Zikr poslije namaza u džamiji - sunnet kojeg treba njegovati
- dr. Elvir ef. Duranović
- Feb 28, 2017
- 2 min read
Updated: Jun 15, 2022

Poslije obavljanja predviđenih sunnetā i farzova pojedinih dnevnih namaza bosansko-hercegovački muslimani ne izlaze odmah iz džamije već ostaju na mjestu klanjanja, spominju Uzvišenog Allaha, dž.š, i uče dove. Zikr poslije namaza, njegov sadržaj, tok i metod, osim zajedničke dove, temelji se na jasnim tekstovima iz Kur'ana i Sunneta.
O zikru poslije namaza Allah, dž.š., nedvosmisleno kaže: „A kada namaz završite, Allaha spominjite stojeći, sjedeći i ležeći.“ Šta se, pak, uči poslije namaza objasnio je Muhammed, a.s. Krenimo redom i pogledajmo da li je zikr poslije namaza u bosansko-hercegovačkom kontekstu u skladu s rječima i djelom Allahovog Poslanika, a.s.?
Hazreti Aiša, r.a., kaže:
„Vjerovjesnik, a.s., se nakon predaje selama ne bi zadržavao sjedeći osim toliko koliko je potrebno da se prouči: Allāhumme entes-selām ve minkes-selām tebarekte jā zel-dželāli vel ikrām (Allahu moj, Ti si Mir i od Tebe je mir. Ti si blagoslovljen, o Uzvišeni i Plemeniti).“
Semure b. Džundeb, r.a., prenosi: „Kad god bi Vjerovjesnik, a.s., obavio koji namaz, on bi se svojim licem okrenuo nama.“
Prisjetimo se, kada se završi namaz u bosansko-hercegovačkim džamijama mujezin uči: Allāhumme entes-selām ve minkes-selām tebārekte jā zel-dželāli vel ikrām (Podsjećajući prisutne da i oni to usebi prouče.), a zatim se imam okreće licem prema prisutnim džematlijama.
Muslimani u Bosni i Hercegovini donose salavat na Poslanika, a.s., prije i poslije namaza. To čine s nadom da će im Uzvišeni Allah, dž.š., primiti namaz. O vrijednosti donošenja salavata na Vjerovjesnika, a.s., dovoljno je citirati ajet iz Časnog Kur'ana:
„Uistinu Allah i Njegovi meleki donose salvat (blagosiljaju) Vjerovjesnika. O vjernici, i vi donosite salavate (blagosiljajte) na njega i šaljite mu selame.“
Tumačeći ovaj ajet El-Kurtubi prenosi riječi čuvenog pobožnjaka iz trećeg hidžretskog stoljeća, Ebu Sulejmana ed-Daranijja koji je rekao:
„Ko ima namjeru moliti Allaha, dž.š., da mu ispuni neku potrebu neka svoju molbu počne sa salavatom na Vjerovjesnika, a.s., pa onda izgovori svoju molbu, a zatim neka molitvu završi sa salavatom na Vjerovjesnika, a.s. Uzvišeni Allah, dž.š., će, uistinu, primiti oba salavata, a On je plemenitiji od toga da ne primi ono što je između njih.“
To je princip po kojem, u svojim dovama i molitvama, a namaz jeste dova, postupaju bosansko-hercegovački muslimani.
dr. Elvir ef. Duranović