Polja krvi: Suicidalni kult Norodnog hrama

18. novembra, 1978. godine, devet stotina trinaest američkih građana umrlo je od samo-sprovedenog trovanja cijanidom na poljoprivrednoj koloniji u Jonestownu, u Gvajani. U to vrijeme bio je to najveći pojedinačni slučaj gubitka života civila u historiji Sjedinjenih Država.

Preminuli muškarci, žene i djeca bili su članovi Narodnog hrama (People's Temple) osnovanog tokom 1950-tih godina u Indianapolisu, Indiana, od strane karizmatičnog propovjednika Jamesa Warrena Jonesa (1931. – 1978.). Posvećenost pokreta rasnoj i društvenoj jednakosti privukla je uglavnom siromašne Amerikance i Afroamerikance, pripadnike radničke klase.

Članovi su živjeli strogim zajedničkim životom zasnovanom na onome što je Jones nazivao 'apostolski socijalizam' po uzoru na Djela apostolska. Tokom 1965. godine, nakon što je doživio viziju o nuklearnoj bombi koja uništava Chicago, Jones je ubijedio svoje sljedbenike da se isele s njim i njegovom porodicom na sigurnost u Californiju. Hram je otvorio objekte u San Franciscu i Los Angelesu i stekao reputaciju zato što je bio politički progresivan, nudeći pravne usluge, brigu za djecu, smještaj, te rehabilitaciju ovisnicima o drogi i alkoholu. Članstvo se povećalo na oko hiljadu ljudi, a 1976. godine, kako bi izbjegli sistemsko nasilje i nepravdu za koju su vjerovali da je inherentna u Sjedinjenim Državama, Hram se preselio u Gvajanu.

Jamestown često navode oni koji tvrde da je religija bila odgovorna za više smrti i patnje od bilo koje druge ljudske aktivnosti. Ipak, iako je Jones bio zaređeni metodistički pastor, koji je često citirao Evanđelje i koristio religiju za vrbovanje sljedbenika, on je bio samopriznati ateista i komunista koji je ismijavao konvencionalno kršćanstvo.

Priče o nasilju Hrama počele su kružiti 1972. godine: dezerteri su govorili o premlaćivanjima, verbalnom zlostavljanju i emocionalnoj okrutnosti.

Članovi su zlobno kažnjavani zbog rasističkih ili seksističkih opaski, prigovora oko rasporeda zajedničkog življenja ili rasipanje hrane. Krivci su bili podvrgavani brutalnom tjelesnom kažnjavanju i javnom ponižavanju, a zajednica je držana u stanju stalnog terora. Jones je ispunio njihove umove grafičkim opisima CIA-inih metoda mučenja, nacističkih koncentracionih logora, te linčevanja Ku Klux klana, Tokom 1972. godine, dok je još bio u Californiji, objavio je da vlada Sjedinjenih Država namjerava: “staviti ljude u ovoj zemlji koncentracione logore. Oni će ih staviti u gasne peći, kao što su učinili židovima . . . Oni će vas staviti u koncentracione logore koji se već nalaze u Tule Lakeu, Californiji, Allentownu, Pennsylvaniji, blizu Birmninghama, izvan El Renoa, Oklahome. Oni su ih sve spremili . . . oni još uvijek imaju koncentracione logore, učinili su to Japancima, a učiniće to i nama. 'Govorim vam, mi smo u opasnosti od korporacijske diktature,' insistirao je Jones, 'velike fašističke države, velike komunističke države'.

Konačni teror je počeo 1978. godine, kada su članovi počeli uvježbavati svoj masovni suicid.

Tokom 'Bijelih noći' bili bi naglo probuđeni iz sna, obavješteni da će ih uskoro ubiti američki agenti, te da je samoubistvo jedina izvodljiva opcija. Potom im je davano piće za koje su vjerovali da je otrovano, te su čekali da umru. Dana 18. novembra, 1978. godine, zajednicu je posjetio američki kongresmen Leo Ryan koji je došao istražiti izvješća o kršenju ljudskih prava. Nakon što je Ryan otišao, Jones je poslao članove Hrama da ga upucaju na aerodomskoj pisti, a potom okupio cijelu zajednicu u paviljnon Jonestowna. Troje medicinskih radnika su pripravili kalij cijanid i stavili u razmućeno bezalkoholno piće, sok Flavor-Aid, kojeg su roditelji dali svojoj djeci prije nego što su ga i sami uzeli. Većina je izgleda umrla dobrovoljno, iako je 200 djece zasigurno ubijeno, a oko stotini starijih osoba je, vjerovatno mimo volje, izvršeno ubrizgavanje.

Oni su snimili svoje posljednje poruke na audio kasete. Jones je koncept 'revolucionarnog suicida' preuzeo od vođe Crnih pantera Hueya Newtona. 'Donio sam odluku da počinim revolucionarno samoubistvo. Moja odluka je dobro promišljena,' kazao je jedan stanovnik Jonestowna. 'A i moja smrt, nadam se da će biti iskorištena kao instrument za daljnje oslobađanje.' Bilo mi je zadovoljstvo hoditi sa svima vama u ovoj revolucionarnoj borbi,' izjavila je jedna žena. 'Niti jednim drugim putem ne bih išla [osim] da položim svoj život za socijalizam, komunizam.' Ljudi koji su bili uvjereni da nemaju glasa u vlastitom društvu došli su do ubjeđenja da se za njih može čuti jedino kroz šokantni spektakl njihovog umiranja. Jones je bio posljednji koji je uzeo otrov: 'Kazali smo – hiljadu ljudi su kazali, ne sviđa nam se kakav je ovaj svijet. Mi nismo počinili suicid. Mi smo počinili čin revolucionarnog suicida, protestirajući zbog uvjeta nehumanog svijeta.'

(Karen Armstrong, Polja krvi: Religija i historija nasilja, 12. poglavlje, Sveti teror, prijevod M. Kovač, Sarajevo, Buybook, 2016.)