Piše: Selvir ef. Mujanović
U današnjem digitalnom dobu se suočavamo s jednim paradoksom na više nivoa: iako su izlozi religijskih sadržaja na internetu puni, duše mnogih vjernika ostaju prazne. Ova pojava je postala također izražena i u muslimanskim zajednicama, gdje su mnogi preplavljeni religijskim predavanjima – videosnimcima ili različitim porukama na društvenim mrežama.
Velika količina takvih sadržaja ne podrazumijeva i postojanje istinskog spoznajnog i duhovnog zadovoljstva te autentičnog življenja vjere. Stoga, i u ovom kontekstu pitanje o važnosti institucionalnog nasuprot pojedinačnog dobiva posebno značenje.
Džamije, islamski centri, medrese i fakulteti su tradicionalno služili kao temelji religijskog života i zajedničkog identiteta muslimanske zajednice. To je činilo islamske institucije, koje kreiraju okruženje gdje se muslimani okupljaju radi namaza, učenja Kur'ana i sunneta, razmjene znanja i podrške. No, uprkos njihovoj važnosti, sve više ljudi se okreće religijskim internet influenserima u potrazi za duhovnom inspiracijom, obrazovanjem i vođenjem.
Takvi influenseri pružaju privlačnu alternativu institucionalnom pristupu vjeri. Njihova neposrednost, pristupačnost i sposobnost da dosegnu mase ljudi širom svijeta čine ih atraktivnim za mnoge koji se osjećaju udaljeni od tradicionalnih institucija.
Ključno pitanje koje se postavlja jeste: Zašto je toliko mnogo ljudi privučeno takvim profilima internet influensera, dok istovremeno gube povjerenje u institucije? Jedan od odgovora leži u činjenicama o savremenom načinu života. Ljudi su često opterećeni brzinom, teže instant zadovoljstvu i okrenuti su individualiziranom pristupu u razumijevanju religije i življenju vjere. Internet influenseri prilagođavaju svoj sadržaj tom načinu razmišljanja, pružajući kratke i inspirativne poruke koje se lahko konzumiraju i dijele.
Mnogi mladi muslimani svijeta osjećaju da se institucije nisu prilagodile savremenim izazovima i potrebama te da ne pružaju dovoljno prostora za njihovo aktivno učešće i izražavanje. To može rezultirati osjećajem udaljenosti i nepovezanosti s institucijama.Također, influenseri se često fokusiraju na pitanja koja su relevantna i bliska mladima, kao što su identitet, mentalno zdravlje i društvena pravda.
Međutim, dok internet influenseri mogu pružiti trenutnu inspiraciju, institucije imaju potencijal za dugoročni, održivi religijski razvoj. Kroz svoje aktivnosti, institucije promovišu dublje razumijevanje vjere, kontinuiranu podršku i mentorstvo te integraciju religijskih vrijednosti u svakodnevni život. One, također, pružaju stabilnost, autoritet i kontinuitet, što nedostaje pojedincima koji često dolaze i odlaze putem interneta.
Jedna od ključnih razlika između institucija i pojedinaca je pitanje odgovornosti. Dok institucije imaju mehanizme za održavanje odgovornosti i nadzora nad svojim djelovanjem, internet influenseri često djeluju nezavisno i ne odgovaraju nikome. Ovo može dovesti do nedostatka transparentnosti, integriteta i autentičnosti u njihovim porukama.
Osim toga, influenseri često koriste svoju popularnost kako bi prodali knjige, kurseve i druge proizvode. Ovo može biti korisno, ako se koristi kao sredstvo za daljnje obrazovanje i duhovni razvoj njihove publike. Međutim, važno je da influenseri ne koriste svoju popularnost isključivo u komercijalne svrhe, već da promiču autentične i relevantne poruke koje koriste duhovnom rastu zajednice.
Također, važno je prepoznati da se mnogi muslimani suočavaju s ograničenim znanjem o religiji jer malo čitaju ili istražuju. Umjesto aktivnog istraživanja i proučavanja vjerskih tekstova i tradicije, mnogi se oslanjaju na površne informacije koje pronalaze na internetu. Ova površnost često rezultira nedostatkom dubljeg razumijevanja vjere i tradicije, što dalje pridonosi fenomenu "izlozi puni, duše prazne".
Trebamo uzeti u obzir i nedostatak elementarne medijske pismenosti među mnogim muslimanima, kao i njihovo nesnalaženje u digitalnom svijetu. Ovo može rezultirati teškoćama u prepoznavanju relevantnih informacija i stavova, te stvaranju kritičke svijesti o sadržaju koji konzumiraju. Stoga, čak i kada se muslimani trude pronaći informacije o vjeri, mogu naići na izazove u filtriranju i evaluaciji tih informacija, što dodatno otežava njihov duhovni razvoj.
U svom tekstu "Čemu retorika", Ivo Šarić naglašava važnost sposobnosti izražavanja i komunikacije: “Neka svi nauče kako izreći svoju misao, svoj stav, svoj interes! Neka svako bude dobar govornik da ne bi bio ugrožen od govornika." Ova izjava ističe važnost sposobnosti izražavanja i komunikacije da bismo bili u mogućnosti zaštititi svoje stavove i interese od uticaja drugih. U savremenom digitalnom dobu, ovu ideju možemo proširiti dodajući: “Neka svako bude dobar influenser da ne bi bio ugrožen od influensera.”
Osim toga, izjava reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića dodatno oslikava savremene izazove s kojima se suočavamo: “Populizam kojem se prepuštamo ne poštuje vrijednosti vjere, porodice, naroda i tradicije, niti mari za historijsko pamćenje našeg naroda. Ne cijene se učeni ljudi, naučnici, filozofi, ulema. Na scenu su stupili populisti koji ugađaju masama, koji im daju slanu vodu poslije koje se osjeća još veća žeđ.”
Vjerodostojnost i kontinuitet institucionalnih autoriteta od ključne je važnosti za očuvanje integriteta vjerskog učenja i prakse. Dok pojedinci mogu donijeti nove ideje i perspektive, institucije igraju ključnu ulogu u očuvanju tradicije i osiguravanju konzistentnosti u tumačenju religijskih tekstova i praksi.
Stoga je važnije slijediti institucije nego pojedince, jer institucije predstavljaju kolektivno naslijeđe religijske zajednice koje je preneseno kroz generacije. Oni imaju širi kontekst znanja i iskustva koji pomaže u tumačenju religijskih principa na način koji je relevantan za savremene izazove i potrebe zajednice.
Kroz poštovanje institucionalnih autoriteta vjernici mogu izbjeći zamke subjektivnosti i vlastitih interpretacija te se osloniti na pouzdane izvore religijskog učenja i prakse. Ovo ne znači da se pojedinci trebaju potpuno odreći svoje autonomije i kritičkog razmišljanja, već da trebaju pristupiti vjeri s poštovanjem prema autoritetima koji su posvećeni očuvanju njenih temelja i vrijednosti.