Bašeskija: Oholi vaiz i skromni muezzin Tabačke džamije u Sarajevu

Poznati sarajevski ljetopisac, Mula Mustafa Bašeskija, rahmetullahi alejhi, zabilježio je jedan interesantan slučaj u kojem su glavni akteri oholi i uzneseni vaiz sa svojom svitom i skromni dobrovoljni muezzin Tabačke džamije. Naš narod ni za vrijeme osmanske uprave nije trpio ljude koji su skloni oholosti i uzdizanju nad drugima u vjeri. Poslušajmo interesantnu priču:

„Kad je umro mevlevijski šejh derviš Ahmed, sarač po zanimanju, a bio je jako star, možda je imao više od stotinu deset godina, vaiz ode kod mule i zatraži da mu se dodijeli to mjesto. A taj vaiz je, ustvari, bio muteassib (vjerski zanesenjak) i munkir (oholi, uzneseni). No mula ne udovolji njegovom zahtjevu, nego položaj šejha dodijeli starom dervišu Mustafi Mlivaru, koji je dobrovoljno obavljao posao mujezina u Tabačkoj džamiji.

Kad je preuzeo naimenovanje, šejh Mustafa počne održavati zikir u toj džamiji u kojoj je, inače, imam bio brat najvećega muteassiba. To se odvijalo u vrijeme kad su se muteassibi [u našem gradu] bili najviše ponijeli. Jednoga dana dođe nekoliko muteassiba, onih odlučnijih i glasnijih među njima (yaramazlar) da spriječe održavanje zikra u spomenutoj džamiji. Ali je u džamiju došlo i nekoliko ljudi naklonjenih dervišima s namjerom da poslije ikindije-namaza sjednu u halku i sudjeluju u zikru. U džamiji dođe do prepirke. Muteassibi kažu „nećemo vam dozvoliti“, derviši kažu „hoćete“. Prepirka preraste u tuču u kojoj su jedni druge udarali pesnicama. Na kraju, elhamdulillah, pobijede derviši.

Nakon toga onaj imam bude smijenjen, jaramazi, munkiri prestanu dolaziti zapodijevati svađu, a derviši svaki dan nastave održavati zikir nakon ikindije-namaza. Eto tako je Uzvišeni Stvoritelj pokazao Svoju snagu. Spomenuti šejh je jedan slabi starac, miran i tih, kako se kaže: usta ima, a jezika nema, a on i njegova strana su izašli pobjednici iz ovoga sukoba koji se desio usred grada, i to u vrijeme kad su se vjerski zanesenjaci bili najviše ponijeli. Tako je, odredbom Uzvišenog Stvoritelja, taj šejh prema zanesenjacima bio kao mušica prema Nemrudu.“

Jedno zapažanje, kaže Bašeskija: „...šejh derviš Ahmed, sarač po zanimanju...“, dakle, pored šejhluka imao je i svjetovno zanimanje s kojim je zarađivao za život.

Istinska vrijednost vjere ne ogleda se u buci, sili i uzdizanju nad drugima, nego u skromnosti, iskrenosti i strpljenju. Historija nas uči da oholost, ma koliko se činila snažnom i glasnom, na kraju ostaje prazna, dok tiha predanost i čisto srce, oslonjeni na Uzvišenog Stvoritelja, donose trajnu pobjedu. Allahova pomoć ne dolazi onima koji se nameću silom, već onima koji u vjeri ostaju ponizni i postojani.

Allah, dž.š., im grijehe oprostio i džennetom obradovao. Amin.

(Ertan Č., dip. isl. nauka)