Sabirući upute iz osnovnih islamskih izvora, Kur’ana i Sunneta, te pozivajući se na praksu hazreti ashaba, radijallahu anhum, imami 'azam, ugledni tabi'n Nu'man b. Sabit Ebu Hanife, radijallahu anhu, u osnove islamske vjere, ubrojao je i sljedece:
"Mi nikoga ne proglašavamo nevjernikom zbog grijeha, niti ikome niječemo vjeru (lā nukeffiru ehaden bi-zenbin ve lā nenfī ehaden minel īmān."
[Ebu Hanife, Prvi članak Fikhul-ekbera 1]
"Mi ne proglašavamo nijednog muslimana nevjernikom zbog grijeha kojeg je počinio – pa makar to bio i veliki grijeh (ve in kānet kebīreten) – ako on to ne smatra dozvoljenim. Niti mi ikome uskraćujemo da za sebe kaže da vjeruje, već ko god kaže da vjeruje, istinski ga nazivamo vjernikom (ve nusemmīhi mu’minen hakīkaten). Moguće je da neko bude lošeg ponašanja, a da ne bude nevjernik."
[Ebu Hanife, Jedanaesti članak Fikhul-ekbera 2]