Znanje se ne uzima samo iz knjiga

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista su učenjaci nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici u nasljedstvo nisu ostavili dinare, niti dirheme, nego su ostavili znanje. Onaj ko ga prihvati, dobio je mnogo dobra.” (Ebu Davud)

Učenjaci su ti koji nasljeđuju vjerovjesničko znanje i prenose ga s generacije na generaciju. To je najispravniji i najsigurniji put učenja i prenošenja vjere. Zato su veliki učenjaci ranih generacija upozoravali da se znanje ne uzima samo iz knjiga bez učitelja i bez konsultacije s iskusnijima. Govorili bi: „Ko u znanje uđe sam, sam će iz njega i izaći.“ Drugim riječima, onaj ko se uči vjeri bez učitelja, na kraju će ostati bez pravog znanja.

Allah u Kur’anu kaže: „Pitajte one koji znaju ako vi ne znate.“ (En-Nahl, 43) Ibn Abbas je rekao da se ovdje misli na učenjake Kur’ana.

Zašto je to važno? Zato što učenjaci ne prenose samo informacije, već odgajaju učenika, usmjeravaju ga i čuvaju od grešaka. Njihov put je siguran i jasno iscrtan. Ko ide tim putem, ide sigurnim korakom ka Džennetu. A ko sam uđe u more znanja, teško da će prebroditi sve valove i stići do obale.

U poznatom Džibrilovom hadisu navodi se da je melek Džibril došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i sjedio pred njim poput učenika pred učiteljem, pa pitao o islamu, imanu i ihsanu. Na kraju je Poslanik rekao: „Ovo je bio Džibril, došao vas je podučiti vašoj vjeri.“ (Buhari i Muslim)

Allah nam je poslao najplemenitijeg meleka da nas nauči kako se znanje traži, sa poštovanjem, skromnošću i mudrim pitanjima. Onaj ko uči vjeru, treba da zna redoslijed učenja (islam, pa iman, pa ihsan), da postavlja pitanja koja koriste, i da ne odgovara kada nema znanja.

Nažalost, među početnicima u vjeri proširila se loša izreka: „Nama ne trebaju učenjaci, imamo Kur’an i sunnet!“ Kao da učenjaci ne slijede Kur’an i sunnet, nego nešto drugo! A u stvarnosti, baš oni svojim znanjem i iskustvom pomažu ljudima da ispravno razumiju vjeru. Još je čudnije kada neko odbaci priznate učenjake, a prihvati mišljenja nepoznatih i nepouzdanih ljudi.

Neki su čak tvrde da ne treba nikako slijediti učenjake, nego samo „dokaze“, pa su iz Kur’ana i sunneta izvlačili zaključke kakve prijašnje generacije nikada nisu izvodile. Ako najveći učenjaci ranih generacija, koji su bili najbliži izvorima, nisu iz tih tekstova izvukli takve zaključke, onda je to jasan znak da takva tumačenja nemaju utemeljenje.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je: „Znanje neće nestati tako što će ga Uzvišeni Allah iščupati iz prsa ljudi. Znanje će nestati smrću učenjaka sve dok na Zemlji ne bude nijednog alima, pa će ljudi za svoje vođe uzeti neznalice, tražit će od njih rješenja, a oni će svojim neznanjem odgovarati, pa će i njih i sebe u zabludu odvoditi!’” (Buhari i Muslim)

Zato trebamo cijeniti naše učenjake, posebno one koji su živi i dostupni među nama. Znanje je vjera, pa pazimo od koga vjeru učimo i sa kojeg izvora je pijemo.

(Priredio: Ertan Č., dip. isl. nauka)