Zašto se u hanefijskom mezhebu zikr poslije namaza čini na kraju a ne iza farza?!

ZAŠTO SE U HANEFIJSKOM MEZHEBU ZIKR POSLIJE NAMAZA ČINI NA KRAJU, A NE IZA FARZA

Ulema hanefijskog mezheba se slaže sa učenjacima drugih pravnih škola da se zikr općenito čini poslije farz-namaza, međutim razlika dolazi u nekoliko činjenica i detalja:

1. Šta se podrazumijeva pod terminom zikr, koja je njegova mjera ili količina?

2. Definicije sunneta kao šerijatsko-pravnog propisa (hukmun šer'ijj), vrste i stepeni vrijednosti sunneta; koji sunnet ima prednost nad drugim?

3. Šta znači činiti zikr na kraju namaza, da li je to novotarija ili nije?

ZIKR POSLIJE FARZ-NAMAZ

Hanefijski mezheb kaže, citiramo djelo El-Fikhu-l-hanefi el-mujesser, str 211, od Zuhejlija:

„Sunet je (Sunnei-muekkede /Pritvrđeni sunnet/) poslije farz-namaza odmah ustati na namaz (sunnet-namaz iza farza), ali je mustehabb (pohvalno), da se farz-namaz i sunnet-namaz razdvoje sa riječima: Allahumme Ente-s-Selaamu, ve minkes-selaam, tebarekte ja Zel-dželaali vel-ikraam. Bolje je ustati na sunnet-namaz nego učiti – činiti zikr (koji je mustehabb – pohvalna radnja), s tim da imam El-Halevani smatra da se može zikr činiti iza farza i iza sunnet-namaza na kraju.“

U oba slučaja, zikr dolazi poslije farz-namaza, samo ostaje pitanje šta je bolje: čiiti zikr iza farza prije ustajanja na sunnet-namaz ili prvo obaviti sunnet-namaz pa tek onda zikr?

ŠTA SE POSTIŽE SA IZGOVARANJEM RIJEČI

Allahumme Ente-s-Selaamu, ve minkes-seaam, tebarekte ja Zel-dželaali vel-ikraam:

Kada klanjač preda – učini selam i time završi farz-namaz i izađe iz namaza, onda izgovara riječi Allahumme Ente-s-Selaamu, ve minkes-seaam, tebarekte ja Zel-dželaali vel-ikraam, a time ostvaruje sljedeće:

- Udovoljena je forma zikra, jer i najmanji zikr, jedna rečenica je dovoljna da se nešto nazove zikrom. Tako imam Ebu Hanifa, r.h., kaže da je dovoljno – najmanja mjera za džumansku hutbu samo kazati: El-Hamdu lillah!, i time bi se ispunio uvjet hutbe i zikra, i džuma je ispravna, jer je Allah Uzvišeni u pozivu na džumu-namaz rekao: „I požurite na Zikrullaah!“, bez ikakvog ograničenja, pa je dovoljno reći jednu pohvalnu rečenicu: El-Hamdu lillaah, ili Subhanellah i tome slično da se ispuni farz džume i hutbe.

Vidimo iz ovoga da imam Ebu Hanife, r.a., kaže da je svaki izgovor bogohvalne rečenice zikr. Mi govorimo o zikru iza namaza, pa izgovaranje Allahumme entesselaam... – dovoljno je da se nazove zikr, i putem ovoga možemo kazati da je zikr činjen poslije farza, a prije sunnet-namaza koji slijedi.

- Izgovorom Allahumme enetesselaam.... - Ispunjen je sunnet – Poslanikov stalni zikr iza farza, bez obzira na mjeru, a naročito što imamo više hadisa o zikru iza namaza, vrstama, verzijama i dužinama zikr a i dovama, pa niko od uleme ne tvrdi da je Poslanik, a.s., sve navedene zikrove i dove učio i činio odjednom, što nam kaže da je nekada zikrio duže, nekada kraće, a nekada je sasvim izostavljao dugi zikr. Na osnovu ovoga, svaki zikr iza farza, ma koliko bio kratak, je zikr i dovoljan da se kaže klanjač je zikrio.

- Izgovorom Allahumme enetesselaam....Odvojen je farz-namaz od sunnet-namaza ili sun-sunneta, što je jedan od ciljeva kratkih zikrova iza farza.

ZAŠTO ONDA HANEFIJE ZIKRE I POSLIJE SUNNET-NAMAZA AKO SU UČINILI-ISPUNILI ZIKR POSLIJE FARZA SA IZGOVARANJEM ALLAHUMME ENTESSELAM...

- Razlog tome je što zikr na kraju namaza spada u značenje i poruku hadisa: „Ko kaže iza namaza 33 puta subhanallah, 33 puta elhamdulillah, 33 puta Allahu ekber, i upotpuni sa La ilahe illellah vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ala kulli šejin kadiir, - biće mu oprošteni grijesi makar ih bilo koliko morske pjene.“

- Drugo: Zato što su u hanefijskom mezhebu poredali sunnete po vrijednosti: Iza farza ide kratki zikr da odvoji farz od sunnet-namaza, pa se klanja sunnet ili sun-sunnet namaz koji je po vrijednosti sunnei-muekkede (pritvrđeni sunnet), pa onda dolazi dugi zikr na kraju svega koji je po vrijednosti sunnei-mustehabb (pohvalni sunnet).

POIMANJE – DEFINICIJE SUNNETA KOD HANEFIJA KAO DODATNI DOKAZ ZA ZIKR POSLIJE CIJELOG NAMAZA

Sunnet u hanefijskom mezhebu je sve ono što je radio Poslanik, a.s., a on se dijeli na dva:

a. Potvrđeni ili pritvrđeni sunnet – sunnei-muekkede,

b. Pohvalni sunnet – Sunnei-mustehabb, kojeg je Poslanika, a.s., ponekad ali ne stalno radio i druge u nj pozivao ili preporučio.

Zašto su nam važne ove definicije, pa zato što hanefijski pravnici gledaju koji je sunnet vrjedniji da se uradi prvo, koji je jači po propisu i bolji po nagradi, a to je u ovom slučaju sigurno sunnet-namaz iza farza, nego li zikr koji je sunnei-mustehabb (pohvalni sunnet), a namaz iza farza je sunnei-muekkede (pritvrđeni sunnet) koji je po vrijendosti i važnosti veći od samomg zikra.

Ovakav pristup i poimanje dodatno potvrđuje i činjenica da je Poslanik, a.s., klanjao podnevski sunnet iza farza (kod nas sun-sunnet) u ikindijsko vrijeme, pa na upit šta klanja u tom vremenu, on je rekao je: „To je sunnet iza podnevskog farza, nisam ga uspio klanjati zbog delegacije koja me posjetila, pa sam ga sada obavio.“

S druge strane, nije potvrđeno da je Poslanik, a.s., zikrio naknadno kada bi propustio dugu verziju zikra poslije namaza, nego bi nekada odzikrio iza namaza, a nekada bi ustao i otišao radi svoje potrebe ili potrebe muslimana kako se navodi u hadiskim predanjima.

DA LI JE ZIKR POSLIJE NAMAZA, NA KRAJU SVEGA, NOVOTARIJA

Kazati za nešto da je novotarija je šerijatski sud, a to zahtijeva šerijatsku argumentaciju. Šerijatski se ne može ustvrditi da je zikr na kraju namaza poslije obavljenog sunneta iza farza bidat – novotarija jer je taj zikr i na tom mjestu, u tom vremenu obuhvaćen općim hadisom bez preciziranja, a pogotovo kada se pojasni i stavi u kontekst redanja sunneta po važnosti i stepenu kako smo prethodno pojasnili.

Drugi dokaz da to nije novotarija je da neki ibadeti nisu ograničeni mjestom i vremenom, tako da je zikr iza namaza ukras namazu i dodatni ibadet koji dolazi zbog vrijednosti namaza i vremena u kojem je dova posebno primljena kako se navodi u hadisu: „Koja je dova najčuvenija (najuslišanija) kod Boga?“, Poslanik, a.s., reče: „Ona u dubini noći i ona na kraju namaza (dubures-salaah)!“ – pa na osnovu „dubures-salaah“ neki učenjaci kažu poslije predaje selama na farzu, neki poslije namaza u cijelosti, a neki da se to odnosi prije predaje selama na farzu, jer riječ „dubur“ u hadisu znači: kraj, pozadina, ono što je zadnje, - bilo odvojeno ili sastavljeno sa predmetom koji se opisuje.

Treći dokaz: Ako kažemo da namaski zikr dolazi odmah poslije farza, mi smo zikrili sa jednom kratkom verzijom, a ne možete poreći vrijednost i dopustivost zikra iza namaz u cijelosti – iza sun-sunneta.

Četvrti dokaz: Ako kažete da namaz završava sa selamom, sve što dođe iza farza je odvojen ibadet, i nije bitno kada će se zikr učiniti, te onda nije predmet naše rasprave i ne može se ni pitati da li je novotarija ili nije, i kada se taj zikr treba čininiti jer je to odvojeni ibadet od farz-namaza.

Peti dokaz: Šerijatski tekstovi o zikru ostavljaju širinu tumačenja, pa nema dokaza koji to skučava, otuda kažemo: Ispravno je i malo i puno zikra poslije farza, ali isto tako i puno i malo iza namaza u cijelosti.

Šesti dokaz: Svi drugi šerijatski pravnici, mimo hanefijskih, nisu ulazili u podjelu sunneta po vrijednosti jer su namaz gledali kao cjelinu – kao farz, pa su rekli zikr ide iza namaza, a ko hoće klanjati ili zikriti, od volje mu šta će prije, gdje i kada.

Sedmi dokaz: Ibadet koji je potvrđen šerijatskim tekstom i praksom Poslanika, a.s., ne može biti novotarija ako njegovo vrijeme, mjesto i način obavljanja nisu precizirani također tekstom ili preciznom poslaničkom praksom koja se ne može razumjeti drugačije nego da upućuje kako će se to raditi. Stoga, zikr je kao ibadet preciziran tekstom kao mešru' – propisan i tražen od robova, zatim njegove riječi su precizirane kao ibadet i njihova vrijednost (Ko se veliča, kojim izrazima i koja je vrijednost toga), a sve ostalo što je prenešeno u Tradiciji je samo široki način kako se taj ibadet može činiti, gdje i kada, bez da se to skučuje i ograničava.

A Allah najbolje zna!

Iz djela El-Fikhu-l-hanefi el-mujesser, Vehbe Ez-Zuhajli str. 211 i 212.

Uredio i proširio Imam Ismet Purdić

Prof. šerijatskog prava i član Australskog vijeća za fetve AFC

(Cilj ovog teksta je naučna i informativna vrijednost, a ne postavljanje teme za raspravu. Ujedno, ovo je poziv da čuvamo namaze, pomognemo drugima da počnu klanjati i da čuvaju svoje namaze kao što Kur'an kaže: „Čuvajte (pazite, održavajte) svoje namaze, a posebno onaj središnji!“)