Bilježi se od Muhammeda ibn Mukatila da
je neki čovjek došao kod hazreti Ebu Hanife, radijallahu anhu, i upitao ga:
„Šta kažeš o čovjeku koji se ne nada Džennetu, ne boji se Allaha, ne boji se Džehennema, jede leš, klanja bez rukua i bez sedžde, svjedoči nešto što ne vidi, prezire istinu i voli fitnu – kušnju?”
Ebu Hanife, radijallahu anhu, se okrenuo prisutnim učenicima i prijateljima i pitao ih za odgovor. Neki su rekli da je takav nevjernik, a drugi su šutjeli.
Tada je Ebu Hanife, radijallahu anhu, rekao:
„Taj čovjek koji se ne nada Džennetu nada se Allahu, a kako se te dvije nade mog uporediti? Ne boji se Džehennema, ali se boji Gospodara Džehennema. Ne boji se Allaha u smislu da se ne boji da će mu biti nanesena nepravda u Njegovoj vlasti i pravednosti. Jede leš, a to je riba kada se izvadi iz vode. Klanja bez rukua i bez sedžde, tj. klanja dženazu namaz. Svjedoči nešto što ne vidi, a to je njegovo svjedočenje da nema boga osim Allaha. (U drugoj predaji da svjedoči Sudnji dan) Prezire istinu, tj. prezire smrt i bježi od nje. Voli fitnu – kušnju, a to su imetak i porod."
Čovjek je tada ustao, poljubio Ebu Hanifu u
glavu i rekao:
„Svjedočim da si ti riznica znanja i molim Allaha da mi oprosti sve što sam o tebi pričao.”
Priredio: Dženan Hasić, prof.