Djeca naša – Selefije!?

Program obilježavanja 30-ogodišnjice genocida u Srebrenici na kojoj sam pozvan da budem moderator, održana je pred oko 300 ljudi u punoj sali u Stuttgartu 19. 7. 2025 godine. Kad se sve završilo sutradan me srete čovjek koji je bio u publici i opisuje mi detalj kada su na početku intonirane njemačka i bosanska himna.

Tri mladića (kratkih nogavica i neurednih brada) ne ustaju. Ovaj ih opomene da to nije u redu, njihov odgovor je, da nije ni Muhammed a. s. ustajao kad se himne intoniraju već je samo pred Allahom stajao mirno.

Ahmacima objašnjavati da u to doba nije bilo razglasa, himne, niti današnjih međudržavnih dogovora je u startu poraz.

Ona poznata izjava, da oni dolaze po našu djecu (Rešad Hafizović), danas je - oni su njih već odveli. Otuđili ih od poštovanja drugog i drugačijeg, starijeg, običaja, kulture, bosanskih adeta ... Zamislite te mentalne sklopove koji dođu u drugu zemlju, žive od socijalne pomoći te države i sav taj narod prozovu ćafirima, nevjernicima ... Ovom zlu ako se uskoro ne stane na put, u kratkom roku će se Bosni desiti (Afganistan, Sirija ...) a ovakve će kreature prvo ubijati dede po džamijama koji pedeset godina „pogrešno“ klanjaju, odsjecat će ruke ženama ako nokte lakiraju ..., a inače je napaljenim mužekima omiljena tema 4 žene, koje treba pretvoriti u roblje njihove požude i nepismenosti. Ma kakva nauka, kultura, umjetnost, književnost, pozorište, a bilo kakav ton ili muzika - gluho bilo. Da mogu i ezan bi dokinuli.

Postavka, da je samo moje poimanje Boga i Njegovih zakona, jedino ispravno, na koncu završava da počnem obožavati SEBE.

Bogovanje na majci zemlji je najviše pokriveno nepismenošću, arogancijom, ohološću, u kojem se moje (ne)poznavanje misterije zvane život, i neostvarenosti sebe u zajednici, manifestuje na koncu nosanjem kalašnjikova i sablje, i gdje sam ja taj koji nudi raj i pakao. Pa ima li jače droge od toga? Ove spodobe su, putem velikog upliva novca iz arapskog svijeta, već u Bosni i Hercegovini u institucijama islamske zajednice, na FIN-u, u mnogim medresama ... Ulema šuti, ako je ulema, ili su prodali i Bosnu i duše. O arapima ne bih puno, dovoljan je njihov odnos prema Gazi. Interesantno je da „selefije“ duboko zašute kad se to spomene. A obraz, ne Umeta, već ljudskosti, sačuvaše njihovi najljući neprijatelji - Šije, gluho bilo.

U pokušajima da se „normalno“ razgovara s njima, primjetan je na prvom mjestu jedan kolektivni sihir, opčinjenost u kojoj je prisutna armirana monološka svijest. Nema razgovora, niti konteksta razumijevanja vjere ..., samo hadis taj i taj ...

I na kraju, uz inscenirana 2-3 ekscesa od strane tajnih službi koje su dobro informisane o radikalizaciji bosanskih i sandžačkih muslimana, imamo početak kraja islama u Evropi. A ona je svoje rekla devedesetih godina kad su nam uveli embargo na oružje. A sad je, duše drage, EU još radikalnija. Već se dižu zidovi sa bodljikavom žicom ...,, međutim nisu oni tema, već djeca naša, tj. njihova, koja su bila naša!

(Mustafa Sirbić, FB. 23.07.2025. g.)