Poklanjanje sevapa od vlastitog namaza umrloj osobi

Pitanje: Da li se može klanjati nafila-namaz za umrlog? To jest, može li se nagrada od tog namaza pokloniti nekom ko je preselio na Ahiret, kao što se može pokloniti nagrada od učenja Kur’ana ili sadake?

Odgovor:

Nije dozvoljeno klanjati farz ili nafila-namaz za drugu osobu, bila ona živa ili mrtva, u smislu da se umjesto nje izvrši isključivo njena obaveza. No, dozvoljeno je pokloniti sevap od nafile osobi koja je preselila na Ahiret. Naime, ibadeti se, s aspekta forme (vršenja), dijele na tri vrste: prva su materijalni, kao što su zekat i sadaka; druga vrsta su isključivo tjelesni, kao što su namaz i post; i treća vrsta su materijalno-tjelesni ibadeti, kao što je hadž.

Kada je riječ o zamjeni, tj. da neko za drugog obavi određeni ibadet (obred), kod prve vrste ibadeta ona je dozvoljena u svakoj situaciji: u stanju nužde, ali i kada ona ne postoji, jer se cilj ibadeta može ostvariti i posredstvom zamjenskog činitelja.

U drugoj vrsti ibadeta nije uopće dozvoljena zamjena, jer je cilj da se vršitelj ibadeta sam angažira i dokaže, što se ne postiže angažiranjem nekoga drugog.

Kod treće vrste ibadeta, zamjena izvršioca farzova, kao što je prvo obavljanje hadža, dozvoljena je u stanju nemoći, tj. u nuždi. Uvjet je da nemoć bude trajna, sve do smrti, jer je obavljanje hadža farz jednom u životu. Onaj ko je u snazi i moći ne može angažirati zamjenskog izvršioca, jer tada ne bi uložio vlastiti napor, što se traži u ovoj vrsti ibadeta.

Međutim, kod dobrovoljnog obavljanja ove vrste ibadeta, dozvoljeno je naći zamjenu i kada je čovjek u stanju sam je izvršiti, jer kod nafile se tolerira ono što se ne tolerira kod farza.

Kada je riječ o poklanjanju sevapa od dobrog djela, tj. da neko obavi dobrovoljni ibadet (nafilu) i da nakon toga zamoli Allaha da sevap od činjenja tog dobrog djela bude upisan drugoj osobi i da ona od toga ima koristi, princip je da se to može činiti kod namaza, posta, sadake, hadža i svih drugih dobrih djela.

Hanefijski učenjak El-Ajni kaže da je to prihvaćeno kod ehli-sunneta vel-džema'ata, na osnovu postupka Vjerovjesnika, a.s., koji je žrtvovao dva ugojena ovna: jednog za sebe, a drugoga za svoj ummet – za svakoga ko svjedoči vjeru u Allahovu jednoću i Muhammedovo dostavljanje poslanice. (Vidi: I. El-Halebi, Multeka el-ebhur, 1/345.) V

Vrijedi napomenuti da, iako je dozvoljeno sevape bilo kojih svojih dobrovoljnih dobrih djela poklanjati drugome, to nije bila praksa prvih generacija muslimana, nego su oni za svoje umrle prethodnike najčešće učili dove i dijelili sadaku.

Doc.dr. Ahmed Purdić, fetvai-emin

Fetva broj: 10665

Datum odgovora: 08.07.2025

https://fetve.ba/