja je potiče, pa čak i zahtijeva, oružanu konfrontaciju s muslimanima, po njima smatranim mnogobošcima. S obzirom na njegov militantni karakter, vehabizam će se povremeno nazivati militantni ve

Negdje sredinom 1155/1742. godine u grad Basru, na jugu Iraka, stigla je poslanica Muḥammeda ibn ʿAbdulvehhāba. Ovaj propovjednik (dāʿija) iz središnje arabijske regije Nedžda nedavno je u svom zavičaju pokrenuo vjerski reformistički pokret utemeljen na doktrini strogo shvaćenog monoteizma ( tevḥīd ), ali i na praksi proglašavanja muslimana neistomišljenika nevjernicima ( tekfīr ). Glasine o njegovom kontroverznom djelovanju već su bile doprle do Basre, udaljene oko šest stot

Book: Wahhābism: The History of a Militant Islamic Movement, Cole M. Bunzel In the mid-eighteenth century, a controversial Islamic movement arose in the central Arabian region of Najd that forever changed the political landscape of the Arabian Peninsula and the history of Islamic thought. Its founder, Muḥammad ibn ʿAbd al-Wahhāb, taught that most professed Muslims were polytheists due to their veneration of Islamic saints at tombs and gravesites. He preached that true Muslims

Hafiz Halil ef. Mehtić, u intervju za Radio Slobodna Evropa, 19. septembar 2012., glede stranih misionarskih djelovanja u Bosni i Hercegovini, kaže: »Što se tiče tih islamističkih pokreta, mogu kazati sljedeće: mi bosanski muslimani baštinimo islam više od 500 godina na principima ehli sunneta vel džemata i na principima hanefijskog mezheba. Svi oni koji nas ne uvažavaju kao takve muslimane i koji žele da nakon više od 500 godina promijene naš vjerski kurs i naše gledanje na

Rekao je Nasiruddin Albani, čovjek bez ijednog dana bilo kakvog formalnog ili neformalnog školovanja, i poznati novotar vehabijske sekte, o najučenijem hanefijskom i sunijskom šejhu-l-islamu svoga vremena, Zahidu Kevseriju, r.a.: “Bojim se ovo reći, ali el-Kevseri je u svoje vrijeme bio najupućenija osoba na Zemlji kada je riječ o hadisu. Međutim, Allah ga je odveo u zabludu i njegovo znanje mu nije koristilo!” Znači, prema Albaniju, "džehemija i mušrik" je bio najupućeniji

Govorio je šejh i imam Abdul-Fettah Ebu Gudde el-Hanefi, rahmetullahi alejh: »Mi, muslimani, povezani smo jednom jedinom ispravnom vjerom, jednom uzvišenom božanskom Knjigom i jednom sveobuhvatnom poslaničkom porukom. Pa ipak, unatoč svemu tome, među nama ima onih koji rade na razbijanju ummeta, cijepanju jedinstva muslimana, pothranjivanju njihove podijeljenosti, razaranju njihove zajednice i proširivanju razdora i nesloge među njima. A oni pri tome misle o sebi da pomažu vj

O zavođenju i iskorištavanju Arapa muslimana, kao i o njihovoj naivnosti, Lorens od Arabije govorio je: ”Znao sam, ako dobijemo rat, da će naši ugovori i obećanja koja smo dali Arapima postati mrtvo slovo na papiru. No, i pored toga, ja sam ih uspio uvjeriti da će se Velika Britanija držati slova ugovora i formalno i suštinski. Moj govor ih je smirio i imali su povjerenje u ono što im govorim, tako da su kasnije povukli mnoštvo iznenađujućih poteza. Ja sam predvodio Arape i i

Cionistički selefizam (vehabizam): Znate da savremeni selefizam nije jedinstven. Polazeći od toga, uvijek govorim kako je sasvim pogrešno donositi jedan generalni stav u vezi sa savremenim selefizmom, budući da postoji selefizam usmjeren na znanje, džihadistički selefizam, kao i selefije-ihvanije, ihvanije-selefije, medhalistički selefizam, džamijski selfizam, emenijski i neki drugi pokreti - a što bi zahtijevalo pravednost i objektivnost u razmatranju, zauzimanju stava naspr