Imam a’zam Ebu Hanife, rahmetullahi alejh, objedinio je fikhsko znanje, klasifikovao ga u grane i ogranke i uspostavio za njega metode (usule). Također, sakupio je znanje i’tikada i imana koje su Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi kiram, ridvanullahi alejhim edžma’in, propovijedali. Tom znanju podučeno je na stotine hiljada učenika. Mnogi njegovi studenti su postali mutehassisi (eksperti, specijalisti) u imanskom znanju (tj. u znanju ilm-i kelama, akaida). Jedan od njih, učenik imama Muhammeda Šejbanija, Ebu Bekir Džurdžani, postao je jako čuven. Njegov učenik, Ebu Nasr-i Ijad, je podučio Ebu Mensura Maturidija nauku kelama (ilm-i kelama, akaida). Ebu Mensur je tu nauku kelama zapisao u svoje knjige upravo onako kako je ona došla od imama a’zama (Ebu Hanife). On je, suprotstavljajući se krivovjernicima, ojačao vjerovanje (i’tikad, akaid) ehli sunneta. Raširio ga nadaleko i naširoko. Preselio je na ahiret 333./944. godine u Samarkandu. Ovaj veliki alim i Ebul-Hasan-i Eš’ari, nazivaju se imamima vjerovanja ehli sunnetskog mezheba.
(Put ehl-i sunneta, 4. izdanje , Publikacija na bosanskom jeziku br. 5 , Preveo na turski jezik i uredio: Husejn Hilmi Išik, Hakikat kitabevi, Izdavač: Ihlas gazetecilik a.š, Istanbul, ISBN: 978-975-8883-98-1)