Hadži Redžep (Uzeir) Muminhodžić, istaknuti imam starije generacije, hatib, kadija i vrsni mu'allim (vjeroucitelj), rođen je 7. jula 1906. godine u Šerićima, općina Živinice. Završio je Behram-begovu medresu 1924. godine. Školovanje je nastavio na Šerijatskoj sudackoj skoli u Sarajevu, a u Skoplju je polozio drzavni ispit. Po okončanju formalnoga obrazovanja obavljao je poslove muallima u sibjani mektebu te je privremeno vršio dužnost imama i vaiza Selimije džamije i mu'allima ženskog mekteba u Doboju. Na toj dužnosti je bio nekoliko mjeseci. U završnom računu o gospodarenju imetkom Ujedinjenih vakufa u Doboju za godinu 1934/35. Redžep‐ef. se spominje kao imam Selimije od 1.12.1934. do 31.3.1935. godine. Dužnosti šerijatsko-sudskog pripravnika je obavljao na Kosovu.
Većinu radnog vijeka proveo je na mjestu imama i mu'allima u Lukavcu kod Tuzle, od 1941. do 1982. godine. Radio je u džematu Turski Lukavac, a poslije penzionisanja u džematu Modrac. Njegov aktivizam u podučavanju vjeri i njenim propisima bio je uzrok čestih pritisaka komunističkih vlasti, no on je ostajao ustrajan u svome pozivu i metodama podučavanja. Kao rezultat te presije nad njim, u periodu od 1951. do 1962. godine oduzeto mu je pravo bavljenja imamskom profesijom pa se morao snalaziti i raditi u zemljoradničkoj zadruzi i ucopćinskim službama u Lukavcu. Uprkos tome, postizao je izvanredne rezultate u vjeronauci, pogotovu za vrijeme intenzivne, svakodnevne vjerske nastave za vrijeme ljetnih raspusta kada bi angažirao i veliki broj učenika iz Gazi Husrev-begove medrese, ali i onih koje bi sam osposobio da djeluju kao vjeroučitelji. Muminhodžić je, moze se kazati, utemeljitelj i posebne metode odgojnog rada s mladima, tzv. ferijalne vjerske pouke za djecu i mlade.
Muminhodžić je taj svoj program sam tako nazvao (Husejnović, 1996) i zalagao se za njegovu primjenu u svim mektebima. Kao polazište u osmišljavanju programa bilo je Muminhodžićevo rezoniranje da su raspusti (i ljetni i zimski) vrijeme kada su polaznici rasterećeni od školskih obaveza i kada se mogu kvalitetnije i sadržajnije posvetiti mektepskoj edukaciji. Shodno tome, nastava je organizirana svakodnevno, u više grupa. U zavisnosti od broja polaznika mogla je trajati i do kasnih popodnevnih sati. Nije prekidana ni zimi ni tokom ramazana. U određivanju satnice rada grupa vodio je računa o uzrastu polaznika i njihovim potrebama, kao i potrebama njihovih porodica u radu na imanjima: stariji su dolazili rano (da bi kasnije mogli pomagati porodicama u poslovima), a mlađi kasnije, kada se naspavaju i doručkuju. (Mehmedćehajić, 2015)
Autor je poznatog vjeronaučnog udžbenika Ta’limu‐l‐islam (Podučavanje islamu), koje je doživjelo više izdanja i do sad je štampano u više od stosedamdeset hiljada primjeraka. U svom uvodu prvog izdanja potpisao se kao Redžep Mu’min ‘Ajni. Udžbenik je, kako kažu njegovi učenici, pisao iz mekteba za mekteb.
U uvodu ovog djela poseban akcenat je stavio na praktični rad s polaznicima vjeronauke, savjetujući vjeroučitelje:
"Vjeroučitelji, koji propuste praktični rad na vježbanju polaznika u izvođenju namaskih radnji u pet dnevnih namaza i uzimanju abdesta čine neoprostiv grijeh prema svom vjeroučitejskom pozivu, jer njihovi polaznici, koji su samo teorijski obučeni, neće izvršavati obrede pet dnevnih namaza, pa će zbog toga mnogi od njih i svoje vjerovanje u Boga, kao glavnu vrijednost svoga uma i srca oslabiti ili, ne daj Bože, potpuno pomračiti."
Navedeno djelo se decenijama koristi u našim mektebima. Iz te knjige sam i ja učio, kao i generacije prije i poslije mene. Sebepom je da stotine hiljada muslimana nauče kako namaz obaviti, postiti, abdest uzeti, zikir činiti, Allahu robovati.
Tokom više od pola stoljeća Muminhodžić je predano radio na podučavanju učenjima islama, i ostao je u sjećanju kao vrstan alim i neumoran radnik za unapređenje vjerskog života, a posebno mektepske pouke, ne samo Lukavca i okoline nego i cijele naše domovine.
Hadži kadija Redžep ef. Muminhodžić, velikan duhovnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, preselio je na ahiret u svojoj 96 godini života, dženaza mu je klanjana 22. aprila 2002. godine a ukopan je u haremu Turali-begove džamije u Tuzli.
Rahmetullahi te’ala ‘alejhi rahmeten vasiaten. Rida'en lillahi-l-Fatiha.
(Priredio: Ertan Č., dip. isl. nauka)
Izvori i literatura :
1. Sevret Mehmedćehajić, Redžep Muminhodžić – život i odgajateljski rad.
2. Ibrahim ef. Halilović, Pet stoljeća Čaršijske džamije u Doboju.