Ma'akil b. Jesar radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, Muhammed, alejhisselam, rekao:
اقرأوا علي موتاكم يس
što doslovno znači:
„Učite (suru) „Ja-Sin“, vašim umrlima!“
Sunen, Ebu Davud, br.3123.;
Sunen, Ibnu Madždže, br.1448.;
Musned Ahmed, br.20316.;
Sahih Ibnu Hibban, br.3002.;
Musned el-Tajalisi, br.973.;
el-Sunen el-Kubra, el-Nesa'i, br.10846.;
el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.6839.;
Mustedrek, Hakim, br.2074.;
el-Mu'udžem el-Kebir, Taberani, br.16904.;
el-Sunen el-Sugra, Bejheki, br.792.
Sura Jasin se može uči i ljudima koji su na samrti, shodno predaji:
„Neće čovjek umrijeti a da mu Allah neće olakšati stanje ako se kod njega prouči sura Ja-Sin.“ (Ahbar Asbehan, br.657.)
Iz prakse selefa (prvih generacija) bilježi se da su jedni voljeli da im se uči sura „Ja-Sin“, neki su voljeli suru „el-Ra’ad“, dok su treći voljeli suru „el-Bekare“. Ebul-Mugire, r.a., kaže: Pričao nam je Safvan, da su mu šejhovi govorili kako su bili kod ashaba Gudajfa b. el-Harsa el-Sumalija u trenutku njegove smrti, koji je rekao: Uči li neko od vas suru Ja-Sin? Reče: Salih b. Šurejh el-Sukuni r.a.., poče učiti suru Ja-Sin, i kada stiže do četrdesetog ajeta sure Ja-Sin, Gudajf, r.a., dade dušu. Šejhovi su govorili: „Kada se sura Ja-Sin uči čovjeku na samrti biće mu zbog toga lakše.“ Safvan kaže: „Isa b. el-Mu’utemir je učio suru Ja-Sin kod Ibnu Ma’abeda.“ (Musned Ahmed, br.17010.) Hafiz ibn Hadžer, r.a., tvrdi da je ova predaja hasen. (El-Isabeh, 5/324.) Imam Sufjan el-Sevri, r.a., je tražio da mu se na samrti uči sura Ja-Sin i Kavari’ul-Kur’an. (el-Mudžalesa ve Dževahirul-Ilm, imam el-Dejnuri, br.2451.)
Zbog navedenog ne treba se oko ovog pitanja polemisati. Hikmet ovog postupka leži u tome što učenje Kur’ani-Kerima razgaljuje vjerničku dušu i Allahovom voljom olakšava smrtne agonije, i inšallah biće joj lakše nego li da se ne uči ništa. Ako se plašimo da će učenje oneraspoložiti ili uznemiriti čovjeka na samrti, onda će se učiti tiho ili u sebi. Ve billahi tevfik.
(Ertan Č., dip. isl. nauka)