Sistemska diskriminacija na osnovu spola, rase, vjere ili socioekonomskog statusa samo je jedna vrsta ugnjetavanja; drugi oblici uključuju autoritarne režime koji guše osnovna ljudska prava.
Ugnjetavački režimi su destruktivna sila koja koči razvoj, podržava nejednakost i nagriza temeljne kvalitete onoga što znači biti čovjek. Tlačitelji često koriste svoj položaj kako bi marginalizirali i pokorili druge, oduzimajući im slobodu djelovanja i glas, što krši temeljne principe međunarodnog prava i pravičnosti. Na taj način se uliva strah koji utišava ljude koji čeznu za jednakošću i pravdom. Potlačeni nisu u stanju izraziti svoje mišljenje, braniti svoja prava ili potaknuti promjene jer se boje odmazde ili još goreg ugnjetavanja. Ta šutnja hrani začarani krug nepravde i patnje.
Strukture opresorskih režima koji djeluju na principima apartaheida moraju biti srušeni kolektivno kako bi se stvorilo društvo koje je pravedno i ravnopravno. Zagovaranje i aktivizam ključna su oružja u borbi protiv takvih režima. Ljudi se moraju udružiti, bit glas potlačenih i skršiti decenijski status quo! Napredak ka rušenju ugnjetavačkih režima i izgradnji pravednijeg svijeta može se postići diplomatskim sredstvima, embargom raznih vrsta, finansijskim ograničenjima, kampanjama zagovaranja i zakonskim promjenama.
Na kraju, borba protiv opresije je međunarodni poduhvat, i nije ograničen na određenu grupu ili područje. U cilju borbe protiv ugnjetavanja gdje god da se pojavi, moramo raditi zajedno koliko god nam dijapazon djelovanja nudi. Misliti globalno djelovati lokalno.
(Ertan Č., dip. isl. nauka)