77 mekruha u namazu po hanefijskom mezhebu

Neprimjerene i pokuđene radnje u namazu

Zahvala pripada Allahu Svemilosnom, salavat i selam našem prvaku miljeniku Muhammedu, a.s., njegovoj porodici Ehli-Bejt, ashabima, tabi'inima i svim sljedbenicima Milleta do Sudnjega dana.

Možda će se čitalac naslova ovog teksta zapitati odakle toliki broj mekruha, što naravno i jeste puno, a naročito što fakihi - pravnici drugih mezheba ne navode toliko mekruha u namazu, neki čak ni dvadeset, međutim, razlog tome pojasnit će sljedeće:

- To govori o važnosti i položaju koju imam Ebu Hanifa, r.h., i njegovi učenici daju namazu,

- Zato što se namaz u hanefijskom mezhebu, zbog ulemanske odgovornosti i naučne preciznosti, opisuje krajnje detaljno, jer je namaz dnevna obaveza svakog muslimana i muslimanke pet puta,

- Zato što se pravnici hanefijske škole nisu zadržavali samo na direktnim šerijatskim tekstovima koji govore o namazu i načinu klanjanja, niti na hadisima koji govore o zabranjenim ili pokuđenim radnjama u namazu, već su, uz sve to, uposlili i zdravu logiku (aklun selim ili re'jun sedid), pa su uz šerijatske tekstove dodali još četiti racionalne – logičke mjere ili rezona, kazavši:

a. Ako se neka namaska radnja od Poslanika, a.s., prenosi specifično - samo na jedan način, i on, a.s., ju je kao takvu ponavljao u namazima, svako odstupanje od te forme je u hanefijskom mezhebu najmanje mekruh – pokuđeno, npr. Nije prenešeno da se Poslanika, a.s., okretao u namazu; da je činio sedžu samo čelom bez spuštanja nosa na tlo; da je opuštao jednu nogu na stajanju – kijamu, oslanjajući se samo na onu drugu itd.

b. Ako je neka namaska radnja opisana u praksi Poslanika, a.s., općenito, bez detalja, na jedan način, a ne postoji dokaz za suprotno od toga, onda činiti suprotno općem-sunnetu je mekruh, pa hanefijski pravnici kažu: - Mekruh je raditi to i to, jer ne postoji dokaz za takvo postupanje ili, pak, kažu: - Ta i ta stvar – radnja se obavlja ovako, a suprotno je mekruh jer ne postoji dževazu-l-muhalefa – dokaz o odobravanju suprotnog čina.

c. Ako neko ponašanje – forma u namazu odaje ljenost ili nemarnost klanjača, jer namaz se obavlja sa strahopoštovanjem, sa azimom – odlučnošću i predanošću, onda je svako nemarno ponašanje mekruh u hanefijskom mezhebu, npr. spustiti - pogeti glavu prema koljenima prilikom ruku'a, ili skupiti – „sklupčati“ tijelo (poguriti se) na kijamu ili se nageti na neku stranu itd, jer to ostavlja dojam nemarnosti i ljenosti za onoga koji posmatra sa strane.

d. Ako neko ponašanje u namazu izlazi iz okvira respekta i poštovanja i po ljudskim normama, pa kako se onda tako odnositu u namazu kad smo u ibadetu pred Gospodarom Svevišnjim koji nas vidi, a On je rekao, prenoseći poruku poslanika Nuha, a.s.: „Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite.“, zašto nemate straho-respekt ( Arp. Vekar: respekt, veličanje, poštovanje) prema Allahu? (Nuh, 13)

U nastavku ćemo pobrojati 77 mekruh-radnji u namazu, navodeći ponekad šerijatski dokaz ili obrazloženje, s ciljem da tekst ne bude dug za čitaoca.

Mekruh - pokuđeno, neprimjereno je u namazu:

1. Propusiti vadžib – obavezu radnju: Npr. zanemariti smirenost u obavljanju ruknova – sastavnih dijelova namaza, da klanjač brzo prelazi sa kijama na ruku', sa kijama na sedždu itd.

2. Propustiti sunnet namjerno: Npr. prilikom početnog tekbira, dižući ruke, prelaziti rukama visinu – ravan ušiju (dizati ruke iznad glave pa ih spuštati do ušiju pri istiftahi-tekbiru).

3. Poigravanje (abes) sa nečim u namazu: Npr. igranje dijelom odjeće, kosom, prstima...

4. Učiti na drugom rekatu duže neko na prvom, osim do tri ajeta.

5. Učiti kur'anske sure u namazu po drugačijem rasporedu od onoga u Mushafu, da prvo uči zadnju, a onda suru prije nje, npr. da se prouči sura En-Naas, pa onda El-Felek.

6. Učiti – ponoviti istu suru na drugom rekatu u farz-namaza ako klanjač zna makar dvije sure, npr. da na oba rekata farza prouči suru En-Nasr, a zna i suru El-Mesed, El-Ihlas ili neku drugu suru. Na sunnet-namazima ovo nije mekruh, jer se u nafilama može ponavljati i jedan ajet više puta.

7. Učiti – ponavljati istu suru na jednom rekatu farz-namaza. Ako se uči više sura na jednom rekatu, onda se uče kur'anskim redosljedom.

8. Podići glavu (zadići unazad) ili je spustiti (pogeti) na ruku'u, jer glava treba da bude u ravni sa leđima. Spuštanje glave na ruku'u odaje dojam nemara i ljenosti, a zavrnuti glavu s pogledom naprijed odaje dojam nepoštovanja i oholosti.

9. Ravnanje kamene ili pješčane podloge za sedždu u namazu više od jedanput. Ovo se može odnositi i na sedžadu (postekiju, predmet na kojem se obavlja namaz) ili klizljivu podlogu. Klanjač treba da pripremi mjesto klanjanja prije namaza, u protivnom ovo ulazi u domen poigravanja ili nepoštivanja namaza.

10. Pucketanje („lomljenje“) prstiju, makar i na putu do namaza ili u iščekivanju namaza, po hadisu kojeg bilježi Ibn Madže: „Ne pucketaj prstima dok si u namazu!“, a vjernik je u namazu od časa uzimanja abdesta, prilikom odlaska do džamije, čekanja namaza pa sve dok ga ne obavi.

11. Zaplitanje (preplitanje) prstiju desne i lijeve ruke, u hadisu kojeg prenosi Ibn Omer, r.a.: „Tako se mole El-Magdubi 'alejhim – oni na koje je spušten Allahov gnjev.“ (Ebu Davud).

12. Podbočiti se u namazu (Tehassur), - staviti ruku na kuk, a u to spada i zavlačenje palca, prstiju ili šake u kajš, pojas, džep ili steznjak oko struka.

13. Okretati se licem, vratom, okom – pogledom od kible, Aiša, r.a., je o tome pitala Poslanika, a.s., a on je rekao: „To je ihtilas – šejtansko podkradanje (dokučivanje i uzimanje stvari kukom s daljine) od čovjekovog namaza.“ (El-Buhari, Et-Tirmizi, Ahmed i drugi).

14. Zijevanje koje se može sputati, a još je gore puštanje glasa sa zijevanjem, jer je to jasan znak nemara i nerespekta prema namazu.

15. Prekrivanje odjećom (šalom, maramom) usta ili nosa zbog

izričite poslanilke zabrane toga.

16. Okretanje prstiju ruku ili nogu od pravca kible na sedždi i sjedenju, jer je to odstupanje od naučenog načina klanjanja.

17. Činjenje sedžde na svezu turbana (na obrub kape), a ne na čelo.

18. Da muškarac spušta podlaktice na tlo prilikom sedžde, već ih treba odvojiti od tijela i tla, da se izbjegne hadiska zabrana oponašanja psa ili padanja na sedždu kao što pas liježe – pruža se po zemlji.

19. Da se sjedni na tešehudu u položaju psa: tj. da se stave ruke između koljena ili spuste do tla. A drugo značenje: da se podigne ili izdigne jedna noga, umjesto da obje noge budu savijene i priljubljene uz tlo.

20. Zavraćanje rukava, tj. podizanje i guranje odjeće preko ruke ili rukava koji zbog širine slobodno padaju niz ruku.

21. Trpljenje bilo koje nužde – fiziološke potrebe jer to ometa koncentraciju i prisutnost klanjača u namazu.

22. Uzvraćanje na selam prolaznika rukom ili glavom, s tim da može odgovoriti na pitanje išaretom ruke ili glave – kad ima potreba.

23. Zatvaranje očiju ili upiranje pogledom u nebo, zbog hadiskog odvraćanja od ovoga.

24. Učenje kur'anskih ajeta na ruku'u ili sedždi zbog hadisa koji ovo osporava.

25. Sjesti po turski na tešehudu ili na bilo koji drugi način osim uobičajenog sjedenja.

26. Klanjati u odjeći na kojoj ima slika živih bića, ili da slika bude iznad klanjača, ispred ili sa njegovih strana koje mu padaju u oči.

27. Klanjati samo u donjem dijelu odjeće: pantalonama ili izaru (odjevni predmet kojim se zamota donji dio tijela poput ihrama) uz mogućnost oblačenja košulje, rida'a – ogrtača.

28. Klanjati u svakodnevnoj radnoj odjeći, pogotovo ako je prljava, jer se to kosi sa pozivom ajeta: „A kada molitvu obavljate, vi ukrase svoje pokažite – lijepo se odjenite.“ (El-A'raf, 31)

29. Klanjati gologlav uz mogućnost pokrivanja glave, jer se to može podvesti pod ljenost, nemar ili nepoštivanje namaza. Međutim, ako je to izraz poniznosti, zuhda – odricanja, prikazivanja u stanju ovisnosti i siromaštva pred Allahom, onda nije mekruh.

30. Puštanje da odjeća pada, vuče se ili prelazi ispod članaka, jer se to kosi sa dva šerijtska cilja: zapadanje u oholost ili pokazivanje nemara i nehajnosti u namazu.

31. Klanjati prema - u pravcu slike sa likovima živih bića ili prema licu – pogledu čovjeka direktno.

32. Vezivanje kose u rep kod muškarca dok obavlja namaz, jer je Poslanik, a.s., vidio muškarca kako klanja sa svezanim repom na glavi, pa mu je rekao: „Pusti kosu, neka i ona čini sedždu sa tobom!“ (Muslim)

33. Vezivanje platnene maramice ili šala oko glave bez da pokrije cijelu glavu (da ostane sredina glave nepokrivena), jer je u tome sličnost i oponašanje nemuslimana.

34. Da imam klanja na uzdignutom mjestu u odnosu na muktedije – koji ga slijede u namazu, osim što je ispod jednog zira'a (lakta), jer sljedbenici Knjige prave za njihove pročelnike udzignuta mjesta na kojima ovi stoje u zajedničkoj molitvi sa narodom.

35. Da imam uđe, uvuče se u mihrab, tako da ga ne vide klanjači sa strana, osim ako je to potreba zbog gužve u džamiji, pa da imam svojim položajem ne prekida prvi saff.

36. Klanjati namaz u saffu iza, a ispred ima prazno-slobodno mjesto.

37. Podizanje i povlačenje odjeće prilikom ruku'a i sedžde, jer je to

zauzetost nevažnim stvarima u namazu, a u džematu to privlači pogled i pažnju drugih klanjača i ometa ih.

38. Klanjati u zatvorenoj odjeći – jednom odjevnom predmetu koji nema otvore za glavu i ruke, pa da se klanjač njime samo zagrne ili ga prebaci preko glave, jer postoji mogućnost otkrivanja ili spadanja, pa će se ukazati avret – stidni dijelovi tijela.

39. Zamotati gornji dio tijela odjevnim predmetom tako što se jedan kraj prebaci preko ramena, a drugi dio stavi pod mišicu – pazuh.

40. Izostavljanje sutre – štapa ili predmeta kojim se osigurava prostor za sedždu klanjača, a prolaznicima nesmetano kretanje ispred klanjača, iza sutre – štapa, i to iz dva razloga: Sutra - štap je sunnet i osiguravanje potpunosti namaza i nagrade.

41. Učiti propisane zikrove sa kijama, rukua i sedžde prilikom prelaska sa jedne namaske radnje na drugu (učenje između), tj. izostavljati ih tamo gdje se uče, a izgovarati ih na mjestima gdje se to ne čini.

42. Otezanje i razvlačenje prvog namaskog rekata iznad prenešene mjere u namazima i praksi Poslanika, a.s., kao što je prenešeno za vitr-namaz da je na prvom rekatu učio suru El-A'la, na drugom El-Kafirun, a na zadnjem suru El-Ihlas.

43. Otegnuti prvi rekat nad drugim više od tri ajeta, jer namaz treba da bude smislen, ujednačen i da emotivno opušta klanjača.

44. Izostaviti jednu suru u učenju, između dvije sure, da se ne

posmisli da klanjač izbjegava ili zanemaruje neku suru.

45. Izostaviti ajet ili dva u dužoj suri, prilikom učenja iste sure na prvom i drugom rekatu farza.

46. Izostaviti stavljanje ruku na koljena i širenje prstiju prilikom ruku'a (Na ruku'u se šake stave na koljeno, a prstima se ono obuhvati).

47. Zanesenost srca nekim mislima van namaza: da se razmišlja o hrani, poslu i slično.

48. Činiti bilo koji, i najmanji pokret koji nije nužan ili ne pripada namaskim radnjama.

49. Ubijanje mrava, kukca i slično ako nas ne ometa i ne ugriza u namazu.

50. Činiti sedždu samo čelom bez spuštanja nosa, ako ne postoji šerijatsko opravdanje,

51. Klanjati namaz na javnom putu makar bio i širok da ne ometamo prolazak ljudi, a i oni da ne ometaju klanjača.

52. Klanjati namaz u kupatilu – abdesthani jer to ne dolikuje (nije primjereno) iako je to mjesto čisto po šerijatskim normama.

53. Klanjati namaz na mjestima gdje ljudi odlaze da čine fiziološke potrebe jer tu preovladava nečistoća ili šubha da je nečisto (ranije nije bilo javnih klozeta kao danas, pa su ljudi i iz naselja odlazili na poljane ili zabačene dijelove naselja radi fizičke potrebe).

54. Klanjati namaz u groblju.

55. Klanjati namaz na smetljištu.

56. Klanjati namaz u torovima kamila,

57. Klanjati namaz u klaonici,

58. Klanjati namaz na prolazu (tjesnacu) kud ljudi prolaze gdje ne mogu zaobići ili birati drugu trasu.

59. Klanjati namaz na tijesnom mostu - ćupriji, jer time ometamo ljude u prolazu i izazivamo njihove pogrde.

60. Klanjati namaz prema grobu - kaburu,

61. Klanjati namaz iznad, na krovu Ka'be zbog svetosti i gubljenja kible, za razliku od namaza u unutrašnjosti Ka'be što je počast.

62. Klanjati namaz na mjestu gdje ima vidljive nečisti.

63. Klanjati sa znanjem da imamo nečisti na odjeći (Ovo je mekruh-tahrimi, jer sputava ispravnost namaza).

64. Klanjati namaz između sunca i hlada ili na međi, na granici šume i livade, jer su to mjesta na kojima obitava šejtan.

65. Klanjati namaz gdje se čini grijeh (gdje se pije alkohol, vara, kocka...), jer time omalovažavamo namaz, a s druge strane indirektno opravdavamo ili dajemo podršku činiteljima tih grijeha, a treba da ih upozoravamo i odvraćamo od zla.

66. Klanjati namaz na tuđoj zemlji bez izuna – dozvole, jer je to iskorištavanje tuđe imovine bez dopusta, a namaz je ispravan (Haram je ako je od strane kanjača to uzurpirana zemlja, imovina).

67. Izaći iz džamije nakon proučenog ezana, osim radi neodgodive potrebe. Ko izađe s namjerom da se ne vrati, to je znak čistog licemjerstva kako se navodi u predanju.

68. U namazu brojati ajete, sureta, zikrove na ruku, prstima – fizičkim pokretima.

69. Pljuvati, pljuckati ili ostaviti ispljuvak u džamiji. To se radi, ako se već mora, što tiše i koristeći maramicu ili u dio lične odjeće.

70. Puhati ili odhukivati u namazu. Ako se to radi nečujno, to je mekruh, a naglas, po mišljenju imama Ebu Hanife to kvari namaz, obzirom da se to ne ubraja u namaske radnje, a spada u vrstu govora – puštanej glasa.

71. Skidati prašinu ili pijesak sa čela nakon sedžde, u toku namaza.

72. Obavljati namaz u neprimjerenoj odjeći makar bila i čista (Npr. u onome što ne bi mogli izaći u javnost pred ljude).

73. Klanjati namaz pored postavljene sofre, a ima dovoljno vremena da se namaz klanja u njegovom vaktu.

74. Klanjati namaz u odjeći sa neugodnim mirisom koji ezijeti druge ljude, čak i ako je to parfem, ali sa jakim, oštrim ili izazivajućim mirisom, kojeg mi volimo, ali možda neko to ne podnosi.

75. Jesti ili piti – uzimati hranu koja ima neprijatne mirise, jer se i ljudi i meleci ezijete od takvih mirisa.

76. Ne voditi higijenu tijela, pa takav klanjati (izbjegavati kupanje, čišćenje, uređivanje kose, noktiju, ostranjivanje dlačica sa stidnih mjesta i pazuha).

77. Obavljati namaz u gafletu (bez razmišljanja, bez pune svijesti, bez ljubavi, respekta, smiraja) ili klanjati namaz u stanju koje izaziva čuđenje i komentar ljudi (klanjati u bari, na stijeni ili velikom kamenu, - a može se obaviti na suhoj i ravnoj zemlj, u običajenom prostoru ili lokaciji).

Cilj i svrha navođenja svih ovih stanja i situacija koje su mekruh – pokuđene u toku namaza jeste da klanjač obavi namaz u najboljoj fizičkoj i duhovnoj formi i stanju, te da uživa u namazu, da ostvari najveću korist, dobrotu i nagradu od obavljenog namaza, jer su navedeni mekruhi odstupanje od sunneta, neprimjeren odnos prema namazu, iskazivanje ljenosti, nemara i samo formalno skidanje obaveze farza, a namaz ima za cilj da napravi promjenu kod vjernika.

(Iz knjige El-Fikhu-l-hanefi el-mujesser, od prof. dr. Vehbe Ez-Zuhejlija, mudžtehida u svim mezhebima i velikog fakiha, sijrijskog učenjaka, člana svih fikhskih akademija u svijetu i jednog od najboljih poznavalaca fikha našega doba, umro je 2015. god. Allah mu se smilovao i džennet darovao).

Sažeo i uredio imam Ismet Purdić,

prof. šerijatskog prava i član Australskog vijeća za fetve AFC

Melbourne, 01.10.2020