GAZALI: Moralne odlike i kultura ishrane Muhammeda, s.a.v.s.

On je, sallallahu alejhi ve sellem, jeo što je imao.[1] Najviše je volio jesti kada ima puno ruku (u džematu, zajednički).[2] Kada bi sofra bila postavljena, on bi rekao: “Bismillahi, Allahume-dž‘alha ni‘meten meškureten tesilu biha ni‘metel-dženneti.” (U ime Allaha, moj Allahu, neka ova blagodat bude zahvalom propraćena kao što je blagoslovljena hrana u Džennetu).[3] Često bi, kada bi htio jesti, sjeo na lijevu nogu, a desno koljeno podigao, te potom rekao: “Ja sam samo (Božiji) rob, jedem kao što jede rob (najobičniji čovjek, rob) i sjedam kao što sjeda rob.”[4] Nije htio jesti vrelu hranu i govorio je: “U vreloj hrani nema bereketa, Allah nam nije vatru za hranu propisao, ohladite je.”[5] Jeo je ispred sebe,[6] svojim trima prstima,[7] a nekada se pomogao i četvrim prstom.[8] Izbjegavao je jesti upotrebljavajući dva prsta i govorio je: “Tako jedu šejtani.”[9]

Hazreti Osman b. Affan jednom mu je donio paluze,[10] pa je on jeo i rekao: “Šta je ovo, Ebu Abdullah?” On (hazreti Osman) reče: “Ti si mi preči i od oca i od majke, stavimo maslo i med zajedno u kameni ćup na vatru dok ne proključa, zatim uzmemo fino samljevenog pšenišnog brašna i propržimo ga na maslu, a med ostaje u ćupu, zatim to pomiješamo dok ne nadođe i ispane tako kako vidiš.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ovo je jelo, zaista, lijepo.”

Jeo je ječmeni hljeb od neprosijanog ječma.[11] Jeo je posoljeni krastavac sa svježim hurmama.[12] Od svježeg voća najviše je volio lubenicu (ili dinju) i grožđe.[13] Jeo je lubenicu (ili dinju) sa hljebom i sa šećerom[14], možda i sa svježim (sočnim) hurmama.[15]

Objema rukama je jeo. Jednog dana je jeo svježe hurme desnom rukom, a u lijevoj je držao koštice. Kada pored njega naiđe ovca, on je poče vabiti lijevom rukom u kojoj su bile koštice i ona mu poče jesti iz lijeve ruke. Za to vrijeme je on jeo desnom, sve dok se ovca nije udaljila.[16]

Ponekad je jeo grožđe tako što bi ustima skidao bobe grožđa, tako da bi mu se brada nakvasila i svjetlucala poput perli od bisera.[17]

Najčešće je konzumirao vodu i hurme.[18] Volio je uz hurme piti mlijeko i nazvao ih je el-atjebejni (dva najugodnija jela).[19]

Najviše je volio meso. Govorio je: “Ono (meso) poboljšava sluh, to je najbolja hrana na ovom i budućem svijetu. Kada bih ja od svoga Gospodara zaiskao da mi svaki dan podari, On bi to i učinio.”[20]

Jeo je potkrižu s mesom i tikvom.[21] Volio je tikvu, pa je govorio: “To je drvo moga brata Junusa, alejhis-selam.”[22] Aiša, radijallahu anha, kaže da joj je govorio: “Aiša, kada budete što kuhale, stavite što više tikve[23] jer ona jača tužno srce.”[24]

Jeo je i ptičje meso koje neko ulovi.[25] Premda sam nije slijedio ptice i lovio ih, ipak je volio da mu se ulovi i da da to pojede.[26]

Kada bi jeo meso, nije glavu saginjao prema njemu, nego bi uzeo komad mesa, prinio ga ustima i jeo.[27]

Jeo je i hljeb s maslom.[28] Od ovčijeg mesa je volio prednju nogu i plećku. Iz lonca (od kuhanih jela) je volio tikvu, od začina sirće, a od hurmi izvrsnu medinsku vrstu hurmi el-‘adžvetu.[29] Za ovu vrstu hurmi je učio dovu za bereket, a rekao je da je to jedan od džennetskih plodova i da je siguran lijek protiv otrova i sihira.[30]

Od zelenila je volio žutenicu/endiviju (bot. Cichorium endivia), bosiljak (bot. Ocimum basilicum), tušac (tušt) koju zovu er-ridžla (bot. Portulaca).[31] Nije volio bubrege, zato što u njima stoji mokraća.[32]

Od ovce ne bi jeo sedmero: ud, mošnje, mokraćnu bešiku, žučni mjehur, žlijezde, loj i krv. To je prezirao.[33]

Nije jeo bijeli i crveni luk, niti praziluk.[34]

Nikada nije kudio hranu. Ako bi mu se nešto dopalo, jeo bi, a ako nije, ostavio bi. Ako bi osjetio odvratnost prema nekom jelu, nikome ga ne bi omrazio.

Osjećao je odvratnost prema (bodljoprepom) gušteru i slezeni, ali ih nije zabranio.[35]

Pristima bi oblizao posudu, govoreći: “U ovome što je zadnje od hrane ostao je bereket.”[36] Prste bi poslije jela polizao tako da bi pocrvenjeli.[37]

Ne bi salvetom brisao ruke dok ne bi oblizao sve prste, jedan po jedan, govoreći da ne zna u kojoj hrani je bereket.[38] Kada bi završio, rekao bi: “Hvala Allahu, moj Allahu Tebi pripada zahvala, nahranio si i zasitio, napojio si i utolio žeđ. Tebi pripada zahvala, Tebi ništa skriveno nije, od Tebe se niko ne može oprostiti (tako da mu nisi potreban), niti od Tebe može biti nezavisan.”[39]

Kada bi jeo hljeb i meso posebno, dobro bi oprao ruke, a zatim bi ostatkom vode na rukama obrisao svoje lice.[40]

Pio je u tri gutljaja, svaki puta s Bismillom, a kada bi popio jedan gutljaj, propratio bi ga riječima el-hamdulillah.[41] Vodu je pio polahko je uvlačeći, a nije nikada brzo, bez predaha u sebe vodu salijevao.[42] Ostatak vode koju je pio (sur) dodao bi onome koji bi sjedio do njegove desne strane,[43] a ako bi s njegove lijeve strane sjedio neko ko je ugledniji, on bi ovome s njegove desne strane rekao: “Sunnet je da daš (onome ko ti je s desna), ali ako želiš, možeš nekima dati prednost.”[44] Nekada bi pio sam (popio bi vodu sam) dok ne bi ispraznio čašu.[45]

U posudu iz koje je pio nije disao, nego bi je odmaknuo od usta i onda udahnuo.[46] Jednom su mu donijeli posudu u kojoj je bilo meda i mlijeka, pa je odbio da to popije. Tada je rekao: “Dva pića u jednom, dvije ugodnosti u jednoj posudi.”[47] Zatim je, sallallahu alejhi ve sellem, dodao: “Ne želim to da vam zabranim, ali mislim da je ružno da se sutra ponosite i u ugledne brojite dunjalučkim užicima. Volim više skromnost jer ko u ime Allaha bude skroman Allah će ga uzvisiti.”

U svojoj je kući bio stidljiviji nego usidjelica (djevojka). Nikada nije zaiskao hranu, niti im je kazao da je neku hranu poželio.

Ako bi mu što iznijeli, to bi prihvatio i pojeo, a ako bi mu ponudili kakvo piće, popio bi ga.[48]

Nekada bi i sam ustao da što pojede (da se sam posluži) ili nešto popije.[49]

Izvor: Ebu Hamid el-Gazali, Ihja ulumid-din, Kitab o kulturi i moralu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

---

] Ovaj hadis je već spomenut. [2] Bilježe ga Ebu Ja‘la, Taberani u El-Evsatu, Ibn ‘Adijj u El-Kamilu od Džabira sa dobrim senedom. [3] Što se tiče učenja Bismille prije jela, taj hadis bilježi Nesai od jednog sluge, koji je služio Poslanika, alejhis-selam, sedam godina i koji kaže: “Kad god bi mu se prinijela hrana, on bi rekao Bismillah.” Ovaj sened je sahih. Što se ostatka hadisa tiče, nije mi poznat. [4] Ovaj hadis bilježi Abdurrezzak u Musannefu od Ejjuba kao mu‘dal (veoma slab) hadis. Ebu Eš-Šejh, Ibn Hibban bilježi predaju Ubejj b. Ka‘ba, El-Bezzar i Ebu Ja‘la od Aiše, sa slabim senedima. [5] El-Bejheki od Ebu Hurejre sa dobrim senedom, Taberani i Bejheki od Havale bint Kajs i drugi. [6] Ebu Eš-Šejh, Ibn Hibban od Abdullaha b. Džafera. [7] Muslim od Ka‘ba b. Malika. [8] Ibn Ebi Šejbe od Ez-Zuhrija kao muresel hadis. [9] Ed-Darekutni od Ibn Abbasa sa slabim senedom. [10] Hadis u kojem se spominje paluza je slab ili čak lažan (izmišljen), kako navodi Ibn el-Dževzi u djelu El-Mevdua‘t. Međutim, poznato je da mu je Osman ponudio od hrane habisu (slatko jelo od datula s maslom i škrobom). Ovu predaju bilježi El-Bejheki. [11] Buhari od Sehla b. Sa‘da. [12] Muttefekun alejhi od Abdullaha b. Džafera, Ebu eš-Šejh od h.Aiše. [13] Ebu eš-Šejh, Ibn ‘Adijj, Taberani, Bejhekija i drugi od Enesa. [14] Jedino što sam našao jeste to da je jeo grožđe s hljebom. Ovaj hadis bilježi Ibn ‘Adijj od Aiše, sa slabim senedom. Ako se pod šećerom misli na hurme (zaslađivanje hurmama) onda je ova predaja vjerodostojna. Međutim, ako nije tako, onda je hadis munker (odbačen), jer se u njegovom senedu (kojeg bilježi Ebu Omer en-Nevkani) nalazi Musa Ibn Ibrahim, koga Jahja b. Me‘in smatra lašcem. [15] Tirmizi od Aiše, Nesai i Tirmizi od Sehla b. Sa‘da. [16] Ahmed od Abdullaha b. Džafera. Predaja u kojoj se spominje ovca je slaba. [17] Ibn ‘Adijj u El-Kamilu i El‘Ukajli u djelu Ed-Du‘afa, a obje predaje su slabe. [18] Buhari od h.Aiše: “Najčešće bi nas nahranio hurmama i vodom (bil-esvedejni).” [19] Ahmed u Musnedu od Ismaila b. Ebi Halida. [20] Ebu eš-Šejh od Ibn Sem‘ana, Tirmizi u Eš-Šemailu od Džabira sa vjerodostojnim senedom. [21] Muslim od Enesa. [22] Nesai i Bejhekija od Enesa. [23] Sakaska, tikvica, (bot.Lagenaria vulgaris). [24] Hadis je već spomenut, kada je bilo riječi o fadiletima Ebu Bekra eš-Šafije. [25] Tirmizi od Enesa, za koji sam kaže da je garib hadis. [26] Tirmizi, Ebu Davud i Nesai od Ibn Abbasa, hasen daif, kako kaže Tirmizi. [27] Ebu Davud od Safvana b. Umejje, Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, i drugi. [28] Muttefekun alejhi od Enesa. [29] Muttefekun alejhi od Ebu Hurejre, Ebu eš-Šejh od Enesa, Ebu Hurejre, i Ibn Abbasa, r.a. [30] Hadis bilježe El-Bezzar i Taberani (u El-Kebiru) od Abdullaha b. el-Esveda, a u oba sahiha je hadis Sa‘da b. Ebi Vekkasa u kojem stoji da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: Ko ujutro pojede sedam hurmi medinske vrste el-‘adžvetu, tog dana mu neće naškoditi otrov niti sihir. [31] Ovu predaju bilježi Ebu Ne‘im u djelu Et-Tibbun-nebevi od Ibn Abbasa, El-Hasena b. Alija, i Enesa b. Malika. Međutim, riječ je o slabim predajama. Što se tiče bosiljka (bot. Ocimum basilicum), nisam našao hadis koji o tome govori. Također, slaba je predaja (da‘if) koja govori da je volio tušac (tušt), koji zovu er-ridžla (bot. Portulaca), a bilježi je Ebu Ne‘im od Suvejra. [32] Ovu predaju smo već spominjali kada smo citirali hadis Ebu Bekra b. Abdullaha b. eš-Šuhajra, a koju ovaj, navodno, prenosi od Ibn Abbasa. Riječ je o slaboj predaji, jer se u njoj nalazi Ebu Se‘id el-Hasen b. Ali el-‘Adevi, koji se ubraja u lašce. [33] Ibn ‘Adijj i El-Bejheki bilježe ovu predaju od Ibn Abbasa sa slabim senedom. El-Bejheki istu predaju bilježi od Mudžahida kao mursel hadis. [34] Ovu predaju bilježi Malik u Muvetti od Ez-Zuhrija, kao mursel hadis. Ed-Darekutni je ovaj sened spojio tako što je utvrdio da je Ez-Zuhri ovaj hadis čuo od Enesa. U oba sahiha se nalazi predaja Džabira u kojoj stoji da mu je doneseno neko kuhano jelo iz koga se osjetio miris luka, na što je Poslanik, alejhis-selam, rekao: Ja dozivam Onoga koga vi ne dozivate. Slično je i s predajom od Ebu Ejjuba, koju bilježi Muslim, u kojoj stoji da je Poslanik, s.av.s., rekao: Ja luk ne volim zbog njegovog neugodnog mirisa. [35] Već smo spomenuli hadis koji govori o njegovom odnosu prema jelu. Što se tiče pustinjskog guštera, Buhari i Muslim bilježe predaju Ibn Omera u kojoj stoji da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: Jedite njegovo meso, to nije haram. Ničega lošeg nema u tome da ga jedete; mi nismo (moj narod, Kurejšije) navikli da to jedemo. Što se tiče hadisa: “Osjećao je odvratnost prema (bodljoprepom) gušteru i slezeni, ali ih nije zabranio”, bilježe ga Buhari i Muslim od Ibn Abbasa: Moj narod (Arapi) nije navikao da to jede, i zbog toga mi se ne sviđa. Također, isti autori bilježe predaju Ibn Omera u kojoj stoji da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: Dopuštene su nam dvije vrste strvi i dvije krvi... jetra i slezena. Bejhekija bilježi mevkuf predaju Zejd Ibn Sabita, u kojoj stoji da je Zejd rekao: “Ja ne jedem slezenu, niti osjećam potrebu za tim, ali je jedem isključivo zato da u mojoj porodici znaju da u tome nema ničega lošeg.” [36] Bejhekija od od Džabira, Muslim od Enesa. [37] Muslim od Ka‘ba b. Malika bilježi predaju: “Prste bi poslije jela polizao”, ali se ne navodi nigdje tako da bi pocrvenjeli. [38] Muslim od Ka‘ba b. Malika bilježi predaju: “Prste bi poslije jela polizao, jedan po jedan, govoreći da ne zna u kojem je od njih bereket.” Bejhekija od istog ashaba bilježi hadis: Neka niko od vas ne briše ruke salvetom dok ne obliže svoje prste, jer ne zna u kojoj će mu hrani Allah podariti bereket. [39] Taberani od El-Harsa b. el-Harisa, sa slabim senedom. Buhari od Ebu Umame bilježi sličnu dovu. [40] Ebu Ja‘la od Ibn Omera sa slabim senedom. [41] Hadis bilježi Taberani u El-Evsatu od Ebu Hurejre. Svi prenosioci u ovom senedu su pouzdani. Muslim od Enesa bilježi hadis: “Kada bi (Poslanik, s.a.v.s.) pio vodu, tri puta bi udahnuo (pio je u tri gutljaja).” [42] El-Begavi, Et-Taberani, Ibn ‘Adijj, Ibn Kani‘, Ibn Mendeh, i Ebu Ne‘im bilježe ovu predaju od Behza. Taberani je još bilježi od Ibn Seleme, a Ebu eš-Šejh Mejmune, r.a. [43] Muttefekun alejhi od Enesa. [44] Muttefekun alejhi od Sehla b. Sa‘da. [45] Ebu eš-Šejh od Zejda b. Erkama, sa slabim senedom, a Hakim od Ebu Katade bilježi ovu predaju i tvrdi da je vjerodostojna. [46] Hakim od Ebu Hurejre. [47] El-Bezzar od Talhe b. ‘Ubejdullaha, sa slabim senedom. [48] Hadis: “U svojoj je kući bio stidljiviji nego usidjelica (djevojka)”, bilježe Buhari i Muslim od Ebu Seida. “Nikada nije zaiskao hranu niti im je kazao da je neku hranu poželio. Ako bi mu što iznijeli to bi prihvatio i pojeo, ako bi mu ponudili kakvo piće popio bi ga.” Ove predaje, također, bilježe Buhari i Muslim od Aiše, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i drugi. [49] Ebu Davud od Ummil-Munzir binti Kajs.