Šekik el-Belhi je jedne prilike posjetio Haruna er-Rešida, pa ga je Harun upitao:
- Zar ti nisi zahid Šekik?
Šekik el-Belhi je odgovorio:
- Jesam Šekik, ali nisam zahid.
Harun er-Rešid na to reče:
- Možeš li mi nešto preporučiti?
Šekik el-Belhi na to reče:
- Tebe je Allah posjeo na mjesto Ebu Bekra es-Siddika, time što te je učinio halifom muslimanima. Zato i od tebe traže iskrenost, kao što je to od njega zahtijevao. Posjeo te na mjesto Omera el-Faruka, pa kako je on razdvajao istinu od neistine, pravdu od nepravde, i ti isto tako čini. Posjeo te na mjesto Osmana Zunnurejna, pa od tebe zahtijeva da i ti budeš stidan, kao što je on bio, te da budeš darežljiv, kao što je on to bio. Postavio te na poziciju na kojoj je bio Alija, pa od tebe traži da budeš poput njega učen i mudar.
Harun er-Rešid je tražio da ga još malo posavjetuje, pa mu Šekik reče:
- Znaj da postoji jedno mjesto Uzvišenog Allaha, koje je zvano džehennem. Tebe je učinio vratarom tog mjesta, i podario ti je troje: bejtu-l-mal (državnu riznicu), bič i sablju. Naredio ti je da ljude tim trima stvarima odvraćaš od odlaska u to mjesto. Kad ti dođe neko ko je u potrebi, ti mu udovolji iz državne riznice. Onoga koji se bude suprotstavljao Allahovim naredbama, ti preodgoji bičem. Ako neko umori nekoga bez ikakva razloga, nepravedno, ti njega sabljom posijeci. Ako ne budeš činio ono što ti Uzvišeni Allah naređuje, ti ćeš onda biti predvodnik onih koji odlaze u džehennem!
Harun er-Rešid zatraži da ga još malo posavjetuje, pa mu Šekik reče:
- Ti si poput vode koja izvire iz vrela, a tvoji činovnici i tvoji ljudi su poput rijeka. Ako je izvor čist, onda mu neće naškoditi prljavština iz rijeka. Ali, ako je izvor prljav i nečist, onda, u tom slučaju, o čistoći rijeka se ne može ni zboriti.
(Imam Gazali, Alhemija sreće, priredio: Dženan Hasić)